Matej Đurđević u hit predstavi postao je Luka Modrić: “I gluma i nogomet traže isto – srce, strast i timski duh”

Predstava Luka Modrić: Moja igra osvojila je srca publike diljem Hrvatske. Više od 50 izvedbi i tisuće gledatelja svjedoče o tome koliko snažno priča o skromnom dječaku iz Zadra koji je postao najbolji nogometaš na svijetu odjekuje među ljudima. Mladi glumac Matej Đurđević u ovom naslovu donosi toplu i iskrenu interpretaciju nogometnog heroja nacije, uspješno nam pokazujući koliko su zapravo bliske igre nogometa i glume – obje traže srce, strast i timski duh.

Baš kao Luka, i Matej je, kao što ćete se uvjeriti u razgovoru u nastavku, sjajan pokazatelj da su upornost, skromnost i predan rad vječne vrijednosti. I nogomet i glumu povezuje igra, a za naš susret odabrali smo još jednom mjesto koje ga sjajno obuhvaća – Muzej povijesti videoigara.

• Kako je bilo fizički, psihološki i emotivno pripremati se za ulogu osobe koja je živuća i dobro poznata hrvatskoj javnosti? Štoviše, riječ je o miljeniku nacije. To već u startu djeluje kao težak zadatak….

Rekao bih da je bilo izazovno pripremati se za ulogu Luke Modrića. Luku svi znaju, čak i oni koji ne prate nogomet. Luka je sveprisutan u našem i svjetskom javnom prostoru. Luka je, rekao bih, i najveći ambasador Hrvatske u svijetu. Najveći je hrvatski nogometaš svih vremena. U tom smislu imao sam veliku odgovornost i zadaću donijeti ga što vjernije na scenu i trudio sam se biti što autentičniji.

• Kako se osjećaš kad igraš lik koji je stvarna osoba, postoji li dodatan pritisak?

Igrati stvarnu, i još k tome živuću osobu i legendu je zasigurno poseban zadatak. Ne bih rekao da sam imao pritisak, ali jesam osjećao posebnu vrstu odgovornosti. Moja priprema je išla u smjeru temeljitog proučavanja Lukinog govora, gestikulacije, kretanja i na terenu i van terena. Naravno, morao sam  koristiti i maštu jer igram Luku i kao dječaka i kao odraslu osobu te nema snimki iz njegovog djetinjstva, izuzev poznatog isječka iz dokumentarnog filma Pavla Balenovića o vukovima na Velebitu.

• Lukina obitelj imala je priliku vidjeti predstavu, kako je bilo igrati pred njima? 

Nedavno smo gostovali u zadarskom Hrvatskom narodnom kazalištu gdje su Lukini roditelji pogledali predstavu. Bilo je vrlo emotivno i ta izvedba će nam svima zasigurno ostati kao predivna uspomena.

• Sami smo se uvjerili kako publika sjajno reagira na predstavu. A kakav je pogled s pozornice? Postoji li trenutak u kojem osjetiš posebno jaku emociju u gledalištu?

Publika je jako važan dio naše predstave. I publika igra Lukinu igru, uključena je u predstavu. Uvijek se dogodi neka posebna suigra između nas glumaca i publike. I naravno, neke se stvari od izvedbe do izvedbe mijenjaju, ovisno o reakcijama publike. Ja bih izdvojio scenu Luke i njegovog djeda, trenutak kada “did Luka” prestaje igrati igru. Lukino djetinjstvo nije bilo nimalo lagano, obilježeno je ratom, tragičnim gubitkom djeda, izbjeglištvom, ali način na koji je on nastavio dalje je uistinu inspirativan.

•  Koju poruku bi izdvojio kao najvažniju za gledatelje, osobiti one najmlađe?

Najbolje stvari u životu nikad ne dolaze lako. To je Lukina rečenica koju smatram jako važnom, pogotovo za mlade danas, čime god da se žele baviti. Lukin život i karijera najbolji su primjer toga kako uspjeh ne dolazi preko noći. Pravi i jedini ispravni put su pošten i predan rad, marljivost, upornost, strpljivost i vjera u sebe. Luku su tijekom njegove karijere često osporavali, bilo je zbilja teških trenutaka, ali on nikad nije pokleknuo. Znao je uvijek koliko vrijedi. Naravno, važno je uz sebe imati svoju obitelj i bližnje koji pomažu u teškim trenutcima, a Luka to ima. I zato je danas najbolji na svijetu.

• Što ti je osobno najviše ostalo od ove uloge, odnosno jesi li naučio nešto novo o sebi kroz Modrićev lik?

Od Luke se puno toga može naučiti. On je vrhunski sportaš, ali njegova radna etika se može primijeniti na bilo koje područje djelovanja. Znao sam to i prije, sad mi se u radu na ulozi to još i dodatno potvrdilo. Ne odustati kad je teško, nego zapeti još jače i nastaviti dalje, to bih izdvojio.

• Znamo da si i ti vješt s loptom, trenirao si nogomet. A kako to da si na kraju završio u glumi?

Hvala! Trenirao sam nogomet u svom rodnom Slavonskom Brodu, u Marsoniji. Međutim, moram naglasiti kako mi je gluma uvijek bila na prvom mjestu. A nogomet obožavam i drago mi je da su se u ovom projektu spojile moje dvije ljubavi, da tako kažem.

•  Kad govoriš o predispoziciji za glumu, vidiš li neku sličnost s nogometom. Misliš li da i u jednom i u drugom postoji nešto što se ne može naučiti, nego se jednostavno ima?

Smatram da ono što često nazivamo talentom ili nekom vrstom predispozicije mora postojati i u glumi i u nogometu. Međutim, isto tako smatram da to u manjem postotku utječe na rezultat. Uvjeren sam da bez predanog rada na sebi ne možeš uspjeti ni u jednom ni u drugom. U nogometu se kaže da je svaki novi trening i svaka nova utakmica novo dokazivanje. Tako i ja gledam na svaku svoju novu probu i novu predstavu. Mnogo je tu paralela između glume i nogometa, a najveća je ta da su i gluma i nogomet zapravo igre u kojima na kraju dana treba uživati.

• Kako bi usporedio glumački talent s nogometnim? Je li to isto, osjećaj za igru, ritam, prostor, samo u drugom kontekstu?

Mislim da sam u odgovoru na prethodno pitanje dosta toga rekao, ali da, slažem se. Često se govori o pojmu nogometne inteligencije. Neki nogometaš “vidi ono što drugi ne vide”. Često sam čuo da za Modrića kažu da “ima oči na leđima” u smislu toga da ima posebnu svijest o poziciji suigrača na terenu i da razmišlja nekoliko poteza unaprijed. Isto tako postoji i scenska inteligencija koja se očituje u sličnim stvarima, ali naravno u scenskom kontekstu. Na sceni je važno biti u trenutku, biti sposoban moći anticipirati neke stvari i iskreno reagirati na ono što se dogodi, naravno unutar zadane forme. Zar to nije tako i tijekom nogometne utakmice?

• Možemo se našalit i da ti portreti nogometaša zbilja dobro idu. Prošle godine nagrađen si nagradom hrvatskog glumišta za ulogu nogometaša Marka Angeleka u predstavi Kavana na Opatovini izvedenoj na Histrionskom ljetu. Što ti ona osobno znači? Je li poticaj za dalje ili priznanje sebi da si na dobrom putu?

Lijepo je dobiti nagradu kao priznanje za svoj rad pogotovo jer ona dolazi od struke, ali ja na nju gledam prvenstveno kao poticaj na još kvalitetniji rad u budućnosti. Ta nagrada mi je dodijeljena u kategoriji mladog glumca do 28 godina. Da povučem paralelu s nogometom, brojni su mladi igrači pokazivali izniman talent i nagoviještale su im se bajne karijere i unosni transferi, ali su se putem negdje izgubili. Zato treba nastaviti pošteno raditi dalje, napredovati i davati se maksimalno u svakom novom projektu, u svakoj novoj predstavi, na svakoj izvedbi, na svakoj probi. Luka Modrić je tu svakako najbolji primjer.

• Nogometaši često prolaze faze krize forme, događa li se i glumcima nešto slično, i kako se tada vraćaš u ritam igre? Kako brineš o mentalnom zdravlju i ostaješ čvrste glave?

Kao za nogometaša, i za glumca je bitno da igra, da je u ritmu, da nije na klupi ili tribini. Kontinuitet je presudan. Mladim glumcima je teško, mnogo nas je, a posla je malo. Treba svaku dobivenu priliku maksimalno iskoristiti. Isto tako smatram da je važna ona izreka U pobjedi se ne uzvisi, u porazu se ne ponizi.

Nekad će se sve posložiti, napravit ćete odličnu predstavu, a nekad jednostavno to neće biti moguće iz niza razloga. Kazalište je, opet ću koristiti nogometnu terminologiju, momčadski sport. Ni naša predstava ne bi bila uspješna da nije bilo naše trenerice Arije, mojih suigrača Denisa, Glorije i Laure i cijele šire ekipe predstave.

• Na pozornici gledamo Lukinu igru, a kakva bi bila Matejeva? Što je ono što te posebno veseli? 

Ne znam koliko bi moja igra bila zanimljiva na sceni. Imao sam prilično bezbrižno djetinjstvo u Slavonskom Brodu. Nakon srednje škole upisao sam glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Od stvari koje me vesele, uz kazalište i nogomet, izdvojio bih trčanje, bicikliranje i čitanje Sportskih novosti uz jutarnju kavicu. Volim i pub kvizove koje sam u posljednje vrijeme malo zapostavio.

•  Koji su poslovni izazovi pred tobom, što donosi nova kazališna sezona?

Što se tiče predstave Luka Modrić: Moja igra, nastavljamo igrati u Zagrebu u Scenoteci i imamo brojna dogovorena gostovanja u Hrvatskoj i dvije turneje u Bosni i Hercegovini. U dogovorima smo i za još neka inozemna gostovanja, nadamo se da će se i to ostvariti. A ja sam član ansambla Gradskog kazališta Žar ptica i u novoj sezoni igram u četiri naslova koja su otprije na repertoaru. Radujem se novim naslovima.

Zahvaljujemo Muzeju povijesti videoigara na ustupljenoj lokaciji za snimanje.

Foto: Anja Kukor