

Hrvati u inozemstvu: Kako je Marko Medić nakon studija u Zagrebu pronašao kreativni poziv u New Yorku
Od studija u Zagrebu do kreativne direkcije u New Yorku – Marko Medić, poznatiji kao Father of Djorde, dokaz je da se snovi ostvaruju kada im damo dovoljno hrabrosti i truda. Nakon što je u Hrvatskoj surađivao s više od 50 brendova i izgradio prepoznatljiv stil na društvenim mrežama, odlučio je napraviti veliki zaokret: preseliti se u Ameriku i upisati studij za kreativnog direktora. Danas iza sebe ima iskustvo rada na globalnom tržištu, pokrenut vlastiti studio i viziju kako spojiti osobnu strast s profesionalnim izazovima. S njim smo razgovarali o putu koji ga je doveo do New Yorka, razlikama između hrvatske i američke kreativne scene te planovima koje ima za budućnost.

U Hrvatskoj si studirao Građevinu, a onda se preselio u Ameriku na studij za kreativnog direktora. Kako si se odlučio na tako velik korak? Što te privuklo tome?
Od djetinjstva sam znao da sam kreativac u duši, no životni put me odveo na građevinu. Ipak, upravo su me društvene mreže s vremenom vratile na stari put – onaj kreativni. Tijekom godina rada u Hrvatskoj, surađivao sam s više od 50 brendova i ostvario i one najluđe snove koje sam se na početku karijere bojao izgovoriti naglas. Taj mi je period donio veliko iskustvo i jasnoću u vezi s onim što želim dalje graditi. U jednom trenutku osjetio sam da je vrijeme za promjenu okoline. Smatram da je ulaganje u svoje znanje najbolja investicija, pa sam odlučio upisati studij u New Yorku – kao nadogradnju na iskustvo koje već imam.

Kako je izgledao tvoj proces upisa i studiranja u Americi?
Cijeli proces studiranja u Americi bio je izuzetno intenzivan i zahtjevan. Tempo je bio toliko brz i zahtjevan da je bilo gotovo nemoguće pronaći vrijeme za išta izvan samog studija. Svakodnevno smo kreirali prezentacije, pomicali granice kreativnosti i radili na više brendova paralelno, često u vrlo kratkim vremenskim rokovima. Ključni fokus bio je na prezentiranju ideja i učenju kroz direktan feedback – ne samo od mentora, već i od kolega. Taj kontinuirani proces prezentiranja i evaluacije oblikovao je način na koji pristupam svakom projektu danas. Studirati u 30-ima iskustvo je potpuno drukčije – dolaziš sa zrelošću i jasnim fokusom, što te tjera da iz tog intenzivnog procesa izvučeš maksimum.

Prošle godine pokrenuo si i vlastiti studio – Studio Djordje. Možeš li nam reći malo više o tome?
Studio Djordje je prirodan nastavak moje kreativne persone koja postoji na Instagramu još od 2015. godine. Iako je studio još uvijek u ranoj fazi, zamišljam ga kao prostor u kojem mogu spojiti svoje estetske interese, iskustvo rada na brendovima i potrebu za većom autorskom slobodom. Dugoročno ga vidim kao mali, ali prepoznatljiv boutique kreativni studio – s više lokacija, inspirativnim projektima i jasnim vizualnim identitetom. Cilj je da Studio Djordje postane platforma za projekte koji nisu samo komercijalni, već i osobno značajni – oni koji potiču na razmišljanje, emociju i promjenu.

Koje su glavne razlike u poslovnom okruženju i tržištu između New Yorka i Zagreba?
New York kao grad nudi nevjerojatno mnogo poslovnih prilika, ali i razina na kojoj moraš biti – i u pogledu kvalitete rada znatno je viša nego kod nas. Da bi te netko primijetio ili angažirao, potrebno je uložiti daleko više truda, konstantno usavršavati svoje vještine i graditi relevantne konekcije. Tržište je izuzetno zahtjevno i prezasićeno, no upravo ta dinamika djeluje motivirajuće – tjera te da stalno pomičeš vlastite granice, razvijaš svoj skillset i aktivno radiš na networkingu.


Baviti se kreativnom direkcijom znači da ti nikada nije dosadno, imaš li neki najdraži projekt na kojem si radio ili neki koji ti je posebno ostao u sjećanju?
Mislim da sam napokon pronašao posao koji je toliko dinamičan i kreativan da čak ni meni – kojem stvari vrlo brzo dosade – nikad nije dosadno. Jedan od najdražih projekata bio mi je rad za LaCroix, gdje smo razvili cijeli koncept kampanje i doveli ga do finalnih vizuala. Bilo je intenzivno, ali nevjerojatno uzbudljivo vidjeti kako ideja prerasta u nešto konkretno i vizualno snažno.

A imaš li neku svoju ‘kreativnu rutinu’. Kako izgleda jedan tvoj radni dan?
Nastojim pronaći balans između obaveza i svakodnevnog života. Kao što sam ranije spomenuo, volim biti u kreativnom i dinamičnom okruženju, pa me svaki novi projekt stvarno veseli. Ako radim od kuće, uvijek si pokušam ubaciti pauzu – bilo da je to šetnja ili odlazak u teretanu. Posljednje dvije godine proveo sam gotovo svaki dan za laptopom, i to je definitivno ostavilo traga – od kreativnih blokada do lošijeg raspoloženja. Danas puno više pazim na ravnotežu – jer kad si dobro u glavi i tijelu, onda i ideje dolaze lakše.

S obzirom na to da si daleko od rodne Hrvatske, što ti najviše fali? Jesu li Njujorčani i Balkanci po nečemu slični?
Po prvi put u životu osjetio sam nostalgiju za Hrvatskom. Do sada sam proputovao više od 45 zemalja i živio na raznim mjestima, ali nikada prije nisam doživio tu specifičnu sjetu i melankoliju za stvarima koje sam napustio. Najviše mi nedostaje more i ta ideja da je ljetovanje bilo nešto prirodno i lako dostupno. Nedostaju mi prijatelji, obitelj i činjenica da više ne mogu “skočiti” do Zagreba za vikend. No, to je cijena odlaska. S vremenom, kako gradim vlastite rutine i stvaram svoj krug ljudi ovdje, ta se udaljenost lakše podnosi. Ipak, dobio sam potpuno novu perspektivu – o životu koji sam vodio u Hrvatskoj i o svim prednostima koje sam tada možda uzimao zdravo za gotovo.
Što se tiče sličnosti između Njujorčana i ljudi s Balkana, rekao bih da ih nema mnogo – ali jedna poveznica koju prepoznajem je određena razina hedonizma. Slična onoj koju imamo u Dalmaciji – uživanje u trenutku, dobroj hrani, izlascima, druženjima. Ovdje je to, doduše, ograničeno na vikende, kad svi žele maksimalno iskoristiti ono što New York nudi. Taj vibe mi je jako poznat i blizak
Gdje vidiš Studio Djordje kroz 2–3 godine? Planiraš li proširenje tima?
San mi je da Studio Djordje kroz nekoliko godina ima više lokacija – u New Yorku, Los Angelesu i barem jednu u Europi. Znam da je za to potrebno puno više od par godina, ali iskreno uživam u trenutnom procesu građenja i istraživanja. Trenutno sam otvoren i za rad in-house, na strani brendova, kako bih dodatno proširio svoje iskustvo, razumio stvari iznutra i dugoročno joškvalitetnije vodio vlastite projekte. Plan mi je da se kroz otprilike pet godina u potpunosti fokusiram na razvoj vlastite agencije – s jasnim vizualnim potpisom, snažnim timom i projektima koji me istinski inspiriraju.

Koje trendove u kreativnoj industriji smatraš ključnima za budući razvoj studija?
Kao i u mom ranijem radu na Instagramu, tako i sada – i u budućnosti – fokus mi je na realizaciji projekata na najvišoj mogućoj razini, bez obzira na to znači li to i manju zaradu u početku. Vjerujem da kada nešto radiš iz većeg motiva – koji nije isključivo novac – to se vidi. Klijenti to prepoznaju i cijene. Na kraju ti se takav pristup višestruko vrati – jer si isporučio dodatnu vrijednost koju nisu pronašli drugdje, a time i povećao šansu da će ti se isti klijent ponovno javiti ili te preporučiti dalje. Uvijek se vodim filozofijom: kvaliteta ispred kvantitete. Kad radiš s iskrenom strašću i osobnim angažmanom, to se vidi – i čini stvarnu razliku.

I za kraj, što bi savjetovao hrvatskim kreativcima koji sanjaju o međunarodnoj karijeri – od edukacije do pronalaska prvih klijenata?
Moj savjet bio bi jednostavan – go for it. Ako imate san, slijedite ga bez previše kalkulacija, ali budite svjesni da svaki veliki korak nosi i svoju cijenu. Često ljudi vide samo krajnji rezultat – uspješan projekt, lijep portfolio, neku nagradu – ali ono što ne vide su brojni pokušaji, odbijanja i trenuci nesigurnosti koji su tome prethodili. Život i rad u gradovima poput New Yorka nauče vas kako izgraditi otpornost – jer bez toga je teško opstati. No istovremeno, takva okolina vas tjera da rastete, širite vidike i pronađete svoj glas. Ako volite ono što radite i ako znate zašto to radite – prilike će se s vremenom početi otvarati. Samo treba imati strpljenja, vjeru u sebe i puno, puno rada.
Foto: Suzana Ćulum
Art direction: Marko Medić