Razgovarali smo s Markom Kutlićem uoči najvećeg koncerta u njegovoj solo karijeri. Evo što nam je otkrio
Prepoznatljiv i snažan vokal krase jednog od naših najperspektivnijih glazbenika. Marko Kutlić od početka svoje karijere niže uspjehe. Na scenu je stupio s bendom Pravila Igre, a već nekoliko godina gradi uspješnu solo karijeru. Iza sebe već ima niz hitova, a sa svakim novim oduševljava publiku. Javnost ga je navikla slušati u popularnoj HRT-ovoj emisiji A strana, a sada ćemo ga imati priliku slušati i u Tvornici kulture. Marko 23. studenog sprema veliki koncert, a otkrio nam je što sve možemo očekivati, ali i o njegovoj glazbenoj evoluciji i planovima za budućnost.
Možeš li nam reći nešto više o svojoj glazbenoj evoluciji, od benda Pravila Igre do solo karijere
Samospoznaja je početak svega. Tog sam stava danas, nisam bio na početku, ali tko se rađa sa samospoznajom? Jedina konstanta od početka mog postojanja je moja ljubav i veza s muzikom koja je vječna i neraskidiva. Prije prvog singla Nebo na mojoj strani i istoimene ploče koju sam snimio s bendom Pravila Igre s kojim sam se tada predstavio široj publici svirao sam i pjevao uvijek i kad god je postojala neka prilika za to, od “kafana” do plaža. Od svoje 16. godine do ulaska u bend prošao sam skoro sve lokale u Zagrebu i okolici u kojima je svirala živa muzika, sam s gitarom i svojim prvim autom Golf dvojkom iz 1991. Tu sam “ispekao zanat”.
Nakon toga perioda smo tadašnji kolege i ja osnovali 2015. godine bend Pravila Igre i već s prvim singlom smo ostvarili veliki uspjeh te krenuli svirati diljem Hrvatske i regije. Bio je to jedan zanimljiv i poučan period mog glazbenog puta koji će mi ostati u sjećanju po nekim velikim suradnjama koje smo ostvarili, kao što je ona s Tonijem Cetinskim te nastupima u nekima od najvećih dvorana u regiji u sklopu njegove koncertne turneje.
Nakon prvog albuma odlučio sam napustiti bend i krenuti dalje sam. Trenutak odlaska iz benda je početak puta samospoznaje i dolaska do ovog što sam danas. Veliki sam emotivac i duboko proživljavam sve što mi se događa u životu, radost, sreću, ljutnju. Imam potrebu da sve to podijelim s ljudima upravo kroz muziku. Dok god sam tu, dok živim i dišem ovaj zrak, muzika će teći kroz moje vene, jer “da nisam ovo ja bi bio biljka”.
Kako se osjećaš povodom svog nadolazećeg koncerta u Tvornici kulture? Kakva očekivanja imaš?
S velikom radošću i uzbuđenjem čekam koncert u Tvornici. Baš se veselim tom danu i prilici da se podružim sa svojim ljudima. Sve sam trenutno podredio tom danu i sve moje misli su usmjerene na taj koncert. To će biti moj najveći solo koncert u dosadašnjoj karijeri i vjerojatno zadnji koncert koji ću raditi u Zagrebu do 2025. godine, što znači da me neće biti u Zagrebu više od godinu dana. Nemam velikih očekivanja od koncerta, želim samo kao i uvijek da ljudi koji dođu uživaju u muzici, da se zabavimo i isplačemo skupa i da ponesemo kući nešto vrijedno. Da spremimo u spomenar naše duše jednu lijepu uspomenu.
A što mi možemo očekivati od koncerta? Možeš li nam dati mali sneak peak što planiraš?
Pripremio sam s bendom poseban program. To što planiramo napraviti 23. studenog u Tvornici još do sad nigdje nismo na takav način napravili. Svirat ćemo sve pjesme s nove ploče Poleti ptico koja će od 10. studenog biti dostupna online i na streamingu, a tjedan dana prije samog koncerta ljudi će moći album nabaviti i fizički, kao i merch koji će biti dostupan u ograničenom broju na sam dan koncerta.
Koncert sam podijelio u tri dijela. Osim pjesama s novog albuma, svirat ćemo i pjesme s prve ploče. Imat ću zanimljive goste od kojih će mi se neki po prvi put pridružiti na pozornici. Bit će svega, od rock’n’rolla do acoustic balada, sve u svemu jedan zanimljiv i bogat program.
Kako se inače pripremaš za koncerte? Imaš li neki poseban ritual ili rutinu prije nastupa?
Ovaj koncert je poseban, pa su samim tim za njega i pripreme drugačije. Imam tu sreću da imam fantastičan bend koji me prati, satkan od vrhunskih profesionalaca, svaki na svom instrumentu. Neki od njih su sa mnom već šest godina i zahvalan sam i sretan što ih imam uz sebe. Inače se za koncerte pripremam s puno sna i odmora, koji mi je najbitniji za glasnice, ali i psihu. Inače prije svakog koncerta nastojim biti u miru barem 15-ak minuta prije nego se popnem gore. U tom miru mislim na sve te ljude koji su došli, jer kao što sam već rekao, želim da oni odu kući ispunjeni i sretni, jer tek tada je koncert bio uspješan za mene.
Kad smo već kod koncerata, koji je zadnji najbolji koncert na kojem si bio?
Bio sam zadnjih godina na stvarno puno koncerata. Od stranih izvođača bi definitivno izdvojio koncert Coldplaya u Milanu na San Siru. To je za mene bilo jedno posebno emotivno, čak bi se usudio reći i izvantjelesno iskustvo. Takav audiovizualni sadržaj nisam imao prilike vidjeti nikad prije i stvarno sam uživao u svakoj sekundi. Od domaćih koncerata najviše su me ove godine dojmili koncert Urban&4 u Areni Zagreb i koncert Parnog Valjka u Tvornici Kulture. Bilo mi je predrago vidjeti da rock’n’roll i muzika koju najviše volim i u kojoj istinski uživam još uvijek živi, danas u 21. stoljeću.
A da možeš prisustvovati bilo kojem glazbenom događaju u povijesti, što bi izabrao?
Robbie Williams, live at Knebworth, August 2003.
Tvoj duet s Matijom Cvekom, pjesma Zaplesala je s ljetom bio je jedan od velikih hitova. S kime još s hrvatske glazbene scene bi htio snimiti pjesmu?
Snimio sam nedavno duet s jednom damom i njega ću također staviti na album Poleti ptico. Riječ je o jednoj mladoj ženi, ali velikoj i posebnoj kantautorici. Njeno je ime Lu Jakelić, a pjesma se zove 21 gram. To mi je bila velika želja i hvala Lu što mi ju je ispunila, vjerujem da neće požaliti.
Kako vidiš budućnost svoje glazbene karijere? Koje još planove i ambicije želiš ostvariti?
Ne može čovjek bez planova i naravno bez nekog cilja, imam ih i ja puno, ali da ti budem najiskreniji najdraži su mi oni za sada ili sutra. Prije sam stalno živio u prošlosti i budućnosti, trebalo mi je neko vrijeme da se naučim živjet sada. Tako da uživati u danas, imam tu sreću da sam našao dobar bend i imam samo jednu želju “da sviram, da se otkačim i to je sve”.
Zahvaljujemo baru Apres8 (Ulica Jurja Žerjavića 11) na ustupljenoj lokaciji za snimanje
Foto: Sanja Jagatić
