Hollywood su preplavila nova glumačka lica, a polako se javljaju i redateljska imena, poput Grete Gerwig ili Damiena Chazella, koja će narednih godina zasigurno pridonijeti nekim novim angažiranim i vizualno prepoznatljivim filmovima. Međutim, uskočiti u cipele Quentina Tarantina i Martina Scorsesea neće, sigurni smo, uspjeti baš nikome od njih. Niti bi trebalo! Jer filmska industrija vapi za inovativnošću.
Tarantino i Scorsese vjerojatno su najpoznatiji redatelji uopće, između njih je dvadesetak godina razlike u dobi, ali svaki je unio i više od jedne revolucije u film.
Hollywoodski velikani
Martin Scorsese glavni je predstavnik tzv. ere ‘Novog Hollywooda’ čiji su filmovi danas prozvanim klasicima, a utjecao je na generacije redatelja – pa i na Quentina Tarantina. Rastao je u simbiozi s drugim hollywoodskim velikanima kao što je to, primjerice, Robert De Niro s kojim je snimio čak 9 filmova, a u novije vrijeme s Leonardom DiCaprijem. Kao i Tarantino, nerazjašnjeno mu je Oscar uvijek izbjegao za dlaku – bio je nominiran čak 14 puta, dok konačno nije dobio zlatni kipić 2007. godine.
Quentin Tarantino je, s druge strane, stvorio pop kulturu 90-ih godina istovremeno se pozivajući na sve hitove prethodnih desetljeća. Smatra se jednim od najutjecajnijih redatelja u povijesti, a njega je baza fanova izvrstan primjer cult-followinga. Tarantino je potpuno šokirao filmsku branšu svojim prvim filmom ‘Reservoir Dogs’ koji se do danas smatra najboljim filmskim prvijencem ikad. U karijeri je osvojio brojna priznanja i dva Oscara.
Njihovo nadmetanje, a posebice nadmetanje njihovih obožavatelja, traje već tridesetak godina!
Martin Scorsese i Quentin Tarantino: Dva različita filmska stila
Dva redatelja imaju dva sasvim različita filmska stila koja se, ipak, ponegdje podudaraju. Scorseseov film ne možete ‘fulati’ zahvaljujući prepoznatljivom tempu, a ponajviše temama kojima se cijelog života bavi. Talijansko-američko nasljeđe, osjećaj krivnje i pokušaju iskupljenja, sivi moral u biranju sredstava za neki cilj i poljuljane životne vrijednosti najprominentnije su teme njegovih filmova gotovo uvijek prožetih ekstremnim maskulinitetom. Scorsese je postao predstavnik jedne vrste starog Hollywooda, velikih filmskih saga i skupih produkcija.
Sušta suprotnost Tarantinu koji je na vrata Hollywooda pokucao indie filmom bez budžeta i dokazao da isti mogu ostvariti profit, a posebice utjecaj. Već s ‘Pulp Fictionom’ se javio pojam ‘tarantesque’ koji se odnosi na Tarantinovu estetiku i značajke filma. Za razliku od Scorsesea, njegovi su filmovi puno eklektičniji, krcati referencama na pop kulturu, crnim humorom i – ponajviše nasiljem koje je postao svojevrsni sinonim za njegovo ime.
Međutim, obojica su redatelja imala boljih i lošijih filmskih naslova, a postepeno su se morali adaptirati novoj publici i filmskim trendovima. Scorsese je to uspio genijalnim ‘The Wolf of Wall Street’, dok je Tarantirano briljirao filmom ‘Once Upon Time In…Hollywood.’
Kad bi morali pogledati samo jedan film kultnih redatelja
Niste pogledali najbolje od Scorsesea sve dok ne pogledate ‘Taxi Driver.’ remek-djelo iz 1970-ih koje, kroz originalnu te istovremeno zastrašujuću i dirljivu priču, vješto dočarava osjećaj otuđenosti u ondašnjem periodu nakon traumatičnog Vijetnamskog rata. Robert de Niro kao usamljeni ratni veteran Travis Bickle i Jodie Foster kao tinejdžerka uličarka Iris ostvarili su u ovom filmu svoje najbolje uloge.
U Tarantnovom se opusu zna puno lakše bez kojeg filma ne ide. ‘Pulp Fiction’ klasik je, film opće kulture i generalno jedan od najslavnijih filmova ikad snimljenih. Tarantinov film iz 1994. prati četiri paralelne priče koje se eventualno spajaju, ponekad jasno, ponekad slabo – i stvaraju jedan od najboljih filmova ikad napravljenih. Tarantino je napravio jedinstveni postmodernistički film koji je osvojio sedam nominacija za Oscara,
