Prvi mjesec s bebom – savjeti 

journal blog obitelj

Zanimljivo je kako, kada rodite, svi odjednom o tome nešto znaju i imaju svoje mišljenje.

Čini se kako baš svatko tko ima dijete, ima i potrebu dati neki savjet novopečenoj mami kako bi se što bolje snašla u onome što je čeka. Nema tu loše namjere, znam, no ponekad bi trebalo vrijediti ono zlatno pravilo da se savjet daje samo onda kad ga se zatraži.

”Savjeti – Može! Možda… Molim?”

journal blog obitelj

Od interneta, knjiga, preko baka, strina, tetki, prijateljica s djecom pa sve do onih „imam frendicu koja ima frendicu koja je napravila tako i tako..“, sve to more informacija nije ni mene zaobišlo te su velike šanse da neće ni vas, tražili vi to ili ne. Od tete na blagajni koju zanima kakav sam imala porod i bake na placu koja mi ubacuje ljepše povrće da „bi mi mlijeko bilo bolje“, do moje bake koja je uvjerena kako ne oblačim dovoljno slojeva odjeće na svog sina i u autu mu drži ruku na ustima kad ja otvaram vrata da ne bi udisao hladan zrak..primjera je bezbroj. Odjednom su moj porod i moja beba postali stvar javnog interesa i svatko nešto o njima zna.

Sada kad je sve to iza mene, hladne glave mogu sjesti i zaključiti da su neki savjeti ipak bili zlata vrijedni, pa bi trebalo ponoviti gradivo obzirom na razdoblje koje slijedi. Nisu univerzalni i svima primjenjivi ali meni su pomogli, pa se nadam da će još nekome biti korisni.

journal blog obitelj

1. Mama odlučuje kada dolaze posjeti

U našem domu uvijek je bučno i veselo, volimo se družiti i pozivati prijatelje. Kada smo došli iz bolnice, samo sam htjela mir i tišinu. Na putu kući iz bolnice stali smo u dućan i kupili meso, još uvijek pamtim taj ručak kojeg je muž spremio kada smo pomalo zbunjeni došli kući i čekali patronažnu. Htjeli smo mir i nitko nam to nije zamjerio. Moram priznati da se užasavam običaja gdje cijela obitelj prvi dan dolazi vidjeti bebu, i gdje mama umjesto da odmara, mora posluživati ostale i paziti na to je li kuća čista i ima li na stolu dovoljno hrane. Nitko normalan ne bi smio zamjeriti novopečenim roditeljima želju da budu sami sa svojim djetetom, dok se ne upoznaju i uhodaju. Naravno, ako oni to žele – nekima je lakše imati puno ljudi oko sebe jer i to može dati osjećaj sigurnosti u tako osjetljivom periodu.

Ono što želim reći jest da je mama ta koja bi trebala odlučiti kada i koliko ljudi smije doći u posjet – i da se to treba poštivati.

journal blog obitelj

2. Daj bebi jesti kad beba to želi

Savjeti o dojenju koje sam dobila u rodilištu bili su, u najmanju ruku, oprečni s obzirom da sam rodila u rodilištu s titulom prijatelja djece i promotora dojenja. Tamo su mi rekli da trebam hraniti bebu svaka 3 sata, jer bebi dojka nije igračka i sredstvo za uspavljivanje, već isključivo hrana. Toga sam se u početku pridržavala misleći da ima logike. Na svaki plač koji bi se pojavio unutar ta tri sata, zaključila sam da nije gladan i da ga nešto drugo smeta te izmišljala raznorazne aktivnosti da ga umirim. Jednog dana je tom napadaju plača bila prisutna i moja sestra, koja me pitala zašto ga ne stavim na prsa da se smiri. Možda je još gladan, ili mu samo treba utjeha, rekla je. Poučena savjetima iz rodilišta, objasnila sam joj zašto, na što me blijedo pogledala i ispričala što točno znači „dojenje na zahtjev“. Prikopčala sam bebu na prsa, momentalno se smirio, a od tog dana nestao je naš raspored dojenja na 3 sata i počelo dojenje na zahtjev. Da, zaključila sam, dojka nije igračka, ali je blizina mame pravo sredstvo za smirenje, a dojenje luksuz oko kojeg se valja potruditi jer ništa drugo ne može tako efikasno umiriti bebu.

3. Imaj uvijek glavicu kupusa u frižideru 🙂

Na stranu to što sam, u gurmanskom smislu, istinski obožavatelj kupusa, kupus bi trebao biti must have proizvod za sve novopečene mame. Listovi svježeg kupusa narodni su lijek za prepunjenost dojki kada se još nije uspostavila ponuda i potražnja, dakle u onom najkritičnijem periodu kada se i mama i beba još uče. Učinkovitost kupusa nije znanstveno dokazana, ovo govorim isključivo iz vlastitog iskustva – kupite kupus i probajte. Ako ne pomogne, ostat će vam za salatu! Oblozi od kupusa smanjuju otekline na grudima nastale zbog prepunjenosti mlijekom, i treba ga koristiti isključivo za sanaciju upale. S njim ne valja pretjerivati kako ne bi došlo do smanjene proizvodnje mlijeka. Čari kupusa otkrila sam tjedan dana nakon poroda, kada je moj sin spavao duže nego obično i preskočio jedno hranjenje. Pojavila se upala – paracetamol je sanirao temperaturu, a kupus kvrgu, i na kraju tog dana već sam bila kao nova, malo i sama sebi važna što me patronažna pohvalila za odličnu reakciju.

journal blog obitelj

4. Hladne rukice nisu znak da je bebi zima!

Kada imate zimsku bebu, dodatni set komentara od strane okoline svakako uključuje i one o hladnoći. U našoj prvoj šetnji nismo došli ni do kraja ulice, a već smo od susjeda dobili packu da kako možemo voditi tako malu bebu van po takvom vremenu. Moj favorit je razgovor moje bake s djetetom (preda mnom) koji je tekao otprilike ovako: „Joj kako su ti hladne nogice, moraš reći mami da ti obuče još jedne čarapice da se ne prehladiš!“. Te zime primjera je bilo bezbroj, a pod bor je dobio nekoliko vrsta ručno rađenih rukavica i čarapica, sve kao suptilno slanje poruka meni, nemajci koja ne oblači dovoljno dobro svoje dijete i riskira prehladu.

Ne, djetetu nije hladno ako su mu hladne ruke i noge, objasnila mi je moja patronažna i spasila me. Malim bebama nije još razvijena termoregulacija i normalno je da su mu ruke i noge hladnije od ostatka tijela. Ako želite provjeriti je li bebi hladno, popipajte ga po stražnjoj strani vrata i gornjem dijelu leđa. Ako je toplo, dobro je obučena! Ako je znojno, skinite jedan sloj, a ako vam se čini hladno onda ga obucite. Misterij riješen, okolina elegantno stavljena na ignor, a dijete je preživjelo zimu bez oboljenja.

5. Odmaraj, sve ostalo može čekati

Savjet koji smo dobili od patronažne na dan dolaska kući. Zvuči tako često i obično, ali ja sam ga ozbiljno shvatila. Rekla nam je – sad je prioritet da vi nahranite svoje dijete i da se oporavite od poroda. Sve ostalo može pričekati. Tako smo i napravili, nisam se forsirala da moram počistiti, pospremiti, muž je kuhao, a ja sam odmarala kad bi stigla i bila potpuno posvećena djetetu. Opušteno smo provodili te prve dane, bez stresa i nervoze, u miru naša 4 zida. Volim vjerovati u to da je i sin osjetio našu pozitivnu i smirenu energiju, koju nam je nesebično vraćao time što je bio dobra i nezahtjevna beba. Vrlo skoro javit ću se s novim setom savjeta koje tek trebam poslušati, dodatno pojačanim s iskustvom koje me čeka, a to je kako preživjeti prve mjesece s novorođenčetom i trogodišnjakom, kako podijeliti pažnju i ne zakidati nikoga u našoj četveročlanoj zajednici. Ako imate za podijeliti neke savjete koje bi svakako trebala poslušati, pišite…

Tekst: Dina Rajić
Foto: Rajna Raguž

0