Od Berlinalea do ‘balkanskih Oscara’: Čejen Černić Čanak naša je filmašica koju ćete htjeti zapamtiti
Čestitamo na nominaciji na prvim Adriatic Film Awardsima, tzv. ‘balkanskim Oscarima’! Kako ste reagirali kad ste saznali?
Hvala! Naravno da me vijest jako razveselila, tim više što je lijepo biti dio upravo prvih AFA-a.
Što za vas osobno znači to priznanje, je li vam važnije kao potvrda struke ili kao znak da film pronalazi put do publike u regiji?
Drago mi je da ljudi, bilo da je riječ o ljudima iz struke ili ljudima iz publike, film prepoznaju. Uz naš posao ruku pod ruku često idu oprečnosti; film će se istovremeno nekome jako svidjeti dok se nekom drugom neće svidjeti uopće i to je normalno.
Baš sam danas primila vijest da će se u Poljskoj zadnji petak u ovom mjesecu naš film prikazati za učenike srednjih škola u 48 kina istovremeno, u sklopu obilježavanja „Rainbow Friday“ dana, kojim slave različitosti među mladima.
Svakako bih voljela da film pronađe put do mlađe publike i u regiji.
Nominacija je naravno za vaš ovogodišnji film Zečji nasip. Velika stvar za hrvatsku kinematografiju je da je film imao premijeru na Berlinaleu. Kako je izgledalo to iskustvo, kako ste doživjeli reakcije publike i kritike?
Iskustvo Berlinalea je zaista bilo spektakularno i teško ga je ukratko prepričati. Sretna sam i zahvalna što sam imala priliku doživjeti ga. Kada su veliki festivali u pitanju mora biti prisutan i određeni faktor sreće, jer nije dovoljno imati samo dobar film, mora se više stvari posložiti da bi film na kraju bio odabran. Reakcije i publike i kritike su bile iznad očekivanja, a mnoga baš upečatljiva iskustva doživjela sam i na festivalima nakon Berlinalea. Film jako lijepo putuje svijetom, sada smo se već približili brojci od 50 festivala, a prodan je i na nekoliko teritorija.
Zečji nasip donosi vrlo intimnu, emotivnu priču o ljubavi dvojice mladića. Kako ste pristupili režiji tako nježne, ali i društveno važne teme
Svi smo osjećali zaista veliku odgovornost i bilo mi je važno temeljito se pripremiti. Dugo smo bili u probama prije samog početka snimanja. Budući da su glavni glumci mladi i ovo su im prve velike uloge, bilo je važno da izgradimo međusobno povjerenje i da se u procesu osjećaju potpuno sigurno. Film smo radili iskreno i s puno ljubavi i drago mi je da to mnogi gledatelji prepoznaju.
Kako birate teme koje vas pokreću? Postoji li nit koja povezuje sve vaše dosadašnje projekte?
Uvijek mora postojati nešto što me intimno okupira, što me tjera da prvo zavirim dublje u sebe, a to su najčešće međuljudski odnosi i ljudska priroda. Ali ja zapravo funkcioniram vrlo jednostavno – po principu zaljubljivanja hahaha. Uvijek se moram zaljubiti; u priču, u ideju, u likove…
Nakon Berlinalea i nominacije – što slijedi? Imate li već u pripremi novi projekt ili ideju koja vas trenutačno okupira?
Baš sam se neki dan vratila sa scenarističke radionice Split Script, na kojoj sam pod mentorstvom Razvana Radulescua i Melisse De Raaf radila na scenariju za svoj idući igrani film. Tako da je novo uzbudljivo putovanje već započelo i jako sam sretna što će uz mene i ovoga puta biti Kinorama i producentica Ankica Jurić Tilić.
