O čemu je riječ?
Roman Call Me by Your Name smješten je u 80-e godine prošlog stoljeća u malom gradu u Italiji. Elio Perlman prisjeća se događaja iz ljeta 1983. kada je imao 17 godina te živio s roditeljima u sjevernoj Italiji. Svako ljeto njegovi bi roditelji primili doktoranda kao gosta na šest tjedana, koji bi revidirao rukopis knjige dok bi pomagao ocu s akademskom papirologijom. Elio prezire tu tradiciju jer od njega to zahtijeva da napusti svoju spavaću sobu kako bi je gost mogao koristiti tijekom svog boravka.
Tog ljeta dolazi novi gost – Oliver, bezbrižni i otuđeni Amerikanac koji je u oštroj suprotnosti s Eliovom introverzijom. Elio mu postane kao turistički vodič kroz grad i mjesta za izlaske, iako Eliovi pokušaji da impresionira Olivera nailaze na ravnodušnost.
Elio počne primjećivati da se rađa velika privlačnost prema Oliveru, ali sumnja da su mu osjećaji uzvraćeni. Kada si napokon priznaju što osjećaju, nitko od njih nije spremno za posljedice svoje privlačnosti. Nemiri ljetni tjedni neumoljive struje opsesije, fascinacije i želje pojačaju njihovu strast i testiraju nabijeno tlo među njima. Nepromišljeno, njih dvoje grabe prema jednoj stvari koje se oboje boje da nikada više neće pronaći: potpunoj intimnosti. Call Me by Your Name je instant klasik i jedna od velikih ljubavnih priča našeg vremena.
Istinska strast
Rijetko koji roman uspijeva tako uvjerljivo uhvatiti intenzitet strasti kao Call Me by Your Name. Aciman vješto vodi čitatelja kroz vrtlog osjećaja koji na prvi pogled djeluju kao adolescentska zaljubljenost, ali ubrzo poprimaju obrise nečeg dubljeg, skoro pa opsesivnog. Ono što ovu priču čini toliko realističnom jest njezina surovost – emocije nisu uljepšane, nego su baš onakve kakve jesu u stvarnosti. Eliov protok misli i način na koji opisuje što osjeća stvara atmosferu koja je istovremeno predivna i mučna. Zato što nas podsjeća na to koliko ljubav, pogotovo mladenačka, može biti krhka, ranjiva i prožeta neizdrživom željom. Upravo u toj kombinaciji nježnosti i brutalne iskrenosti leži posebnost ovog romana.
Film je vjerna adaptacija
Kao i mnogi, film smo pogledali prije nego što smo posegnuli za knjigom. I iako se često dogodi da ekranizacije ne uspiju prenijeti cjelinu izvornog djela, ovdje je to drugačije. Sada kada smo pročitali knjigu možemo reći kako je Luca Guadagnino ostao vjeran Acimanovom tekstu. Prenio je atmosferičnost talijanskog ljeta jednako uvjerljivo kao i knjiga. Knjiga, naravno, nudi intimniji uvid u Eliove misli i unutarnje borbe, no film je besprijekorno pogodio duh romana. I nakon čitanja i nakon gledanja, s vama ostaje osjećaj čežnje. No ne nužno za istim iskustvom. Nego za onom vrstom intenziteta i žudnje koja se rijeko pojavi u stvarnom životu.
Call Me by Your Name (bilo u pisanom ili filmskom obliku) je stoga priča kojoj se uvijek želimo vratiti.
Foto: Dupe Photos, Znanje, IMDb
