

Journal je ovoga puta bio u gostima kod našeg simpatičnog i kreativnog influencera, ali i mladog poduzetnika koji je prije godinu dana pokrenu i vlastiti brend – Eterno, o čemu smo pisali ovdje. U svom novom stanu punom svjetla, toplih tonova i tihih, ali promišljenih detalja, dočekao nas je Marko Vuletić, kreator sadržaja koji jednako dobro barata kamerom, riječima, ali i kuhačom.
U opuštenoj atmosferi, uz čaj na terasi i pogled na gradski promet (koji Marko prati s iznenađujućom dozom užitka), ispričao nam je sve o tome kako je tekao proces uređenja prostora u kojem sada stanuje. Od biranja stana s idealnim svjetlom i bez zgrada pred nosom, do traženja savršenih pločica koje izgledaju kao drvo, ali ne traže puno pažnje. Marko je sve odlučno vodio po svom ukusu, bez previše tuđih savjeta. Proveo nas je kroz detalje renovacije, uređenja i rituale koji mu znače, a mi vam prenosimo kako izgleda život iza njegovih Instagram objava.

Kada si birao stan u koji ćeš useliti, što ti je bilo ključno?
Kod biranja stana bile su bitne neke stvari: položaj, svjetlo i kat. Imao sam želju biti visoko, gledati na zapad i, ako je ikako moguće, da mi ne stoji neka velika zgrada ispred očiju. Pošto me stan u kojem sam bio u najmu razmazio jer je cijeli bio usmjeren prema zapadu, svjetlo je bilo broj jedan uvjet kod kupnje nekretnine.


Kada si uselio, jesi li već imao jasnu viziju kako želiš da prostor izgleda? Koje si materijale i boje najviše koristio?
Ulazak u stan mi nije dao jasnu viziju. Loš sam u zamišljanju kako bi nešto moglo izgledati i, bez obzira na pomoć Pinteresta, nikako nisam mogao shvatiti kako će to na kraju izgledati. Tek kada su se postavili novi zidovi shvatio sam: ok, ovako stvari sada stoje. Znao sam da za pod želim pločice i cijeli stan je u njima. Nisam požalio jer nikako ne volim čistiti, tako da čvrsto branim pločice kao izbor. Neutralne boje, boje koje ne bodu oči, nego kad uđem u stan da se osjećam kao da sam ušao u spa-centar. Iako nisam želio parket jer se ne volim brinuti o drvu, ipak nisam htio odustati od njega, pa sam tražio što bolje pločice koje imitiraju drvo i neke lijepe sive pločice koje imitiraju mikrocement.




Koliko dugo je trajala renovacija i na koje si neočekivane situacije naišao? Kako si ih uspio riješiti?
Mislim da sam jedan od rijetkih koji nije naišao ni na jedan problem. Od kupnje stana, kompletnog rušenja, pod tim mislim da su ostali samo nosivi zidovi, do renovacije, iznošenja materijala i postavljanja svega na mjesto prošla su tri mjeseca. Mjesec dana stan je stajao netaknut. Tako da su zapravo prošla četiri mjeseca, ali radovi su trajali tri. Imao sam odlične radnike koje sam našao na preporuku i stvarno sam proklizao kroz preuređenje. Oni bi samo pitali kako želim da izgleda, a ja se dalje nisam brinuo. Bez greške.





Je li ti netko pomagao u uređenju stana ili si sve sam osmislio?
Odrastao sam u obitelji koja voli kupiti stvari ako slučajno nekad nešto zatreba, tako da sam odmah znao da savjete roditelja neću slušati jer bi to značilo skladište u stanu (u najpozitivnijem mogućem smislu ovo govorim). Zato sam se za boje i nijanse vodio svojim željama. Nitko nije do kraja znao što sam izabrao.

Tvoj posao zahtijeva aktivnu prisutnost na društvenim mrežama. Imaš li poseban kutak u stanu za stvaranje sadržaja i kako si ga uredio da bude funkcionalan, ali i estetski privlačan?
Nekako nisam mogao odustati od radnog stola. Nisam puno htio remetiti estetiku, ali računalo je negdje moralo doći jer bez njega ne mogu. Zato sam to riješio na način da imam klupu za sjedenje pored kauča koja se nastavlja na moj radni stol. Izgleda kul kad je netko kod mene, a ja moram raditi. Mogu sjediti do mene i komunicirati bez da moraju vući dodatnu stolicu da bi sjeli. Tako je ta duga klupa postala mjesto gdje ja radim, a ujedno i komuniciram s ljudima u stanu.


Što ti je najvažnije kada je riječ o uređenju interijera – udobnost, estetika, praktičnost ili atmosfera? Odakle si crpio inspiraciju?
Boje su mi najvažnije. Volim da stan bude sterilan kao u ljekarni, ali da ipak zadrži taj cozy moment. To sam postigao kroz dvije stvari: veliki kauč, taman toliko da se možeš ušuškati, i svjetlo. U cijelom stanu je pametna rasvjeta koja mi omogućuje da stvorim atmosferu točno kako želim. Dovoljno je samo jedno pritiskanje tipke da se ambijent promijeni iz cozy, ambijentalnog u blještavo svjetlo, ako zatreba. Inspiracija za uređenje došla je iz japandi stila, iako na kraju stan nije potpuno ispao tako. Više sam preuzeo boje i nijanse.




Nakon napornog dana, gdje se u stanu najradije opuštaš? Imaš li svoj “zen kutak” i čime si se vodio kada si ga uređivao?
Terasa i ove predivne klupe su pravi užitak. Otvorim prozor, sjednem s čajem i slušam promet. Inače sam veliki fan infrastrukture i volim pratiti kretanje automobila. Budući da je zgrada prvi red uz cestu, moram priznati da uživam biti na terasi i opustiti se nakon cijelog dana uz promatranje prometa. Osim toga, stalno sam u kuhinji. Nešto kuham i zanimljivo mi je pratiti kako napa ugrađena u indukciji radi svoj posao.
Postoji li neki poseban detalj ili predmet u stanu koji ti je posebno drag i ima emocionalnu vrijednost?
Budući da je u stanu sve novo, još nisam stvorio neku veliku emocionalnu vezu s prostorom, ali mogu reći da mi ovaj sat koji stoji pored TV-a za sada drži pažnju. Nije klasičan kućni sat, pa iskreno uživam pratiti kako vrijeme prolazi. Po zvuku mogu prepoznati koliko je sati, što je dodatni plus jer ne moram stalno gledati u njega.




Znamo da voliš kuhati. Imaš li omiljeno jelo koje najčešće pripremaš i što ti je bilo najvažnije pri uređenju kuhinje?
Iskreno, tek sam uselio. Trenutno pripremam samo doručak, a tu ne može biti puno kreativnosti. Taj dio pripreme hrane još nisam istražio. Ipak, jako me veseli pripremati kolače i slatko, recimo crème brûlée, koji mi je omiljeni. Mislim da će biti zabavno pripremati bilo koje jelo na indukciji, a biti će i izazova jer sam do sada kuhao na struji.



Putovanja su velik dio tvog života, krije li tvoj stan neki suvenir ili detalj koji te podsjeća na omiljenu destinaciju?
Kako sam vam već rekao, odrastao sam u obitelji koja svašta skuplja, pa nisam htio imati puno detalja u stanu. Uzeo sam veliku magnetnu ploču na koju mogu staviti magnete s putovanja i stoji na terasi kao uspomena na sva putovanja.
Foto: Martina Movrić