Yugo Florida: Redatelj Vladimir Tagić za Journal o filmu koji se snimao sedam godina
Jedan od najiščekivanijih filmova na 31. Sarajevo Film Festivalu je upravo Yugo Florida. Poslije izvanrednih serija kao što su Sablja i Jutro će promeniti sve, redatelj i scenarist Vladimir Tagić javnosti predstavlja svoj prvi dugometražni film.
S Andrijom Kuzmanovićem, Nikolom Pejakovićem i Hanom Selimović u glavnim ulogama, glumačka postava u startu obećava. Sedam godina u nastajanju, film je djelimično autobiografska priča i otkriva intimniji pristup Tagićevom radu. S obzirom na sve što je radio do sada, jedno je sigurno – Yugo Florida će nas ostaviti sa suzama u očima i osmijehom na licu.
Neposredno prije premijere na ovogodišnjem SFF-u, razgovarali smo s Vladimirom Tagićem o obavezi prema prvom dugometražnom filmu, procesu pisanja scenarija i čuvenom modelu automobila Yugo Florida.
J _ 01 Financiranje filma Yugo Florida započeto je 2019. godine i sada, šest godina kasnije, će imati svoju premijeru na SFF-u. Kako je izgledao put od tada do sada?
Kao i sam taj auto, put ovog filma je bio kreni-stani. To je normalno. Dugo radite na filmu i dugo čekate. Naš mali autorski tim smo u početku bili samo nas troje: Marija Stojanović, Milan Ramšak Marković i ja. Vjerovali smo u scenarij, vjerovali jedni u druge i lagano gurali taj film. Morate se zaista zaljubiti u vlastiti film da biste na njemu radili sedam godina, a ljubav se uvijek graniči s ludilom.
J _ 02 Jesi li osjećao neku vrstu pritiska, ili slobode, s obzirom na to da je tvoj prvi dugometražni film?
Prije svega odgovornost. Još na fakultetu su nam profesori pričali o tome kako svaki debitant želi sve staviti u prvi film. To je točno. Toliko želite da to bude dobro, da pokažete svijetu da ste sazreli i da vaš film ima smisla, da često u tome pretjerate. Da iskoristim sportski termin: izgorite od želje 🙂 Kako se premijera bliži, ja samo želim da ga publika pogleda što prije i da konačno on krene u svoj život i odvoji se od mene.
J _ 03 Yugo Florida je donekle autobiografska priča. Kako ti je bilo da nešto tako duboko intimno pretočiš u film koji će svi gledati? Na koji način vršiš selekciju između toga šta će se zapravo naći u filmu, s obzirom na to da su tvoja sjećanja i iskustva u pitanju?
Potrebno je da tome pristupiš kao građi za film, a ne kao osobnom iskustvu. Mora se biti surov. Što je ono što funkcionira i što je dobro za film, a što je samo neka osobna stvar koja je meni važna i koja zapravo odmaže filmu. U tome mi je pomogao Milan Ramšak Marković, scenarist filma. U procesu pisanja scenarija, ja sam se u jednom trenutku potpuno odvojio od osjećaja da je to moje osobno iskustvo. Materijal sam promatrao kao i bilo koji drugi. To je bilo ključno.
Nevažno je je li i što je u filmu autobiografsko, a što je fikcija. To za publiku i za kvalitet filma nije važno. Važno je samo je li film emotivno jak i dobar u onome što želi biti. Mislim da autori griješe kada smatraju da nešto što se tako dogodilo u životu je samo po sebi dovoljno vrijedno i najbolje moguće rješenje za određenu scenu ili određeni lik. To je zabluda.
J _ 04 Iza tebe stoji niz izvanrednih serija. U retrospektivi, koji ti oblik rada više odgovara i u čemu primjećuješ najveću razliku između kreiranja serija i filmova?
Oba mi odgovaraju, ne pravim razlike. Naravno da one postoje, ali su zanemarive. Za mene je uvijek isto pitanje koje sebi postavljam: Zašto mi je važno da neku priču ispričam? Ako imam odgovor na to pitanje, onda nema velike razlike je li u pitanju film ili serija.
J _ 05 Dva fantastična glumca su u vodećim ulogama u filmu, a ovo je posebno drugačija uloga za Andriju Kuzmanovića. Što ti je bilo najbitnije kada si birao tko će tumačiti likove Zorana i Vese?
Da to budu glumci kojima se divim, čiji talent je raskošan, ali isto tako da budu ljudi koji su spremni na posvećen rad. Mislim da nisam previše zahtjevan. Što se samih likova tiče, želio sam da odabir glumaca ne bude očigledan i da se njih dvojica privatno značajno razlikuju od likova koje trebaju igrati. Samim tim se stvorio zanimljiv sukob na relaciji glumac – lik. Taj sukob proizvodi nešto što je uzbudljivo za gledanje i što imamo osjećaj da do sada nismo gledali.
J _ 06 Yugo Florida automobil je u neku ruku lik po sebi. Što za tebe znači taj model i zbog čega je jedan od glavnih motiva u filmu?
Zato što kad izgovorim Yugo Florida, meni to izmami osmijeh. Vrlo je zanimljiv spoj te dvije reči, koje su poprilično daleke jedna od druge. U tom nelogičnom spoju nastaje niz motiva i asocijacija o smiješnim, tužnim i apsurdnim životima naših
junaka.
J _ 07 Kako ste uopće pronašli ovaj arhivski model za snimanje?
Ima i na oglasima za prodaju polovnih automobila. I dalje se prodaju, i dalje se voze. Kao što kaže jedan od likova u filmu: Krš, ali može da tera.
J _ 08 Film je o odnosu između oca i sina, u posljednjoj fazi očevog života. Cijeli život živimo kroz svoje roditelje – što ih trebamo pitati li naučiti od njih prije nego što je previše kasno?
Ne znam, nemam odgovor na to pitanje. Vjerojatno svatko od nas mora pronaći svoj odgovor. Bilo bi pompezno s moje strane da tvrdim da nešto tako znam. Dobar film ne smije dati jasan odgovor. Dobar film mora postaviti pitanje na koje nije lako dati odgovor.
*Članak je preuzet s Journal.rs.
