Umjetnost više nije rezervirana samo za muzeje, galerije i stručnjake koji govore kompliciranim jezikom. Danas, zahvaljujući društvenim mrežama, umjetnost doslovno možemo držati na dlanu (što možda i nije loše?). Bez obzira radi li se o slici, instalaciji, performansu ili nekom potpuno nekonvencionalnom djelu, umjetnost je postala dostupnija nego ikad. Pa na taj način pojedina djela u trenu postanu viralna. Upravo to dogodilo se s onim o čemu govorimo u nastavku.
Ponekad umjetnost nije nešto što samo gledamo. Ponekad ju možemo dodirnuti, ući u nju, pa čak i ‘zaplivati’? To se događa s Piscinas Olaistas, serijom bazena koje je kubanski umjetnik Diango Hernández stvarao punih deset godina (od 2015. do 2025. godine). I iako zvuče kao još jedan cool dizajnerski projekt, ovi bazeni imaju svoju dublju priču.
Olaismo – sve je u pokretu
Diango Hernández dolazi iz Kube, zemlje koja mu je obilježila i privatni i umjetnički put. Njegova djela uvijek balansiraju između osobnog i političkog, između sjećanja i sadašnjosti, a sve to sa snažnim poetskim i filozofskim prizvukom. U njegovom svijetu, sve je u pokretu. I tu nastaje pojam Olaismo.
Ako se pitate što je Olaismo, zamislite ga kao umjetnički i životni stav koji prihvaća promjenu kao nešto prirodno. Sam naziv dolazi od španjolske riječi “ola”, što znači val. Za Hernándeza to je način na koji doživljava svijet: kao nešto što se stalno mijenja, teče, lomi i ponovno spaja. Nije teško povezati to s pričom o Kubi, o odlascima, povratcima, o traženju identiteta.
Piscinas Olaistas: Serija bazena koja je prepravila društvene mreže
Upravo iz te ideje nastali su Piscinas Olaistas. To nisu klasični bazeni s ravnim linijama i pravilnim formama. Ovi bazeni su kao valovi pretvoreni u arhitekturu. Svaki njihov detalj, od oblika do površine vode, zamišljen je tako da izazove osjećaj kretanja, fluidnosti i transformacije. Oni su prostori u kojima se tijelo povezuje s vodom, ali i s vlastitim mislima. Mjesta gdje se možemo opustiti, odmaknuti od svakodnevice i samo biti sa svojim mislima.
Hernández je poznat po tome da kroz umjetnost priča priče koje nisu ravne crte, nego slojevite i ponekad nedorečene, baš kao što to zna biti život. I dok u drugim radovima istražuje teme doma, migracije i sjećanja, u Piscinas Olaistas sve to kulminira u fizičkom prostoru koji je istovremeno nježan i moćan.
Na kraju, ono što ove bazene čini posebnima nije samo njihov izgled, već ideja iza njih. To su mjesta u koja ne ulazimo samo zbog osvježenja, nego da osjetimo promjenu. Onu unutarnju, tihu, ali stvarnu.
Foto: Instagram (@diango.hernandez)
