NIT je brend gdje se susreću tišina, tekstura, emocija i ručni rad. Upoznajte autoricu Ines

Ines Lončar mnogima je poznata iz modnih priča kada smo je pratili kroz njezin fashion brend Fckbl. Vez i kreativnost očito nisu mogli daleko od nje, stoga je nedavno ponovno počela stvarati i to kroz brend NIT.

Ines je grafička dizajnerica, učiteljica yoge za lice i vizualna istraživačica koja se najdublje izražava kroz ruke i tekstil. Danas živi i stvara kroz svoj brend NIT, gdje se susreću tišina, tekstura, emocija i ručni rad. “Stvaram iz želje, ne iz potrebe – i to se, vjerujem, osjeti u svakom detalju.” – kaže nam Ines. Kako to izgleda, što je NIT i zašto vjerujemo da će apsolutno svi poludjeti za njom, otkrila nam je u zanimljivom razgovoru.

• Koja priča stoji iza brenda nit? Kako je nastao?

NIT je nastala iz vrlo osobnog mjesta — potrebe za povezivanjem s nečim stvarnim, opipljivim. U svijetu ekrana i brzine, poželjela sam se vratiti rukama, dodiru, stvaranju koje ostaje. NIT nije samo brend, to je moj prostor tišine, proces koji mi dopušta da budem prisutna. S vremenom je ta tiha potreba postala vizualni jezik, tekstilna priča koja sve više nalazi svoje ljude.

• Imali ste svoj fashion brend, no kada ste prestali rezonirati s njim povukli ste se iz kreativnog svijeta… No, nešto vas je ipak vuklo natrag… Možete li nam malo opisati taj proces?

Da, imala sam fashion brend koji je baš bio nekako omiljen i često su bili moji odjevni komadi viđeni na nekim poznatim licima u našoj zemlji. Uživala sam u tom vremenu dok je postojao i radio za mene. U jednom trenutku taj tempo, očekivanja i ritam modnog svijeta više nisu rezonirali sa mnom. Povukla sam se — ne iz svijeta kreativnosti, već iz forme koja me više nije podržavala. No kreativnost uvijek nađe put. Kad sam dopustila sebi da stvaram bez pritiska, počele su se buditi ideje, vizije, ruke. NIT je nastala iz tog povratka, intimnog i iskrenog.

• Kako stvarate, odakle crpite inspiraciju?

Uvijek počinje dodirom. Ja moram osjetiti materijal — njegovu teksturu, mekoću, gustoću. Radim s portugalskim lanom i pamukom visoke kvalitete, vezem isključivo pamučnim koncem, a za tekstilne slike koristim lan kao bazu, često talijansku recikliranu vunu — nijansiranu, neponovljivu. Taj trenutak kad dotaknem tkaninu i osjetim gdje me vodi — to je za mene stvaranje.

Često svjesno biram materijale koji nisu „predviđeni” za ono što radim. Volim tu vrstu eksperimenta — koristiti nešto „krivo” na pravi način. Nekad to uspije, nekad manje uspješno, ali upravo u tome učim kako otpustiti perfekcionizam i dopustiti da proces bude živ.

Trenutačni izazov na kojem radim je textile art na markizetu — iznimno delikatnom materijalu koji uopće nije namijenjen za zatezanje na okvir. Ali u mojoj glavi to je izgledalo kao genijalna stvar koju jednostavno moram pokušati. I sad istražujem može li ideja postati stvarnost.

• Na kojim medijima stvarate?

Primarno tekstil — ručno vezeni stolnjaci, podmetači, pamučne salvete i textile art slike koje više naginju prema kontemplativnom, meditativnom izrazu. Svaki komad je unikatan — i doslovno neponovljiv, jer koristim recikliranu vunu koje više nema. Ta nemogućnost ponavljanja za mene je velika vrijednost. Sve što stvorim ima svoje vrijeme, svoje boje i svoje trajanje.

• Tko su ljudi koji će poželjeti vašu umjetnost u svom domu?

Ljudi koji cijene tišinu. Oni koji traže teksturu, toplinu, nešto što nije generički proizvod. Ljudi koji osjete razliku između “proizvoda” i “rada”. Moji radovi najčešće završe u domovima onih koji vole detalje, koji žive sporije, svjesnije i žele oko sebe imati stvari koje imaju dušu.

To su i oni koji bi — metaforički — voljeli sjesti za neobičan stol. Ne stol koji poziva samo na ugodu, već stol koji budi znatiželju. „Kao koktel zabava izgubljenih duša“, kako je jednom netko lijepo rekao — iskustvo koje još niste vidjeli ni doživjeli. Upravo takvu vrijednost traže i u predmetima koje biraju za svoj prostor.

• Koji su vaši planovi za skoriju budućnost?

Trenutačno radim na manjim serijama radova za interijere — tekstilnim komadima koji nisu samo ukrasni, već i kontemplativni. Želja mi je proširiti priču o NIT-i kroz izložbu i suradnje s konceptualnim prostorima koji prepoznaju vrijednost ručnog rada. Također, voljela bih da kroz razgovore poput ovog ljudi osjete da postoji prostor za tišinu, i u umjetnosti i u životu.

Uz to, otvorena sam za suradnje s product dizajnerima — ljudima koji također stvaraju rukama, u istom duhu taktilnog, sporog, dubokog. Sanjam o jednom posebnom komadu namještaja koji bi zaokružio vizualni i osjetilni svijet NIT-i. A do tada — još eksperimenata, još traganja, još dodirom izraženih emocija.

Sve trenutačno dostupne radove i limitirane komade moguće je pogledati i naručiti putem moje web stranice.

Svaki komad dolazi iz malih serija ili kao jedinstveni rad — nastao sporo, s pažnjom i dodirom.

Foto: NIT