Njegov glas već znate, ali vrijeme je da ga upoznate pod novim imenom. Tko stoji iza ‘suze od luka’?

Luka Vidović, jedan dio poznatog dvojca pocket palma ove godine se svijetu predstavio kao suze od luka te objavio prvi samostalni album – L A G A N. Ulazak u solo vode kada te već svi znaju kroz jedan drugi projekt, može biti izazovno, no Luka u njima pliva besprijekorno. Novi album nije samo zbirka pjesama, već osobna bilješka tridesetih, introspektivna terapija pretočena u elektronske beatove i tekstove koji diraju pravo u srce. Upravo je Luka dokaz kako hrvatska glazbena scena još uvijek ima izvođače koji stvaraju uzbudljive i kul stvari.

Povodom izlaska albuma razgovarali smo s Lukom koji je otkrio kako je sada iskreniji, ranjiviji, ali i hrabriji nego ikad prije.

• Publika te zna kao Luku iz pocket palme, ali tko je suze od luka? U kojem smjeru želiš da ti ide solo karijera?

Luka iz pocket palme i suze od luka, sve sam to ja. Ne osjećam se kao potpuno druga osoba u ovom solo projektu, ali osjećam da su neki dijelovi moje osobnosti malo više došli do izražaja. Malo sam se više posvetio estetici kroz modu, ali i grafički dizajn i fotografije. Jako mi je zanimljiv cijeli ovaj proces kretanja ispočetka, od nule – svaka odluka ovisi samo o meni, što bi mi prije možda zvučalo strašno, ali sada mi je zabavno donositi odluke. Mislim da je tome tako zato što sam u ovaj projekt i ušao sa stavom ‘napravit ću ovo za sebe i točno onako kako ja želim, pa ako se usput nekome svidi, super’, a usudio bih se reći da sam u tome i uspio.

• Objavio si i sjajan prvi samostalni album – L A G A N. Kako bi ga okarakterizirao? Možeš li nam otkriti malo više o kreativnom procesu nastanka pjesama?

L A G A N je rezultat mojeg cjelokupnog glazbenog ukusa – od malih nogu kad sam slušao Avril i Britney, preko tinejdžerskih dana koje sam proveo uz Linkin Park i Evanescence pa sve do mojih dvadesetih u kojima sam otkrio svoje najdraže žanrove kroz izvođače kao što su Jamie XX, James Blake i Moderat te malo recentnije i Fred Again – u tom sam se zvuku nekako najviše našao i zadržao. Stvaranje ovog albuma bilo mi je poprilično intuitivno i prirodno, spojio sam sve što najviše volim u glazbi i napisao tekstove u kojima sam analizirao sve što sam prošao u svojih 30 godina.

• Rekao si da ti je stvaranje albuma bilo kao interna terapija. Je li ti neka pjesma pomogla da vidiš sebe drugačije? Ako da, koja i zašto?

Nekako se poklopilo da se stvaranje ovog albuma događalo taman kad sam se bližio tridesetom rođendanu. Do prošle godine nisam mogao zamisliti da ću ikad doživjeti strah od starenja, jednostavno se time nisam nikad opterećivao, ali moram priznati da sam doživio laganu krizu kad sam od banke jedan dan primio obavijest kako više nisam u paketu za mlade. Znam koliko smiješno i banalno zvuči, ali tad sam se krenuo preispitivati, razmišljati o tome što sam postigao u životu, jesam li sretan sam sa sobom, koliko sam svojih snova ostvario i jesam li spreman odjednom postati odraslom osobom.

Cijeli album mi je u tom trenutku služio kao ispušni ventil, kao psihoanaliza svega kroz što sam prolazio. Prva pjesma koju sam za album napravio bila je istoimena lagan, u kojoj dosta direktno govorim o svemu tome kroz jednostavnu rečenicu ‘koliko god da probam promijenit’ neke stvari na sebi, imam osjećaj da ću uvijek bit’ nedovoljno smiren, sretan, poseban, lagan’. Kroz tu sam pjesmu nekako prihvatio da sam takav kakav jesam i da sam baš takav stekao sve predivne ljude i stvari koje imam u životu, I must be doing something right. 🙂

• Na albumu imaš i četiri suradnje koje odlično pašu, ali imaš li neki ‘dream collab’ koji bi volio ostvariti? Imaš li možda nekog našeg izvođača ili izvođačicu koji/a je totalno nespojiv/a s tvojom vrstom glazbe, a volio bi snimiti pjesmu?

Suradnje su mi bile najzabavniji dio cijelog ovog procesa – veliki sam fan svakog od ovih četvero izvođača i presretan sam da sam uspio surađivati baš s njima. Yung Bude, Sjena, Zoi i Tia su jedni od najtalentiranijih izvođača u svojim žanrovima u regiji i dali su ovom albumu četiri dimenzije o kojima sam prije par godina mogao samo sanjati. Dream collab mi je već godinama upravo Zoi, otkad sam je upoznao jednom prilikom u Sarajevu i tu noć smo se nekako bondali za cijeli život, bilo mi je logično napraviti pjesmu upravo s njom, a kad sam napisao bolest znao sam da će to biti to.

• Kad se sjetiš svojih glazbenih početaka – što bi Luka iz pocket palme rekao na ovaj album? Bi li mu se svidio?

Ma Luka iz pocket palme bi bio presretan i preponosan. Ovakva glazba je je već desetak godina nešto što me najviše dira i u čemu se pronalazim, elektronski clubby zvuk koji mi može biti super pozadina za treniranje i trčanje, izlaske, druženja, ali i za ono najbitnije – plakanje.

• Što te najviše iznenadilo u stvaranju tvog prvog solo albuma i jesi li imao strah da te publika možda neće prihvatiti ako ne zvučiš kao pocket palma?

Najviše me iznenadilo što me moje nesigurnosti na kraju nisu uspjele sabotirati i što sam uspio provesti ovaj projekt od početka do kraja. Nisam imao strah od toga da se fanovima pocket palme ovo neće svidjeti, mislim da je treći album pocket palme u produkcijskom smislu bio i svojevrsni uvod u zvuk mojeg solo albuma, a na kraju dana, stvarno sam se trudio držati one misli da sve ovo radim zbog sebe, pa sve što se usput dogodi je samo plus.

• U duhu tvog prvog singla – što je nešto što si želio sa 16, a još ti se nije ostvarilo?

Zapravo cijeli koncept iza što sam želio sa 16 je koliko blesave ciljeve i želje imamo u tim godinama. Neke od tih ideja nam zauvijek ostanu utisnute u glavi, ali ako nam donose samo negativno, treba ih naučiti pustiti s vremenom. Nešto što sam želio sa 16, a da se još nije ostvarilo, bilo bi možda da se mogu baviti isključivo glazbom i ničim drugim, ali vjerujem da ćemo i to dočekati!

• Album se čini dosta osoban i iskren. Kao tekstopiscu, koliko ti je bitno da tekst pjesme izražava neko tvoje autentično iskustvo?

Kod ovog albuma, s obzirom na to koliko je intiman i introspektivan, bilo mi je jako važno da svaka riječ bude iskrena i malo direktnija nego što sam navikao pisati u pocket palmi. Vjerujem da su ljudi to i prepoznali i da će se zbog toga jako puno ljudi sličnih meni u pjesmama i prepoznati. Sve je nekako full circle moment, napunio sam 30 i nema više skrivanja onog što stvarno jesam, ako se to nekome ne svidi, preživjet ću.

• I za kraj, što nam spremaš u budućnosti? Neki novi spotovi, nastupi?

Trenutno sam u fazi uživanja u finalnom produktu, u svojem umjetnički najdražem projektu koji sam stvorio. Pomno pratim što se na albumu ljudima najviše sviđa, s čime najviše vajbaju – moram priznati da me taj cijeli proces jako ispunjava i hrani, drago mi je vidjeti da toliko ljudi osjeća što sam htio prenijeti.

Za budućnost držim sve opcije otvorenima, potrudit ću se da tu bude i neki spot, nastupi će se dogoditi kad sve drugo malo sjedne na svoje mjesto. Osim toga radim i na dosta suradnji na albumima drugih artista pa će me ljudi moći čuti i u tom obliku. Veselim se svemu što će mi suze od luka donijeti kroz ovaj naredni period.

Zahvaljujemo Drito baru na ustupanje lokacije za snimanje.

Foto: Martina Movrić