

Zamislite ovo – dopisujete se s nekim danima, izmjenjujete poruke, gifove, možda čak i flertate kroz storije. Onda odjednom – tišina. Ne ono klasično “nestao je s lica zemlje”, nego nešto suptilnije, zbunjujuće. Poruku nije odgovorio, ali je lajkao tvoj novi selfie. Gledao ti je story. Možda je čak reagirao s nekim bezopasnim emojijem. Što se događa? Možda se nalazite u limbu koji zovemo soft ghosting.

Što je točno soft ghosting?
Soft ghosting je, jednostavno rečeno, novi oblik ignoriranja u digitalnim odnosima. Osoba ne nestaje potpuno (kao kod klasičnog ghostinga), ali prestaje odgovarati na poruke dok istovremeno ostaje prisutna u tvojoj digitalnoj svakodnevici. Gleda tvoje objave, reagira na storije, možda ti čak pošalje emoji, ali konkretan razgovor nula.

Zašto ljudi prakticiraju soft ghosting?
Nisu sigurni što žele.
Možda su na pola puta između “zainteresiran sam” i “bolje da ne kompliciram”.
Izbjegavanje konflikta.
Lakše je ignorirati nego iskreno reći da nisu više zainteresirani.
Ego boost.
Često je riječ o potrebi da ostanu u tvojoj orbiti. Žele tvoju pažnju, ali ne i vezu.
Navika iz aplikacija.
Tinder, Instagram, WhatsApp – sve potiču brzu, površnu interakciju, bez stvarne obveze.

Je li nenormalno danas postalo normalno?
U vremenu hiper-povezanosti, postalo je normalno da budemo stalno dostupni, ali istovremeno emocionalno distancirani. Soft ghosting je rezultat te kontradikcije: Ljudi žele ostati relevantni u tuđem životu, ali bez emocionalne odgovornosti. Soft ghosting možda djeluje blaže od potpunog ignoriranja, ali iza sebe ostavlja sumnju, nesigurnost i nepotrebno mentalno preispitivanje. Ako vam netko stalno šalje “signale”, ali nikada ne razgovara iskreno možda je vrijeme da vi nestanete. Za stvarno.
