Svijet kroz njen objektiv: Stjuardesa Dora Ćurak nas u foto priči vodi na putovanje od Gane do Brazila
- Koja ti je najdraža destinacija na koju si ikad letjela i zašto?
Najdraža destinacija mi je bila Accra, glavni grad Gane. To je iskustvo koje mi se urezalo u pamćenje zbog ljudi i njihove topline. Imala sam priliku posjetiti lokalno sirotište i školu, upoznati djecu i učitelje te provesti neko vrijeme s njima. Njihova neposrednost, osjećaj radosti u malim stvarima i iskrena zahvalnost koju su pokazivali su me dirnuli.
Također sam posjetila njihovu živopisnu tržnicu, koja izgleda izrazito kaotično, šareno i autentično te se u njoj osjeti prava energija grada. Takvi trenuci podsjećaju me zašto volim putovanja i fotografiju – zbog stvarnih priča i susreta koji te obogate zauvijek.
- Na koje mjesto bi se vratila i bez uniforme, kao putnica i turistkinja?
Definitivno u Ganu. Iako to možda nije država koja slovi kao top turistička destinacija i u koju se turisti često zapućuju, meni je iznimno zanimljiva i autentična. Ono što sam dosad imala priliku vidjeti – od sirotišta i škole do tržnice te susreta s ljudima tamo, bilo je potpuno drugačije od svega na što sam navikla, osobito u usporedbi s Europom.
Upravo me ta raznolikost i kulturna dubina vuku natrag. Voljela bih se vratiti bez vremenskih ograničenja leta i zaroniti još dublje u njihovu svakodnevicu, istražiti druga mjesta i pokušati je doživjeti očima lokalaca.
- Postoji li mjesto koje te potpuno iznenadilo (pozitivno ili negativno)?
Iznenadila me Moskva. Grad je impresivan, s bogatom arhitekturom i snažnim osjećajem povijesti, ali me istovremeno iznenadila određena zatvorenost ljudi u svakodnevnoj komunikaciji. U usporedbi s drugim destinacijama koje sam posjetila, dojam mi je bio da su ljudi tamo nešto suzdržaniji i distanciraniji.
Također, većina informacija i natpisa u gradu bila je isključivo na ruskom jeziku, što je dodatno otežalo snalaženje. Ipak, to iskustvo me podsjetilo koliko je važno poštovati različite kulturne norme i pristupiti svakoj destinaciji s otvorenim umom jer upravo su razlike ono što putovanja čini bogatima.
- Kako se mijenja percepcija ‘putovanja’ kad ti je to posao?
Putovanja, kad postanu posao, više nisu samo odmor ili odmak od svakodnevice – postaju dio rutine, ali i prilika za stalno učenje. Najveća razlika je u vremenskom ograničenju, odnosno rijetko imamo mogućnost ostati duže na nekom mjestu i stvarno se “izgubiti” u destinaciji. Uvijek znaš da si tamo radi posla, da te uskoro čeka povratak i novi let.
Ipak, unatoč toj dinamici, jako sam zahvalna na svakoj prilici i iskustvu koje mi je donio ovaj posao. S vremenom sam naučila pronaći ljepotu i u trenucima. Svako putovanje mi je prilika da otkrijem nešto novo o svijetu, ali i o sebi.
- Imaš li neki mali suvenir koji skupljaš iz svakog grada?
Kada sam bila dijete, skupljala sam magnete s putovanja, to mi je bio mali ritual i podsjetnik na mjesta koja sam posjetila. Danas, umjesto fizičkih suvenira, iz svakog grada pokušavam ponijeti ono što mi je najvrjednije, a to su fotografije.
Šetam ulicama s fotoaparatom, promatram ljude i njihovu svakodnevicu te su upravo ti trenuci ono što želim “ponijeti” sa sobom. Na neki način, moje fotografije su moji suveniri, ali i vizualni dnevnik gradova koje sam posjetila.
- Kad si zadnji put ostala bez daha zbog pogleda iz pilotske kabine ili prozora?
To je bilo na jednom od mojih zadnjih letova kada sam bila na povratku iz Sydneyja. Imala sam priliku ući u pilotsku kabinu prije slijetanja i upravo tada nas je dočekao čaroban izlazak sunca uz mnogobrojne oblake koji su dodatno krasili nebo. Takvi prizori me zaustave i podsjete koliko je ovaj posao poseban.
- Otkrij nam, što uvijek nosiš sa sobom, bez obzira na destinaciju?
Bez obzira na to kamo putujem, fotoaparat mi je uvijek u koferu – on je moj stalni suputnik. Svaka destinacija je nova prilika da zabilježim priču kroz objektiv, uhvatim trenutke svakodnevice i izraze lica ljudi koje susrećem. Po struci sam psihologinja i oduvijek me fasciniralo koliko su ljudi iz različitih kultura različiti u vanjskom izgledu, ali su u svojoj suštini zapravo vrlo slični – svi teže sreći, sigurnosti i pripadanju. Upravo to pokušavam uhvatiti kroz fotografiju, odnosno te univerzalne ljudske emocije koje povezuju svijet, bez obzira na granice.
- Imaš li neki savjet za nas, kad su putovanja u pitanju?
Putujte što više i iskoristite svaku priliku da upoznate svijet oko sebe. Svaka nova destinacija nosi sa sobom nešto posebno – novu perspektivu, emociju ili susret koji vas može obogatiti.
Svijet je fascinantan i pun iznenađenja, a putovanja su jedno od najvećih životnih bogatstava. Ne morate uvijek ići daleko, već je dovoljno da negdje odete otvorena srca. Najljepše uspomene često se kriju u malim trenucima koje nismo planirali.
