Što jesti dok ste na terapiji lijekovima za mršavljenje – i zašto su navike i dalje ključne?
Kako se prehrana treba prilagoditi kod osoba koje su na terapiji lijekovima za debljinu, konkretno, agonistima GLP-1 receptora?
Agonisti receptora glukagonu sličnog peptida-1 (GLP-1) u posljednjih su nekoliko godina korjenito promijenili pristup liječenju debljine. Terapija GLP-1 agonistima, poput semaglutida, značajno smanjuje apetit i ukupni unos hrane, što rezultira gubitkom tjelesne mase. Točnije, prema brojnim kliničkim istraživanjima dolazi do gubitka od 5-20% ukupne tjelesne mase. Ta moćna terapija u novije vrijeme je pomogla brojnim našim pacijentima koji desetljećima nisu uspijevali smršaviti i kontinuirano su se vrtili u začaranom krugu pokušaja i neuspjeha. No, nova terapija koliko god uspješna bila, ne oslanja se isključivo na djelovanje lijeka nego se treba provoditi u kombinaciji s pravilnom prehranom i tjelesnom aktivnošću, kao i nekim drugim odrednicama tzv. “lifestyle terapije” kako bi se ostvarili i trajno zadržali optimalni rezultati. U suprotnom se povećava rizik od nedovoljnog unosa nutrijenata, osobito proteina, “zdravih masnoća”, vitamina i minerala.
Zato je ključno da prehrana tijekom terapije bude visoke nutritivne gustoće, a istodobno smanjene energijske vrijednosti, bez ”praznih kalorija”. Posebno su vrijedni proteini iz ribe, jaja, mliječnih proizvoda i mahunarki te obilje povrća i cjelovitih žitarica. Također je važno paziti na dovoljan unos vlakana i tekućine kako bi održali urednu funkciju probave. Cilj nije samo izgubiti suvišne kilograme, već to učiniti uz očuvanje zdravlja, mišićne mase i mineralne gustoće kosti, odnosno uz postizanje i održavanje optimalnog sastava tijela.
Koje su najčešće pogreške koje osobe koje koriste lijekove za liječenje debljine rade u prehrani?
Epidemija debljine u svijetu nastala je uslijed loših prehrambenih navika i nedovoljne tjelesne aktivnosti. To je često povezano s ponašanjima usvojenim u ranom djetinjstvu i razvijanima tijekom života, kao i sa strukturnim i okolišnim preprekama zdravom načinu života. Osobe s debljinom često imaju neadekvatne prehrambene navike još prije početka terapije. Primjerice, zbog prekomjerne konzumacije ultra prerađene hrane ili samostalnog uvođenja vrlo restriktivnih dijeta. Nadalje, sama debljina može povećati rizik od nutritivnih deficita, uslijed promjena u apsorpciji, distribuciji, metabolizmu ili izlučivanju nutrijenata.
Osim očitog utjecaja na energijsku ravnotežu (previše kalorija unosimo, a premalo trošimo), kvaliteta prehrane također može utjecati na rizik razvoja debljine. Putem promjena u metaboličkoj prilagodbi uslijed prehrane bogate rafiniranim ugljikohidratima, promjena u potrošnji energije u mirovanju (primjerice, putem termogeneze u smeđem ili bež masnom tkivu), kroz način na koji crijevni mikrobiom iskorištava kalorije (što može rezultirati većim ili manjim iskorištavanjem energije u ljudskom tijelu), te kroz epigenetske i transgeneracijske čimbenike rizika. Stoga uvođenje lijeka u osobe koja boluje od pretilosti najčešće zahtijeva i dubinske promjene prehrambenih navika, a za to je potrebna pomoć nutricionista.
Jedna od najvećih pogrešaka je unos premalo kalorija, osobito manje od 1200 kcal dnevno kod žena i manje od 1800 kcal kod muškaraca, što može dovesti do iscrpljenosti, nedostatka mikronutrijenata i gubitka mišićne i koštane mase. Znakovi izraženog nutritivnog deficita uključuju izraženi osjećaj umora i iscrpljenosti, pojačano ispadanje kose, ljuštenje ili svrbež kože, slabost mišića, slabije cijeljenje rana i lako nastajanje modrica. Gastrointestinalne nuspojave mogu dodatno ugroziti apsorpciju nutrijenata i pogoršati postojeći ili stvoriti novi rizik od nutritivne insuficijencije.
Drugi čest problem je preskakanje obroka – zbog smanjenog apetita mnoge osobe na terapiji GLP-1 misle da ne moraju jesti ili jedu minimalne količine hrane bez razmišljanja o kvaliteti obroka, što dodatno pogoršava nutritivne nedostatke. Također, neki korisnici lijekova nastavljaju s lošim prehrambenim navikama, poput unosa rafiniranih ugljikohidrata i prerađene hrane, vjerujući da lijek “rješava” problem debljine sam po sebi. To je zabluda koja dugoročno vodi do povratka kilograma. Nedostatak tjelesne aktivnosti je još jedan čest propust koji pogoršava gubitak mišićne mase.
Imaju li pacijenti manji apetit zbog lijeka – i može li to dovesti do premalo pojedene hrane?
Da, jedan od osnovnih mehanizama djelovanja GLP-1 lijekova je upravo suzbijanje apetita. To može dovesti do značajnog smanjenja unosa hrane, obično je to 16-39 % manje unesene energije prema znanstvenim istraživanjima.
Posljedica može biti pretjerano ograničen unos esencijalnih nutrijenata. Pacijenti nerijetko prijavljuju “nezainteresiranost za hranu”, čak i averzije prema ranije omiljenim jelima. Iako ovo može pomoći u smanjenju emocionalnog ili impulzivnog prejedanja, postoji opasnost da se zbog manjka raznovrsnosti u prehrani ne zadovolje osnovne potrebe organizma. Stoga je važno pažljivo planirati obroke i uključiti ciljanu primjenu dodataka prehrani uz nadzor stručnjaka.
Što biste preporučili kao idealan dnevni jelovnik za nekoga na terapiji semaglutidom?
Idealna prehrana trebala bi sadržavati tri manja, ali nutritivno bogata obroka dnevno te po potrebi jedan do dva manja međuobroka. Primjerice: doručak može biti proteinski smoothie s grčkim jogurtom, šakom bobičastog voća, žlicom sjemenki i žlicom zobenih pahuljica. Užina može biti 10-15 g orašastih plodova. Ručak riba ili nemasno meso s kuhanim mahunarkama ili cjelovitim žitaricama/pseudožitaricama poput kvinoje ili heljde te povrtnom salatom. Druga užina može biti zrnati sir i/ili kuhano jaje s povrćem. Večera može biti krem juha od mahunarki i/ili povrća i komadić integralnog tosta s humusom. Fokus mora biti na proteinima (riba, jaja, niskomasni mliječni proizvodi), vlaknima i povrću, uz izbjegavanje rafiniranih šećera i praznih kalorija. Također je važno paziti na unos tekućine, osobito u slučaju pojave probavnih tegoba.
Zašto su prehrambene navike i dalje ključne, čak i uz lijekove za mršavljenje?
Iako GLP-1 agonisti mogu značajno pomoći u regulaciji apetita i smanjenju tjelesne mase, oni nisu zamjena za kvalitetne prehrambene navike. Bez strukturirane i uravnotežene prehrane, postoji opasnost od nutritivnih deficita, gubitka mišićne i koštane mase te nepovoljnog utjecaja na metabolizam. Također, pokazalo se da nakon prestanka terapije dolazi do povratka kilograma kod velikog broja ljudi, a to se događa isključivo zbog toga što usporedno s provođenjem farmakoterapije debljine nisu usvojene i zdrave navike, a to je ključno za dugoročno održanje.
Prehrana bogata proteinima, vlaknima i mikronutrijentima važna je i za podršku radu i izgradnji mišića i imunološkog sustava, ali i za mentalno zdravlje. Dugoročni rezultati ovise o dosljednosti u načinu života, lijek je samo alat, a prehrana osigurava temelje, i tako je treba prihvatiti dugoročno. U tom smislu, izgradnja zdravih navika je ulaganje koje osigurava stabilne rezultate i nakon prestanka terapije.
- Kako izgraditi održivu prehranu nakon prestanka uzimanja lijeka?
Ključno je tijekom terapije postupno razvijati realne prehrambene rutine koje će se moći održavati i bez farmakološke podrške. To uključuje redovit ritam obroka, povećanje unosa cjelovitih namirnica, kuhanje kod kuće i planiranje obroka unaprijed. Preporučuje se polagano povećavati energetski unos dok se održava nutritivna kvaliteta prehrane. Također, važno je ne vratiti se na stare obrasce prejedanja, već osvijestiti emocionalne i vanjske okidače za prejedanje, a u tom procesu od posebne koristi može biti pomoć psihološka pomoć, posebice kognitivno-bihevioralna terapija. Uključivanje nutricionista bitno je i u ovom prijelaznom razdoblju jer smanjuje rizik od ponovnog nakupljanja suvišnih kilograma. Nadalje, tjelesna aktivnost, osobito vježbe snage, čini još jednu bitnu kariku ulogu u očuvanju rezultata.
Je li moguće smršavjeti s lošom prehranom ako uzimate Wegovy – i zašto to nije preporučljivo?
Tehnički i teorijski gledano, moguće je smršavjeti čak i uz lošu prehranu ako se unos kalorija drastično smanji zbog djelovanja lijeka. No to nije ni održivo niti preporučljivo jer se time povećava rizik nutritivnih disbalansa, gubitka mišića, anemije, osteopenije i problema s koncentracijom, a utjecaj na metaboličko zdravlje je razoran. Loša prehrana također ne zadovoljava potrebe organizma za oporavkom, imunosnom funkcijom i hormonalnom ravnotežom. Gubitak kilograma bez očuvanja zdravlja realno nije nikakav uspjeh, naprotiv! Također, ovakav pristup često vodi do famoznog yo-yo efekta, kad se lijek prestane uzimati, a prehrambene navike nisu promijenjene, kilogrami se brzo vraćaju. Dakle, bez promjene načina života, učinci terapije su kratkotrajni i manje učinkoviti.
Kako motivirati osobu da ne ovisi samo o lijeku, nego gradi dugoročne prehrambene navike?
Motivacija se gradi edukacijom, razumijevanjem i malim uspjesima. Važno je od početka objasniti da lijek nije čarobni štapić, nego pomoć u ranoj fazi promjene. Ljudi trebaju jasno vidjeti koristi koje proizlaze iz uravnotežene prehrane – više energije, bolji san, bolja probava i raspoloženje. Kroz praćenje napretka (npr. vođenje dnevnika prehrane) mogu se prepoznati pozitivni pomaci i stvoriti osjećaj kontrole. Grupna podrška, savjetovanje s nutricionistom i postavljanje realnih afirmativnih ciljeva (npr. “kuhati 3 puta tjedno” umjesto “nikad više ne jesti slatko”) mogu pomoći u prijelazu s ovisnosti o terapiji na dugoročnu samokontrolu tjelesne mase. Mi smo u našem radu s pacijentima na terapiji GLP-1 razvili sustav praćenja sukladno službenim međunarodnim smjernicama. Taj sustav zapravo je multimodalna nutritivna i bihevioralna terapija uz farmakoterapiju debljine.
Prioriteti za optimizaciju terapije uključuju:
- individualizirano uvođenje GLP-1 terapije koje provodi liječnik, s jasno definiranim ciljevima gubitka težine i poboljšanja zdravlja;
- početna detaljna nutritivna anamneza, uključujući prehrambene navike, emocionalne okidače i poremećaje prehrane;
- sveobuhvatna procjena nutritivnog statusa s procjenom mišićne snage, funkcije i sastava tijela te odabranih biokemijskih parametara;
- procjenu socijalnih determinanti zdravlja;
- analizu životnih navika – tjelesne aktivnosti, higijene sna, razine stresa, upotrebe različitih psihoaktivnih tvari i društvene uključenosti.
- kontinuirano praćenje napretka i bitnih nutritivnih parametara
Kakvu ulogu ima nutricionist u timu koji vodi pacijenta kroz terapiju mršavljenja lijekovima?
Povezivanje primjene GLP-1 terapije s individualnim ili grupnim savjetovanjem koje provodi iskusni nutricionist pospješuje suradljivost i adherenciju pacijenta. Dodatno, pomaže u sprječavanju ili ublažavanju probavnih nuspojava (osobito tijekom početka terapije i eskalacije terapije, periodičnog povećanja doze lijeka), potiče dostatan unos nutrijenata te ohrabruje pacijenta na druge pozitivne životne navike (npr. redovita tjelesna aktivnost, kvalitetan san, postavljanje ciljeva). One poboljšavaju dugoročno postizanje i održanje optimalne tjelesne mase i opće zdravlje.
Nutricionist educira pacijenta kako provoditi samostalno praćenje prehrambenog unosa, individualno prilagođava prehrambene izbore i ritam obroka, educira pacijenta za lakše prepoznavanje minimalno prerađenih, nutritivno bogatih namirnica te pruža smjernice za pripremu hrane, kontrolu porcija i postavljanje osobnih ciljeva.
Nutricionist je ključna osoba koja mora usmjeriti pacijenta da gubitak težine ne dovede do gubitka zdravlja. On pomaže pacijentima prilagoditi prehranu smanjenom apetitu, prevenirati nutritivne deficite i smanjiti probavne nuspojave. Također savjetuje kako održati unos proteina i očuvati mišićnu masu kroz individualizirane planove prehrane i smjernice za svakodnevnu prehranu. Uz to, nutricionist educira pacijente o povezanosti hrane i raspoloženja, razbija mitove i stvara temelje za dugoročnu promjenu ponašanja. U timu s liječnikom i psihologom, nutricionist osigurava holistički pristup – jer liječenje debljine nije samo pitanje kilograma, već kvalitete života.
Foto: Dupe Photos
