Svjetski, a naše! Zavirite u zgradu koja je proglašena najboljim novim arhitektonskim ostvarenjem

Na sjeveru Hrvatske, u malenom zagorskom naselju Dubrovčan, podignuta je građevina koja predstavlja sjajan primjer dobre arhitekture – poslovna zgrada MDK. O tom svjedoči i osvajanje godišnje nagrade Viktor Kovačić za najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva za 2024. godinu u našoj zemlji. Rad iza kojeg stoje Mikelić Vreš Arhitekti prethodno je ovjenčani je i Nagradom Vladimir Nazor, koja se ujedno smatra i najvažnijim državnim priznanjem za područje kulture i umjetnosti.

Autori donose svjež, gotovo utopijski pogled na promišljanje tipologije i oblikovanje poslovnih zgrada. Usidrena na rubu poslovno-proizvodne zone u razvoju, zgrada vizualno gravitira prema okolnoj šumi, postajući tako inicijator dijaloga s nepoznatim. Njezina vanjska staklena opna, nalik osmozi, upija prirodni okoliš u unutrašnjost, dok izvana djeluje gotovo nedodirljivo, svojom pojavnošću nadilazeći kontekst u kojem je smještena, kazao je Tomislav Soldo u obrazloženju glavne nagrade.

Interakcija s okolišem

Arhitektonska forma prilagođava se prirodnoj konfiguraciji terena. Unutar ovog dinamičnog krajolika smještena je prizemna, kvadratna građevina – horizontalni disk organiziran oko kružnog središnjeg atrija, postavljen upravo na tim ozelenjenim uzvisinama.

Iako simetrična i gotovo samodostatna u svojoj osnovi, poslovna zgrada MDK uspješno kombinira neutralnost s kontekstualnom specifičnošću. Krajolik se uvlači unutar njezinih granica, stvarajući neočekivane prostorne doživljaje koji se mijenjaju pri svakom koraku. U stalnoj interakciji s promjenjivim okolišem, četiri naizgled jednaka pročelja otkrivaju različita lica, ovisno o orijentaciji, položaju sunca, okolnim objektima i prirodnim elementima.

Prostor rada kao produžetak krajolika

Unutrašnjost diska osmišljena je kao dinamičan, horizontalno razveden radni prostor koji obuhvaća različite tipologije ureda i radnih ambijenata. Prostor se razvija kroz ritmično nizanjem planova i prozirnih pregrada, čime se potiče interakcija među korisnicima te uspostavlja snažna veza s okolišem.

Uz vanjsko pročelje smješteni su zatvoreni uredi, prostori za sastanke u kutovima te niše za timski rad koje otvaraju središnju zonu prema pejzažu. Glavni komunikacijski prostor obavija središnji atrij i uključuje ulaznu zonu s recepcijom, fleksibilna hot desk radna mjesta, kružnu prezentacijsku dvoranu te mali auditorij koji se širi prema višenamjenskom zajedničkom prostoru i vanjskoj terasi smještenoj u suterenu. Spiralno stubište povezuje ovu zonu s paviljonom na krovu, krovnom terasom i kružnom stazom za trčanje.

Konstrukcija kao temelj prostorne slobode

Konstrukcija je oblikovana dvjema prednapregnutim betonskim pločama koje povezuje sustav periferno postavljenih V-stupova, četiri armiranobetonske jezgre te slobodno raspoređene grupe kosih nosača. Ovakav konstruktivni koncept omogućuje velike raspone i prostornu fleksibilnost, s laganim, nenosivim i demontažnim pregradama koje omogućuju lako prilagodljive konfiguracije interijera.

Snažno izražene odluke autora o podizanju standarda i kvalitete poslovnih prostora, kao i davanju značaja pomalo zapostavljenom oblikovanju poslovnih zgrada, tu dobivaju dodatnu vrijednost. Na pijedestalu od zelenih humaka stvoren je svojevrsni ‘hommage’, te Ona nominalno postaje Kuća za rad, ističe Soldo, svršeno objašnjavajući i krilaticu koju smo upotrijebili u naslovu – Svjetski, a naše!

Projektni tim činili su Marin Mikelić, Tomislav Vreš, Mia Kos, Fran Stanić, uz suradnike Barbaru Horvatić, Anitu Kovačić, Maju Pijaca i Marina Ševu.

Fotograf: Jure Živković