Journal Supertalent: Emilija Beljan & Marijana Kramarić

Danas u rubrici Journal Supertalent predstavljamo jedan neobičan, a opet tako prirodan spoj brendova, osobnosti, kreativnosti, no i udaljenih adresa Emilije Beljan i Marijane Kramarić, dizajnerica koje stoje iz svojih brendova Mica torbica i Citoyenne K. Kako izgleda njihova supertalentirana suradnja i kako su nastali njihovi brendovi te gdje ih vide u budućnosti, saznajte u nastavku razgovora…

1. Često vas publika, kupci i svi zainteresirani doživljavaju kao dvije kreativne struje jednog, hajdemo reći, brenda… Toliko ste stilski, no usudila bih se reći i energetski, usklađene. Kako uspijevate to postići?

Emica: Uglavnom spajaju nas zajedno jer izgledamo dovoljno lude da se bavimo ovim poslom, a nasmijane. Marijana i ja uopće ne pričamo o modi kada smo zajedno, ali se već dugo spajamo u te lude kombinacije organiziranja zajedničkih putovanja i preživljavanja istih, na sajmovima mode i dizajna.

Marijana: Ljubav je krenula kroz torbe, prvo sam se zaljubila u Emičin rad, da bi se s vremenom ljubav i prijateljstvo širilo i na ostale dijelove te savršene persone… sve je išlo spontano i baš se prožimalo kako treba i životno i estetski… Tako su krenuli zajednički eventi, sajmovi, suradnje, putovanja, pop upovi, uglavnom uvijek nas je držalo to djelovanje iz prikrajka, gerila, ho-ruk, kako god to zvali… U svemu je bilo važno zadržati slobodu i dozu humora, shvatiti da prije svega mi ovo sve živimo, a ne “samo” radimo! Naš rad je samo najiskreniji nastavak nas samih… Barem ja to tako doživljavam… Putujemo u istom stilskom i razvojnom smjeru, obje smo samouke i učimo, mislim da nas je ta otvorenost i iskrenost, ponekad i dječja naivnost i spojila. U sličnim smo životnim fazama i u privatnom životu, ako to uopće postoji… Gradimo se kroz milijun životnih situacija i prepreka, kroz roditeljstvo… Ostajemo vjerne sebi tvoreći ono najautentičnije što možemo ponuditi svijetu, a da pritom u svemu uživamo.

2. Emice, ispričaj nam kako je nastao brend Mica Torbica i kako se razvijao te gdje je on sada (po tvom viđenju)?

Samouka sam u izradi kožnih torbi, i jako dugo sam učila i razvijala načine rada.
Još uvijek učim.
Vjerovano sve naopačke, i jedan taškar bi se smijao.
Trenutno sam u fazi zaljubljenosti u samu sebe , pa i u svoj rad.

3. Marijana, kako je Citoyenne K. nastao, razvijao se i gdje je on sada?

Citoyenne K. Je prvi ozbiljniji oblik i otprilike nacrt za ovo sto je i danas, poprimio nekad 2009. U Edinburghu, to je bio pravi trenutak, nakupilo se iskustva, impresija, uzbuđenja i stvorila se i neka financijska baza da se uplovi u svojevrsnu poslovnu samostalnost, iako je brand ostao vjeran do danas tom načinu poslovanja koji nije tipičan… Niti uvijek najuspješniji, ali jest jedan živući organizam koji se ponekad uspije oduprijeti svim nametima suvremenog svijeta i opstaje u toj svojoj suludoj koncepciji, to su za mene male pobjede koje me tjeraju naprijed, nekad sam možda i previse beskompromisna, ali shvaćam da je meni kao autoru najvažnija autentičnost i što Emica kaže vrijeme je za voljeti i prihvatiti sebe!

Stvaranju samog brenda kao takvog su prethodile godine studiranja na Filozofskom… Znamo kako se nekada to može odužiti… Hahaha… Ali presudan je bio odlazak u Pariz, iako pod parolom postdiplomskog studija život je bio najmanje to, upijalo se, gledalo, učilo, bujalo, stvaralo se više iz hobija, no kad je krenuo interes upravo za odjeću koju sam izrađivala sebi i prijateljima, shvatila sam sto želim živjeti, s tim prvim narudžbama, mic po mic, hobi je postajao važniji dio života, kako sam u to doba dosta selila, sljedeća stanica je bio Chicago da bi tamo stjecala neka druga iskustva u “retail managementu” i prodaji… Ma Citoyenne K. je u kratko jedno veliko putovanje, avantura, razvojni put kako god… Za mene život. Trenutno sam u Sarajevu… I dalje je uzbudljivo… Osjećam da sam na početku jedne nove faze… Veselim se skorom web shopu, dugo sam imala otpore spram tog oblika trgovine, barijere su tu da se premašuju… Nadam se da će moj rad tako biti bliži i dostupniji širem broju ljudi.

Paralelno razvijam i odjeću za bebe i djecu, dugo su Bebe i Enfant kolekcije bile nekako u sjeni, a sad uz podršku mojih klijenata i one dobivaju potreban prostor i vidljivost. I dalje ćemo se viđati na privatnim prodajama, sajmovima i eventima, ipak ja najviše volim tu vrstu druženja i direktan kontakt s kupcima i kolegama :). Uskoro se vidimo na Tavanu u fenomenalnom društvu fantastičnih kreativnih ženskih snaga iz regije, uz podršku jednog krasnog muškarca i njegovog buzdovan craft piva! Veselimo vam se !

4. Rad jedne i druge, tj. oba brenda bi mogli opisati kao slow fashion – o čemu se radi i kako ga profesionalno živite?

Emica: Kada pitaš za slow fashion, ja sam za taj pojam čula nedavno, ali čini mi se da je to što radim upravo to.

Marijana: Shvatili ste da je moj rad gusto isprepleten mojim životom, ništa ne odvajam… Vidi se to i na Instagram profilu – istraživanje, putovanja, život, to su mi najveći pokretači u stvaranju. Citoyenne K. stremi ka tome da odjeća bude praktična, posebna i prije svega vrijedna, vrijedna u smislu krafta, načinjena posebno za vas, bezvremenska, kvalitetna, ona je za ljude koji žele da ti odjevni predmeti budu dio njihovog identiteta, a ne jedna od milijun krpica u pretrpanom ormaru. Kao što ja sate ljubavi, istraživanja, krojenja pretačem u neki odjevni predmet moji klijenti isto tako svoja znanja i vrijeme ulažu u svoj posao, dio zarade izdvajaju svjesno za ono što vole i cijene u mom radu.

I kad pogledate moj rad zadnjih deset godina, nema tu spektakularnih pomaka u estetici, mislim da je prvenstveno Citoyenne K. žena jasna, glasna i svoja! Važan je lanac poštovanja, i kod nabavke materijala i kod odnosa koji gradim sa svojim klijentima, sve je transparentno i iskreno, s težnjom da bude najbolje moguće. To je za mene slow… Samo kvaliteta, dugotrajnost, autentičnost… Fast tako brzo nestaje kao sto mu i ime kaže. Živiš ono sto stvaraš i to se jasno prepoznaje.

Svima nam je potreban mir i odmak od ovih nametnutih standarda življenja, proizvodnje i konzumiranja. Ljudi su sve svjesniji okrutnosti i izrabljivačke uloge koju ima modna industrija, kad pogledate uvjete rada i tko šiva odjeću koju prodaju masovni brendovi stvarno vam se smuči život…da samo pomislimo da je to možda vaše dijete ili tvoja mama ili sestra…

5. Osim sajmova i privatnih narudžbi gdje i kako publika može doći do vas i radova i isprobati ih?

Javiti nam se možete uvijek preko društvenih mreža (Facebook & Instagram), a ove subote pred nama pozivamo sve na druženje i isprobavanje naših modela na Tavanu, sve detalje možete naći ovdje.

6. Kvaliteta vam je jako bitna, tj. najbitnija. Torbe i odjevni predmeti bezvremenski su i načinjeni apsolutno savršeno… da traju desetljećima. Koliko je teško opstati usred masovnog konzumerizma, brze mode i jeftinih krpica?

Marijana: Kada razmišljate u sto želite uložiti novac koji ste stekli svojim trudom i radom mislim da nije loše zapitati se kome ga i zašto dajete? Moramo snositi odgovornost za svoje djelovanje… Izuzimam ljude koji su u borbi za golu egzistenciju i nisu u mogućnosti donositi takve izbore… Zato budimo podrška.

Foto: Sanja Jagatić

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurala bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost. Koristeći našu stranicu slažete se s korištenjem kolačića. više informacija

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurala bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost. Koristeći našu stranicu slažete se s korištenjem kolačića.

Zatvori