Bilo je zadovoljstvo popričati s Karlom Zelić

Kada bismo morali istaknuti onih nekoliko mladih ljudi s domaće modne scene koje svojim stilom, nastupom i osobnošću svaki put iznova privuku našu pozornost, u užem izboru tu bi se svakako našla i Karla Zelić, koja je mnogima, vjerujemo, poznata po svom aliasu superbabekillah. Karla beskompromisno fura svoj đir, a više o tome otkrila je ne samo na prošlog tjedna održanom druženju Journal.hr-a i adidasa, već i u intervjuu koji vam donosimo u nastavku. Iz nove adidas Athletics kolekcija izabrala je VRCT jaknu i bedž #brave, koji je zapravo mnogo toga rekao o njoj, o tome kako se nosi s očekivanjima i predrasudama i o hrabrosti s kojom često napušta vlastitu zonu komfora.

Na svom Instagram profilu imaš jednu zanimljivu mantru – I don’t fit in, so I stand out. Tvoja pojava i tvoj stil to definitivno daju do znanja, kako je biti ona koja se ističe u Hrvatskoj?

Mantra «I don’t fit in, so I stand out» zapravo, u jednoj konciznoj, kratkoj, ali moćnoj recenici sažima moj životni put. Iako mi zaista imponira čuti da se ističem u Hrvatskoj, vrlo bi pretenciozno bilo reći da sam se «samoprozvala» posebnom ili svjesno odlučila to biti, jer nisam, kao što bi bila laž reći da je to uvijek zavidna pozicija, jer nije. Ali ja sam je odlučila napraviti korisnom i pretvoriti u nešto smisleno i pozitivno. Naime, ovu mantru sam počela shvaćati kao istinitu negdje na sredini svog puta, kada se nisam smatrala toliko «dugačijom», štoviše , ali sam kroz razne situacije, počevši od stila, načina razmišljanja i  pogleda na stvari shvatila da, ono što je meni «normalno» ili jednostavno, većini ljudi nije. Čitav život se nosim s raznim predrasudama zato sto sam specifičan spoj ponekad dijametralno suprotnih karakteristika u jednoj osobi. A ljudi kao ljudi, vole stavljati druge ljude u omeđene kutije, okvire i lijepiti im ograničavajuće etikete. A ja sam spoj veoma različitih «kutija» u jednoj osobi, od  stila, interesa, različitih vrsta ljudi s kojima se družim, koji «inače» ne idu ruku pod ruku. Nisam smatrala da je to toliko neobično dok se nisam počela susretati s predrasudama (i pozitivnim i negativnim) te sam shvatila da sam zapravo u zavidno nezavidnoj poziciji, i odlučila sam se upravo zato što se ne uklapam – još više isticati, i time pokušavam živjeti svoju istinu i napraviti barem malenu mikro promjenu u percepciji ljudi koji robuju stereotipima. Ponekad se osjećam kao da sam na središnjoj točki u kojoj se spajaju različite sfere društva, a ja pripadam svakoj i ni jednoj u isto vrijeme, a to je dosta zanimljiva pozicija za promatranje, iako ponekad usamljena.

Kako bi općenito opisala svoj stil? Čime je vođen, koliko on govori u tvoje ime i sjećaš li se kada su tvoje igre s modom prvi put počele?

Nastavno na prvo pitanje, moj stil apsolutno reflektira moju osobnost, koja je šarolika pa tako sadrži i kombinira komade iz svakog od navedenih «svjetova». Svakako je «core» odnosno bazna osnova mog stila streetstyle, koji vučem iz hip hop kulture i korijena na kojima sam kroz glazbu, pa tako i modu odrasla, karakteriziran oversized komadima, tenisicama, unisex/muškim komadima koje volim nositi i kombinirati uz one ženstvenije. Stil mi zaista varira, ne želim niti ne mogu opisati ga u jednoj rečenici, što je, po mom mišljenju zapravo prednost. Možete me ujutro sresti u muškoj trenirci s oversized jaknom preko ramena, a popodne vidjeti u  samoposluzi u latex kožnom kaputu i štiklama, sa šeširom i crvenim ružem. Moda je za mene igra i savršen način da izrazim sve te dijelove svoje osobnosti. Ponekad se volim zezati govoreći «I’m every woman, it’s all in me», ali zaista se često  tako i osjećam. Ja sam sve žene u jednoj, a ponekad i dečko! Također, navikla sam se na poglede u tramvaju i na ulici, koji su mi u početku bili neobični jer mi nije bilo jasno zašto me gledaju i mislila bih si: «Pa za mene je ovo «običan» outfit, čekaj, pa danas nemam ništa «posebno» na sebi?»  Ali tu se opet vraćamo na ono što sam pričala da, stvari koje su meni «normalne» očito većini nisu. Tako da danas uživam u tim pogledima i moram priznati da mi je skriveni hobi promatrati okretanja glava. Smatram da bi trebalo biti više pojedinaca kojima je «normalno» otići na kavu u 15h popodne u kombinaciji koja «vrišti» ako se oni tako osjećaju, kao što je to slučaj u većim metropolama. Ali mislim da se sporo, ali ipak pomičemo ka tome. Zato je potrebno više ljudi poput mene i upravo zato sam presretna kad mi ljudi kažu da ih inspiriram da i sami imaju više hrabrosti!

Reperica, model, stilistica, influencerica… samo su neke od titula koje se vežu uz tvoje ime, a tu priča sigurno neće stati. Kao ovako mlada osoba, koja se okušala u mnogočemu; koji bi savjet dala drugim mladim ljudima?

Tako je, zapravo mi se i samoj često teško predstaviti i staviti jednu titulu uz svoje ime jer zaista jesam sve navedeno u isto vrijeme, a u svakoj fazi života do izražaja više dođe jedna sfera. Počela sam kao reperica, vrlo vrlo mlada, iako je to bio samo dječački hobi, bio mi je odskočna daska za ostalo. Već dugo ne snimam i ne mogu se više ni ne želim zvati repericom jer to nisam dok ne snimim nove pjesme, one stare me više ne predstavljaju, ali su dio mene. Nakon rep faze, nisam ništa planirala već se  modna i influencerska karijera nametnula sama od sebe, upravo zato što sam, kao što sam prethodno spomenula, bila vjerna svom stilu i mantri «I don’t fit in so I stand out» i na kraju mi je osobni stil prerastao iz hobija u posao, a pritom kombiniram svoju platformu i utjecaj i za važnije društvene diskurse. Savjet koji bi dala mladima je da se ne ograničavaju, da si budu vjerni iako im društvo svakodnevno nameće upravo suprotno i da se ne boje otkrivati svoje talente, kao što ih i ja otkrivam putem, samo zato što sam dovoljno otvorena za isto.

Koliko je, iz tvog iskustva, hrabrosti potrebno za napustiti vlastitu zonu komfora, isprobati nešto novo za što možda ni ne znaš u kojem će te smjeru odvesti?

Smatram da je potrebna velika doza hrabrosti, koja se s godinama apsolutno povećava. Primjećujem na samoj sebi koliko sam hrabrija bila kada sam bila mlađa, manje sam razmišljala, a više instiktivno djelovala što je zapravo logično jer su «ulozi» manji kada si mlađi, dok s godinama više promišljaš o riziku i nosiš veću odgovornost za potencijalne pogreške. To je borba koju vodim sama sa sobom, ali se i dalje konstantno pokušavam gurati van svoje komfor zone jer ne želim biti pod utjecajem društva, što ponekad nije jednostavno, ali je moj osobni izazov. Vodim se onom «Bolje više grešaka nego propuštenih prilika.» Izazovno je, ali smatram da su to upravo oni trenutci zbog kojih se isplati živjeti. U redu je napraviti pogrešku, napravila sam ih dosta, ali svaka od njih me nečemu naučila i povela ka novim iskustvima.

S kojim si se predrasudama znala suočavati, ili se još uvijek suočavaš u svojoj sredini i kako si ih naučila prevladati, nadići?

Uh, o ovome bih mogla napisati roman. Mnogo ih je, počevši od klasičnih muško-ženskih predrasuda koje nameću da bi žena «trebala» ili «ne bi trebala» nešto, u odnosu na muškarce. Vatreno krštenje sam prošla u rap vodama, gdje sam bila jedna od rijetkih cura u «muškoj» igri, stoga sam se morala duplo više dokazivati i slušati rečenice poput «Pa ne repaš ti loše, za jednu curu». Zatim jedne od najčešćih predrasuda s kojima ću se valjda zauvijek nositi su one temeljene na fizičkom izgledu. Nebrojeno puta sam čula rečenicu, koju bi ljudi kada bi me upoznali rekli «Ajme, pa ti si zapravo vrlo draga i skromna, pametna cura. Ja sam mislila da si totalno umišljena i površna!» – samo zato što izgledam kako izgledam, imam «badass» stil i stav, ali ponovno – jedna «kutija» ne isključuje drugu. To što nosim određenu odjeću ili imam čvrst stav, ne znači da istovremeno nisam skromna, draga, duboka kada me zaista upoznaš. Ili predrasude da sam površna zato što mi je stalo do fizičkog izgleda, a to je pak silno, silno netočno. Ili uleti od muškaraca koji procjenjuju da će me impresionirati stvari koje me potpuno odbijaju. Dajte ljudima priliku da vam razbiju predrasude, zbilja nema ništa ljepše od toga.

Pišeš poeziju, koju s vremena na vrijeme imamo priliku pročitati na tvom Instagramu. Kako bi opisala taj svoj kreativni ‘outlet’, čime te hrani, čime inspirira?

Poeziju sam počela pisati sasvim spontano. Oduvijek volim pisati, to je moj ispušni ventil. Mobitel mi je pun notesa, od kratkih crtica, igre riječima, quotesa do pjesama. Iako sam prestala repati davno, nikada nisam prestala pisati, a poezija mi je nedavno došla kao forma koja mi povremeno odgovara kako bih se izrazila. Doduše, voljela bih i želim joj se malo više posvetiti, ne pišem koliko bih htjela, i ne smatram se pjesnikinjom, to je apsolutno nezaslužena titula za nekog poput mene tko se povremeno poigra s riječima, ali nikad ne reci nikad, možda se jednog dana dovoljno usavršim da se mogu prozvati istom. To je prednost i mana svestranosti, baviš se raznim stvarima, ali nemaš dovoljno vremena posvetiti se svima jednako pa nešto uvijek pati.

Živiš li isključivo u trenutku ili ipak razmišljaš i o budućnosti? Za koje bi još stvari voljela imati hrabrosti da ih napraviš i realiziraš?

Smatram da je živjeti u trenutku zbilja umijeće. Umijeće koje vježbam i pokušavam prakticirati kroz razne metode, od čitanja knjiga do meditacije. Oduvijek sam dijelom misli odsutna i putujem u prošlost ili budućnost, a to je praksa koja krade život koji se odvija sada. Nisam još ovladala to umijeće, ali učim se tome. Prečesto razmišljam o budućnosti, pogotovo u godinama u kojima sam trenutno, i s obzirom na svoju poziciju gdje imam više opcija životnog puta, ponekad budem preplavljena i anksiozna pitanjima što je najbolji odabir, i to me dosta kočilo proteklih nekoliko godina. Još uvijek se tražim. Što se tiče stvari koje želim realizirati, ima ih podosta, a ove godine je u planu konačno realizirati jednu od njih koju dugo odgađam i dugo joj se veselim. Držite mi fige jer je zaista izlazak iz zone komfora! Trenutno sam u fazi koju bih opisala kao osjećaj kada ste u mraku u hodniku i ne vidite jasno onu iduću stepenicu, ali ipak zakoračite.

IZRAZITE SE I VI VRCT JAKNOM

Svoju VRCT jaknu možete personalizirati i vi! U adidas shopovima uz kupnju nove VRCT jakne izaberite bedž koji najbolje dočarava vašu osobnost: AUTHOR, FAMILY, SACRIFICE, BRAVE i I’MPERFECT.

VRCT jakne s dodatnim bedžom dostupne su u sljedećim adidas Stores: Ilica 21, Zagreb; Arena Centar, Vice Vukova 6, Zagreb; City Galleria, Murvička 1, Zadar; SuperNova, Ulica Akcije Maslenica 1, Zadar; Silajska 32a, Osijek; City Centar, Vukovarska 207, Split; Mall of Split, Ul. Josipa Jovića 93, Split

Foto: PR

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurala bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost. Koristeći našu stranicu slažete se s korištenjem kolačića. više informacija

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurala bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost. Koristeći našu stranicu slažete se s korištenjem kolačića.

Zatvori