Počinje nova sezona Lajnapa – razgovarali smo s Vlatkom Štamparom i Goranom Vugrincem

Počinje nova sezona Lajnapa – razgovarali smo s Vlatkom Štamparom i Goranom Vugrincem

Zagreb je napokon postao središte kontinuirano kvalitetnog stand-upa. Lajnap comedy, kolektiv petorice hrvatskih komičara kojeg čine Vlatko Štampar, Goran Vugrinec, Saša Turković, Aleksandar Curać Šarić i Tomislav Kozačinski sa stavom i promišljeno gradi stand-up scenu u Hrvatskoj i Velikoj Britaniji. Njihova komičarska baza je drugu godinu zaredom zagrebački klub SAX! u kojem će nasmijavati i istovremeno educirati publiku o jednom od najtežih formata – stand-up komediji. Ususret njihovoj trećoj sezoni koja počinje u ponedjeljak 17. rujna i završava u lipnju 2019. godine, razgovarali smo s trenutačno najkvalitetnijim komičarima u Hrvatskoj – Vlatkom Štamparom i Goranom Vugrinecom.

Stand Up kao profesija

Iza vas je deset godina rada u stand-upu. Vjerujemo kako ste nakon amaterskih nastupa, pa sada do trogodišnjeg profesionalnog udruženja u Lajnap kolektivu promijenili mišljenje o formatu stand-upa. Što vam danas predstavlja stand-up, jer obojici je on profesionalno zanimanje.

Vlatko: Danas nam je stand-up profesionalno zanimanje. Ne znam je li rečenica može istovremeno biti toliko točna i kriva. Stand-up je meni počeo kao hobi. Fora stvar. Stvar za koju sam znao da bih je volio raditi do ostatka života. U bilo kojem obliku. Hobi, ozbiljan hobi, ispušni ventil… Ali nisam očekivao da će mi postati zanimanje. Odnosno – više je poziv.  Koliko god to zvučalo otrcano i filmski. I volim vjerovati da sam profesionalac. Ipak dolazim opran na nastupe. Čvrsto vjerujem da za mene ne postoji idealnije i bolje zanimanja. Mogu reći da sam iskreno sretan.

Goran: Još malo pa deset godina. Vrijeme je stvarno proletjelo, no prvi nastup kao da mi je jučer bio. Stand-up je za mene zvanje. Osjetio sam poziv da životni smisao pronađem u nasmijavanju publike. Laički rečeno, naravno. Riječ je zapravo o želji da budem promjena koju želim vidjeti u svijetu – širenje pozitivne energije. Naravno, snažan faktor u mojim nastupima je i društvena kritika koja se javlja u forama o svakodnevnim stvarima i problemima. Imam tu sreću da sam u svom zvanju otkrio i zanimanje kojim maksimalno mogu fokusirati svoju kreativnost kroz različite formate – od pisanja fora preko skečeva do samih nastupa. Danas bez stand-upa ne mogu, postao mi je potreba i dio životne rutine te se bez nastupa često osjetim izgubljen, beskoristan.

S razvojem zabavne industrije stand-up je postao profesija koja inspirira, motivira i nasmijava ljude. Koliko je izazovno i zahtjevno stajati ispred publike i prenositi energiju i riječi koje zasigurno mogu utjecati na njihove stavove?

Vlatko: Prije svakog nastupa postoji trema. Jer svaki nastup je jednako stresan. Bilo to 30 ili 300 ljudi. Treba izaći pred ljude i nasmijati ih. To je ta tamna strana stand-upa, borba s tremom i samopouzdanjem. Ali sreća je da se jednostavno navučeš na nastupe. Na to da nasmijavaš ljude. Imaš potrebu izaći pred ljude. Teško je to objasniti. Nakon tjedan dana bez nastupa – fali mi. Fale mi ljudi, publika, ono što imamo tu večer kad nastup prolazi predivno. I sve što kažemo je fora. Samo fora. Imam i ja par dubljih i ozbiljnijih fora koje volim ubaciti u setlistu tijekom nastupa od sat do dva. Samo malo zasoliti večer zezancije sa ozbiljnim temama. Primarni cilj komičara, mene, je da zabavim ljude. Da se smiju 2 sata. Izađu li nakon showa s kojim upitnikom iznad glave, to je samo dodatni plus.

Goran: Izazov je, i to snažan, treba imati hrabrosti stati na pozornicu i ogoliti se dijeleći s publikom svoje viđenje svijeta. No to i je poanta, barem mojeg društvenog djelovanja kroz stand-up. Cilj mi je kroz nastup ukazati na apsurdnosti današnje civilizacije i “uređenog” društva te pri tome još nasmijati ljude. Naravno, trudim se da teme koje obrađujem nisu omalovažavajuće za stavove gledatelja jer vrijeđanjem se ne može ništa postići. Kažu da se najlakše uči kroz zabavu i zaista se nadam da svojoj publici kroz smijeh uspijevam otvoriti oči. Sve vrijedi i u obrnutom smjeru. Energija koju dajem s pozornice dobivam natrag kroz reakciju publike te se, zapravo, međusobno gradimo.

Gdje je granica između amaterskih nastupa i profesionalnih? Je li ključ u broju publike ili u ostavštini napisanog?

Vlatko: Mislim da se najlakše granica može podvući kroz financije. Ako kontinuirano zarađuješ s nastupima – rekao bih da si profesionalac. Jer očito si dovoljno dobar da postoji interes za tebe i ljudi su voljni platiti da te vide.

Goran: Amaterski nastupi su bili oni nastupi u kojima sam se bavio stand-upom. Danas, živim stand-up. Može se reći da je broj nastupa vezan za razliku amatera i profesionalca, no toliko drugih faktora je također u igri – od rasta i razvoja komičara do širenja palete tema o kojima priča. Složio bih se da je ostavština jako dobar kriterij za “titulu” profesionalnog komičara, no kao što rekoh, treba uzeti u obzir i kvalitetu materijala te utjecaj na društvo. Ovo posljednje komičaru osigurava i financijsku stabilnost, odnosno da svojim nastupima može zarađivati za život.

Kako pristupate pisanju materijala za nastupe i možete li smjestiti vaš storytelling u neki od stand-up žanrova? Ili je riječ o formatu koji je puno kompleksniji od onog što se na prvu čini?

Vlatko: Prije sam raspisivao fore do zadnje riječi. Naučio foru i tako je ispričao. S vremenom sam se opustio i prilagodio način razrade fora. Sad izlazim sa 60-70% raspisanim materijalima na prvu izvedbu. Jer si dopuštam da na pozornici s publikom sredim zadnjih 30%. Jer znam da će improvizacija biti kvalitetnija od nečeg što sam “na silu” smislio prije. Što se žanra tiče – nemam pojma. Pišem ono što mislim da bi mogli biti smiješno. Prije me brinulo koji je moj “stil”. Kako da se ponašam na pozornici? U koju stranu da se gradim?! Danas mi je svejedno. Pokušavam biti 100% svoj i iskren. Jer iz iskustva – iskrenost najbolje prolazi kod publike.

Goran: Kao što se nekim ljudima u glavi stvori pomisao “jesam li isključio plin”, tako se meni pojavi ideja za foru i onda nastane eksplozija mašte. Ne razmišljam previše što bih mogao napraviti s tom idejom, pustim mozgu da se igra, da eksperimentira sa smjerovima razvoja. Tijekom svoje devetogodišnje karijere shvatio sam da je to način koji mi najviše odgovara za stvaranje. Tek kad sjednem i krenem pisati foru onda počne poprimati oblik s kojim se potom zabavljam kao klinac s LEGO kockama – ovaj dio ovdje, ova fraza na kraj… Moram biti iskren i reći da mi dobar dio materijala nastaje baš na samoj pozornici, pred publikom, kada me poput vala zapljusne iznenadna improvizacija. Tada, kada sam najiskreniji jer se pod svjetlima reflektora nije moguće sakriti, mozak krene raditi sto na sat i najčešće stvori najbolje usporedbe, komentare, opaske. Svaki komičar se nađe u nekom polju – široj temi koju obrađuje. Rastom i iskustvom taj se spektar tema širi, no ono što ostaje isto je pristup ideji – i to obilježava komičara. Ako bih morao definirati žanr svog stand-upa, kazao bih da je riječ o opservacijskom humoru. Inspiraciju pronalazim u svakodnevnim životnim situacijama, detaljima koji možda na prvu nisu duhoviti dok ih se ne razmotri iz više perspektiva.

S novom sezonom dolaze novi materijali. Što sve publika može očekivati od vas, a što vi očekujte od publike?

Vlatko: Kako vrijeme prolazi čovjek se mijenja kao osoba. Od mene publika može očekivati jednaku razinu kvalitete materijala i raznolikost tema – ali s mrvicu drugačijeg stajališta. Vrijeme ide i događaju ti se stvari. Događa ti se život. Drugačije gledaš na stvari. Kreće nova sezona. Možda zagrebem u malo ozbiljnije vode, a možda ostanem ovako plitko šašav. To je onih nedovršenih 30%. Ne znam ni ja još. Ali znam da jedva čekam.

Goran: Očekujem da će publika biti zahtjevnija nego prijašnjih godina. Razvojem domaće stand-up scene, publika je dobila priliku sama kreirati benchmarkove kvalitete gledajući brojne komičare koji su nastupali u Zagrebu. I ima apsolutno pravo na to. To je i meni motiv da unaprijedim svoj stand-up – detaljnije razradim fore, kvalitetnije pripremim nastup i pozabavim se temama koje nisu “na prvu”, npr. muško-ženskih odnosa, već imaju snažniji prizvuk društvene kritike. U tom smjeru ću graditi tekstove koje Lajnap donosi tijekom treće sezone.

Učitati još
Zatvori