Renata Debeljak: Tko je Dubrovkinja koja već 10 godina sudjeluje u stvaranju Dubrovačkih ljetnih igara?

Dubrovnik svakoga ljeta diše s umjetnošću i Igrama. Već punih sedamdeset godina. Neodvojivi su dio Grada. Sve prelijepe palače, poljane, sav taj stoljetni dubrovački kamen stoji, diše i govori kada se Igre usele u Grad zajedno sa svojim umjetnicima punih 45 dana tijekom srpnja i kolovoza. Svake godine donose na jednome mjestu sinergiju vrhunske umjetnosti, no ovoga ljeta vlada posebna energija, jer ova renomirana kulturna institucija slavi veliki jubilej.

Biti svakodnevno u doticaju sa vrhunskom umjetnošću, nazivati ju poslom i imati ured u festivalskoj palači u ulici Od Sigurate u dubrovačkoj povijesnoj jezgri, prava je privilegija. Među Dubrovčanima oduvijek je bila stvar prestiža raditi na Igrama. Poseban je to ponos i čast. Biti dio tog umjeteonstva, zaraznog i čarobnog… To jako dobro zna i Karla Labaš, glasnogovornica Dubrovačkih ljetnih igara i jedna od vodećih osoba ove prestižne kulturne manifestacije, poznato i priznato ime u kulturnim i PR krugovima.

Dubrovačke ljetne igre (Hamlet na Lovrjencu)

Poslovna dinamičnost i hektičnost koja ljeti prati Igre, njoj je zapravo adrenalin koji živi već godinama. U najpozitivnijem smislu. Opsesija Igrama počela je još u djetinjstvu, jer i Karla je odrastala  uz Igre i umjetnost.  

Dubrovnik se je već odavno pobrinuo da njegova kulturna događanja budu upisana na svjetsku kulturnu kartu. Zato je i među umjetnicima s raznih strana svijeta također stvar prestiža nastupati na Igrama. Imati nastupe u Dubrovniku upisane u svojim biografijama i biti dijelom te čarolije kojoj dubrovačka ambijentalnost daje posebnu draž, umjetnicima puno znači. A Karla je jedna od osoba koja je svakodnevno u doticaju s vrhunskim umjetnicima.  I više od toga. Ona ima privilegiju vidjeti i biti dijelom onoga što publika ne može vidjeti i gdje samo rijetki imaju pristup. Sudjeluje u stvaranju i realizaciji svih tih divnih glazbenih, dramskih, baletnih i likovnih izvedbi. Stoga imam sasvim dovoljan razlog da ju smatram inspirativnom osobom. Ali, i vrhunskim profesionalcem. Jer, ona je jedna od onih uistinu velikih profesionalaca na koje kao novinar uvijek možete računati, koja je dosljedna u svom poslu, obavlja ga uvijek u rokovima, ne kasni, u isto vrijeme s jednakom predanošću obavlja više poslova, koja će vam uvijek biti dostupna bez obzira koliko je trenutno zaokupljena sa brojnim poslovnim obavezama.   

Svaki njezin radni dan ljeti počinje rano ujutro i u uredu je već oko 8 sati pa sve do poslijepodnevnih sati, nakon čega obično ima dva do tri slobodna sata, uglavnom za plažu, jogu i prvi konkretni dnevni obrok. Predvečer se već vraća na izvedbe gdje je do završetka svake predstave ili koncerta, nerijetko i do iza ponoći. I tako iz dana u dan punih 45 dana trajanja DLJI.

Čime si trenutno zaokupljena?

S dizajnericom dovršavam programske knjižice i šaljem u tisak, obavljam dogovore za promociju programa 70. Igara u Zagrebu, potpisujem račune, između javljanja u radijski program pijem kavu i ugodno ćaskam s kolegama, slažem novinarske karte za večerašnje izvedbe, razmišljam kako pod hitno moram na neku masažu i smišljam što sestri pokloniti za rođendan….

Koji ti je najdraži dio posla, što sve spada u tvoj dio posla vezano uz Igre?

Moj posao uključuje sve što je vezano za medije i za sponzore, dakle rad s novinarima, umjetnicima, dizajnerima, tiskarom, našim sponzorima i donatorima, publikom.. U svemu tome katkad zna biti teško neprestano prebacivati fokus i koncentraciju s jedne na drugu posve različitu stvar, no upravo to najviše volim – tu ludu dinamiku i raznovrsnost posla i ljudi.

Koliko već dugo radiš na Igrama, zbog čega najviše voliš svoj posao?

U Igrama sam već deset sezona, od čega zadnjih sedam na ovoj trenutnoj poziciji, dok sam prije toga sezonski radila u press uredu Igara. Volim nevjerojatnu dinamičnost svog posla, susrete s raznim ljudima svih profila iz svih dijelova svijeta, i zato što mi omogućuje da svjedočim neponovljivim trenucima za koje se ulaznica ne može kupiti. Mislim na sve ono što je priprema za ono što publika konačno vidi i na sve ono što se odvija iza scene, a publici je nevidljivo. Dio toga će javnosti ipak biti otkriveno na fotografijama Marka Ercegovića u sklopu izložbe ‘Iza Igara’ koju otvaramo najprije u atriju palače Sponza 17. kolovoza, a zatim ju selimo i u Zagreb točno mjesec dana nakon otvaranja dubrovačke izložbe, u prostoru KIC-a.

Kakva je atmosfera u festivalskoj palači, u tvom uredu?

Hektična! I to od ponedjeljka do nedjelje, od jutra do mraka.

Ključni segmenti ovogodišnjih jubilarnih Igara?

Magellijev ‘Hamlet’ na Lovrjencu s Franom Maškovićem, karizmatična Yuja Wang u Dvoru, recital maestra Iva Pogorelića, vrhunski jazz Avishai Cohena na taraci Revelina, Marijinski balet, nikad ranije uprizoreni Vojnovićev ‘Geranium’, preslatki, nevjerojatno topli ‘Mali princ’ u Dvoru koji je nastavak lani započetog otvaranja festivala najmlađoj publici i to s velikim uspjehom.

U ovih 70 godina, što su Igre dobile, a što izgubile?

Dobile su respektabilno iskustvo i ugled, a izgubile nešto od početne, ‘mladenačke’ svježine i zanosa, izgubile su i neke od pozornica, dok su neke sačuvane upravo zahvaljujući Igrama, a otvorili smo i neke nove… Kad se sve zbroji i oduzme, održati jedan ovako veliki i kompleksan festival na visokom umjetničkom i organizacijskom nivou sedam desetljeća je nevjerojatan uspjeh, ne samo u hrvatskim, već i europskim i svjetskim razmjerima, na čemu treba čestitati svima koji su ga stvarali kroz povijest. Još važnije pitanje od ovoga što su Igre dobile, a što izgubile u 70 godina, a koje si oni na pozicijama moraju postaviti, je i što je kultura grada Dubrovnika i Hrvatske dobila odnosno izgubila u sedamdeset godina Igara. 

Zanimljivo je spomenuti kako su u samom vodstvu Igara već duže vrijeme samo žene. Na koji se je način taj ‘women power’ odrazio na poslovanje Igara, što je drugačije otkad žene ‘vladaju’ u festivalskoj palači?

Prvo to što žene za promjenu ne vladaju, žene ne upravljaju na taj način, što utječe na radnu atmosferu koja je ugodnija, opuštenija… Uz izuzetak sedmogodišnjeg razdoblja od 1965. do 1971. godine kada je na mjestu direktorice Igara bila Fani Muhoberac, na čelnim pozicijama festivala su kroz ukupnu povijest sjedili muškarci. Trenutno dvije žene, Dora Ruždjak Podolski i Ivana Medo Bogdanović, zauzimaju dvije najvažnije pozicije, onu intendantice i ravnateljice ustanove, tako da je to svakako napredak i jedan od svijetlih primjera unutar hrvatske kulture uopće. Moram primijetiti i da je to u festivalsku palaču donijelo više cvijeća.

Što je tebe osobno posebno dojmilo na ovogodišnjim Igrama?

Program ‘Grad govori Držića’ u Lućijevoj Libertini i misao da su taj cafe bar i njegovi gosti u kontekstu festivala ravnopravni onoj pozornici u parku Gradac na kojoj je plesala primabalerina Marijinskog teatra, najslavnijeg ruskog baleta. Nazaboravna je bila i ponoćna izvedba ‘Hamleta’ na tom čarobnom noćnom Lovrjencu sa šišmišima koji lete iznad glava gledatelja, pljesak i ovacije koji su se prolomile tvrđavom u 3 sata ujutro.

Ceremonija otvaranja 70. Igara

Kada se spusti festivalski barjak, posao na Igrama ne prestaje. Kada počinje osmišljavanje nove sezone i jesi li trenutno zaokupljena još nekim drugim projektima?

Na idućoj festivalskoj sezoni se već počelo raditi, no sada nam prvo u rujnu slijede ‘Igre u Zagrebu’. Prvi put u povijesti, selekcija programa Dubrovačkih ljetnih igara biti će prikazana i publici u Zagrebu. Povod je velika obljetnica festivala što je prepoznala Turistička zajednica grada Zagreba čije je pokroviteljstvo to i omogućilo. U tijeku su i ‘Port of Dreamers’ i ‘Future Epics’, dva projekta sufinancirana sredstvima Europske unije iz programa Kreativna Europa. ‘Future Epics’ se bavi materijalnom i nematerijalnom kulturno-povijesnom baštinom i novim narativima, a uključeni su mladi umjetnici koji stvaraju za mladu publiku, dok nas u ‘Port of Dreamers’ projektu zanima stogodišnja povijest migracija na europskom kontinentu, uključujući, naravno, i trenutnu migrantsku krizu. Sve umjetničke produkcije koje nastaju u sklopu ova dva projekta biti će premijerno prikazane na 71. Igrama, tako da će iduća festivalska sezona velikim dijelom biti obilježena upravo ovim temama.

Kako ćeš i gdje provesti ovu jesen? 

Planova je mnogo i vjerojatno ih neću stići sve realizirati, ali sanjam o nekoliko dana odmora na otoku Šipanu pa na Adi Bojani, o Bohinju i kupanju u hladnom jezeru. Sredinom rujna ću u Beograd i na Bitef pa krajem rujna do Venecije, Verone i Gardalanda… Negdje između toga bit će i nekoliko radnih dana u Zagrebu. A u listopadu se nadam Radžastanu i svom prvom putovanju u Indiju.

Tekst: Renata Debeljak

Fotografije: Press DLJI/Roza Zanini Mozara

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurala bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost. Koristeći našu stranicu slažete se s korištenjem kolačića. više informacija

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurala bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost. Koristeći našu stranicu slažete se s korištenjem kolačića.

Zatvori