5 pravila uspjeha: Zdenka Kovačiček

Uistinu je izazov (barem pokušati) sažeti više od 60 godina karijere jazz rock dive Zdenke Kovačiček u jedan intervju. Njezina je priča veća od života, a energija kojom zrači toliko vedra i poticajna. Tako je sa svim velikim ljudima koji su ispred svog vremena. Način razmišljanja, djelovanja, velika hrabrost, autentičnost i energičnost samo su djelić kreativnog vulkana ove svestrane umjetnice. Tek što je proslavila svoj 75. rođendan, Zdenka Kovačiček već je krenula u nove projekte, a prvi pred vratima je Zagrebački festival. Nakon toga dolazi i novi album, i to osamnaesti po redu, u prebogatom Zdenkinom opusu.

Posljednje dvije godine ponovno otkriva svoj ogromni potencijal koji s godinama ne blijedi. A prepoznali su to i hrvatski, ali i inozemni umjetnici. Od Nipplepeoplea koji su u radijski eter, na svoj način, prenijeli Frku iz 1981., do Karla Lagerfelda koji je u pariški svijet mode uveo Elektru iz 1976. I u tome je sva čar umjetnosti, zar ne? Da je svevremenska i da zauvijek inspirira.

Što nam je sve Zdenka Kovačiček, ljubazno nam otvorivši vrata svog doma ispričala, pročitajte u nastavku.

1.Za koji dan održava se 66. po redu Zagrebački festival. Vi ste još kao djevojčica bili dijelom ove glazbene priče, a sada ćete svoju energiju ponovno pokloniti publici ovog festivala. Možete li usporediti Zagrebački festival s njegovih početaka i danas? Kakvu pjesmu sada predstavljate?

Tada sam najviše dolazila s jazz stvarima, s pjesmama interesantnima za publiku i kritiku. U to vrijeme je nastala Elektra, Frka, Mali crni brat. Voljela sam eksperimentirati. Bilo je to vrijeme plesnjaka koji više ne postoji, doba Kulušića i Saloona. Toni Marti je radio dobre zabavne emisije i to je bio način kako su se pjevači promovirali. Danas je novo vrijeme, promijenili su se glazbeni stilovi koji su u fokusu, publika traži drugačiji sadržaj. No, ja sam uvijek vjerna svoj senzibilitetu. Novu pjesmu koju predstavljam na predstojećem Zagrebačkom festivalu napisao je Marko Tomasović. S njima sam surađivala u periodu oko 1999. godine. Tu je bila zapažena pjesma Vrati se u moje dane. I nismo više surađivali, nakon 3 autorska albuma jer smo gotovo sve ideje već snimili. Nedavno me nazvao i rekao da ima pjesmu za mene. Ponudio ju je Dancing Bearu koji su bili zadovoljni s tom snimkom. Snimili smo spot. No, kako bismo promovirali tu pjesmu, sada ćemo je predstaviti i na Zagrebačkom festivalu.

Riječ je o jednoj blues pjesmi koja govori o mamurluku, kada jedva čekaš da popiješ prvu kavu. I to je životna priča, publika se našla u njoj. Malo je provokativna poput one prve Frke. Ima nakon mjesec dana više od 100 000 pogleda na Youtubeu. To nam daje do znanja da je publika voli i razumije. Novi je to mediji koji nam daje jasnu sliku o reakcijama na pjesmu.

Prvo je imala naslov Jutrima, ali Silvije iz Dancing Beara je rekao da je zainteresiran za cijeli album. Preimenovali smo je Jutarnja frka jer će biti svojevrsni nastavak nekadašnje Frke iako nema veze sa starom Frkom. Iz tog vremena imam još nekoliko tekstova sačuvanih i sada ćemo ih objaviti na novom albumu.

Bit će tu nekoliko tekstova iz knjige Slavice Maras te Danijele Borovnjak uz Marka. Razlog zašto sam na festivalu je upravo najava novog albuma.

2. Kada možemo očekivati album? Imate li već ime za novi projekt?

U ožujku izlazi. Bit ćemo brzi. Snimamo već sad. Remi će mi biti gost, čekamo odgovor Bareta. Treći će biti jedan mladi pjevač. Singl Jutarnja frka samo će najaviti glazbenu priču koju ćemo snimiti. Bit će svega, od rapa do rocka, a ja rapam na pjesmi Konstatacija jedne mačke, a tako će se i zvati cijeli album. U svakom slučaju, bit će zanimljivo.

3. Danas su sve prisutniji talent showovi koji su iznjedrili gomilu novih imena. Je li vam netko od mladih pjevača ili pjevačica zapeo za oko, odnosno uho? Ima li netko zanimljiv?

Mnogi od njih su odlični pjevači. To je prvi korak. Za napraviti karijeru je potrebno imati pjesme, album, diskografsku kuću koja stoji iza vas. Matija Cvek mi je posebno zanimljiv. Sviđa mi se kako pjeva i pristupa glazbi. Nema još album, ali ima 2 pjesme. Glas je prepoznatljiv i sam je napisao pjesme što je velika stvar. Napravio je sam dva koraka, vidjet ćemo kako će to izgledati dalje.

4. Sviđa vam se kako je elektro dvojac Nipplepeople obradio Vašu Frku. Što Vam je tu posebno dobro “sjelo”?

Pogodili su po kvaliteti elektronske glazbe odlično nit koja nije narušila smisao i kvalitetu moje stare Frke. Udahnuli su joj energiju i svježinu. Njih dvoje su sami na sceni, a napravili su odličnu stvar koja zvuči snažno, puno. I još njihovi kostimi. Ma, sjajni su. Jako mi se sviđaju.

5. Mislite li da većina glazbene scene podilazi publici pa se zato ne izdvajaju, odnosno pjesme se brzo zaborave, a čak i neka imena koja zabljesnu na sceni i nakon toga – tišina.

Mnogi podilaze, ali ja ih ne slušam. Slavica Maras i ja smo producirale same album iz 1984. Htjele smo da to ima težinu, da se igramo, da radimo nešto novo. Nije namjera da budemo komercijalni. Elektra koju je tek sad uzeo Karl Lagerfeld bila je provokativna, a čini se da je još uvijek. Sve smo radili iz želje da radimo nešto što nitko drugi ne radi. Nisam planirala hitove. Birala sam ono što slušaju profinjena uha. (smijeh)

6. Elektra je ponovno oživjela nakon revije Karla Lagerfelda u Parizu. Moglo bi se reći da je nastao pravi bum oko ove stvari. Kako su Lagerfeld i suradnici došli do Vas, kako su birali pjesmu, što Vam to znači.

On godišnje predstavi desetak kolekcija i za svaku biraju glazbenu pozadinu koja prati temu kolekcije, odnosno revije. Baš ta njegova kolekcija 2017./2018. bila je moderna, futuristička, bilo je tu puno prozirnih detalja, plastike, kontroverze…  pa se Elektra tu sjajno uklopila. Tražili su zvuk koji bi najbolje pristajao toj temi i odabrali su moju Elektru koju je producirao Igor Savin.

Kad Karl Lagerfeld izlazi na pozornicu, čuje se moj glas i to je fantastičan osjećaj. To je bilo vrlo lijepo iznenađenje koje mi jako puno znači. Izdali su album i na prvom mjestu je moja Elektra. Velika je to čast.

7. Jeste li sami potaknuti tim gestom, razmišljali kreirati neku multimedijalnu priču koja bi spojila vašu glazbu, glumu i prepoznatljivi stil?

Upravo je to bio moj posljednji koncert u Lisinskom. Rekla bih da je bio multimedijalni spektakl. I baš zbog svega toga je upravo u montaži film s tog koncerta.

Brojni fantastični gosti, učinili su ga još zanimljivijim – Vanda Winter, Valerija Nikolovska, Dementronomes, Tihomir Pop Asanovioć, Vedran Božić, Rade Šerbedžija… Sve su to posebne osobnosti koje su dale ovoj mojoj priči poseban značaj.  Zato će izaći dokumentarac koja će pokazati cjelokupnu atmosferu. Ja sam tu uključila sve što sam radila tijekom života.

Spoj je to kazališta i glazbe. Počinjem s jazzom, prelazim na bisere iz mog glazbenog opusa, nakon toga staro – nove (Volim te kao konja, Frka) pjesme koje su ispred svog vremena, a i danas su ispred vremena te sve zaokružim s Janis Joplin. A ona mi je nadraži projekt. Tri godine radila sam tribute posvećen Janis Joplin. Izgorila sam na sceni, ali tako je to i ona radila.

8. Osim nedvojenog glazbenog opusa koji imate iza sebe i koji i dalje stavrate i pretvarate u najkvalitetnije glazbene komade u povijesti hrvatske glazbe, ostavili ste pečat i u glumi. Glumili ste u nekoliko zapaženih predstava i u Hrvatskoj i izvan granica. Što to znači za Vas i na koje ste uloge najponosniji?

Počela sam u kazalištu Bagatela (Teatar Off). To je davalo gradu zapadnjački štih. Tu sam upoznala Krešimira Zidarića i Mariju Kon – oni su držali satove glume. Ja sam još kao dijete počela sa Zagrebačkim kazalištem mladih i velika ljubav prema glumi se tu rodila. U kazalištu sam pjevala, plesala i glumila, no na kraju je prevagnula ljubav prema glazbi.

Sa Zidarićem sam potom glumila u predstavi Obljetnica braka. On je tada prvi puta glumio u komediji, a bio je veliki dramski glumac. Za tu predstavu sam odabrala songove, pjevala i glumila i stvorili smo jednu lijepu i zabavnu priču.

Damir Zlatar me pozvao da glumim u Trstu u predstavi Princeza na zrnu graška. Glumila sam Vodvilju koja vodi priču kroz cijeli mjuzikl. Pričam priču o princezi. To je bila jako avangardna i posebna predstava. Letim po zraku, pjevam uspavanku. Igram rockericu. Predstava je baš efektna i posebna, no nismo mogli gostovati na puno mjesta zbog kompleksne scenografije. Igrali smo po Trstu i malo po Italiji.

Također, igrala sam u Gričkoj vještici babu Uršku koja optužuje i osuđuje vještice i to je bilo jako interesantno.

Poslije toga sam igrala Janis Joplin. Pjevala sam 16 songova i to je bilo jako zahtjevno, ali posebno. Cijela sam se dala u tu predstavu. Glumica Marija Borić je glumila mladu Janis i prikazala njezin život, ludovanje, opijanje… A ja sam cijelo vrijeme pjevala.

I posljednji, posebno lijep glumački angažman je bila predstava koja govori o prijateljstvu Elle Fitzgerald i Marilyn Monroe. U Londonu smo pronašle tekst koji je napisala Bonnie Greer. Otkupila sam autorska prava, no bilo je dosta zavrzlama da se predstava nesmetano izvodi. Igrale smo je oko 20 puta. Vanda Winter glumi Monroe, ja Ellu. No, u planu nam je još igrati ovu predstavu. Za ulogu u Ella i Merilyn sam osvojila nominacija za Nagradu hrvatskog glumišta što me jako čini sretnom.

9. Svatko od nas različito doživljava uspjeh. Koja je vaša definicija uspjeha?

Čovjek ne treba nikada razmišljati da uspije. Važno je slijediti svoj instinkt. Pravi umjetnici nisu postali umjetnici zato što su htjeli uspjeh već zato što su imali izraženu strast, posvećenost prema umjetnosti koju nose u sebi, za koju su talentirani. Glazba mora doći do slušatelja, glumac mora doći do gledatelja. To je jedino čemu umjetnici teže -da svoj stav prenesemo i podijelimo s nekim. Uspjeh kao kategorija kod mene ne postoji.

10. Gledajući retrospektivno, iza vas je toliko dojmljivih turneja, albuma, glazbe i glume koja s vremenom sve više jača, dobija nove dimenzije. S jedne strane starije generacije čini ponosnima što su bili dio toga vremena, a mlađe potiče na stvaranje. Iako u umjetnosti ne možemo govoriti o pravilima, onda makar možemo naslutiti smjernice i vodilje do ovakvog stvaralačkog opusa. Što je ključno u kreiranju snažnog sadržaja koji ste “iznjedrili”, a što bi prosječan čovjek nazvao uspjehom?

Balans je ono što me vodi. Tome težim. Uspjeh kao financijska kategorija ne postoji. Nikada nisam htjela snimati samo zato da zaradim novac. Moja glazba nije bila prodajna. Jazz se ne prodaje u velikim količinama, ne puni arene. No, dogodilo mi se nekoliko predivnih koncerata u Lisinskom. Malo po malo je sve došlo na svoje.

Ne volim okrugle godišnjice. No, moraš dati značaj svom radu. Mlada generacija nije upoznata s kontinuitetom, nastao je prekid povijesnih događanja, prvenstveno zbog rata koji nas je zadesio. Mlade generacije nisu mogle samo nastaviti naš rad. Malo su znali o svemu tome.

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća je bio sjajan Bum festival u Ljubljani. Kada je Janis Joplin pjevala u Woodstocku, svi su ostali zadivljeni njenim glasom, energijom i porukama koje stoje iza svega, a ja sam doživjela isto to u Ljubljani pjevajući Klik temu. Što je Woodstock bio Americi, to je Bum festival bio za nas. I kada gradiš priču koja je kvalitetna, koju pokreće velika zanesenost, to ima veliki značaj, da ne kažem – uspjeh.

Na tim festivalima smo se povezivali s publikom. Bijelo dugme se tu pojavilo pod imenom Jutro. Svirao je Smack, zagrebačka Nirvana i mnoga druga sjajna imena.

Donijela sam glazbu iz inozemstva u Hrvatsku. Skupljala sam 8 godina glazbu po svijetu i jazz rock sam donijela na naše prostore. Ovdje je to bilo teško shvatiti. No, ja jako volim jednu i drugu vrstu glabe. Jazz spada u klasiku. Zato danas brojni glazbenici u svoj izričaj miješaju jazz imajući u vidu da ako spomenu jazz u svom stvaranju, to se svrstava u veću kategoriju. To je najteže – spojiti jazz s nekim drugim žanrom. Očekujemo da će jazz pjevačice improvizacijom povezati glazbene teme i tako kreirati glazbu koja impresionira. To nije lako i rijetko koja uspije, a to je uspjeh. I to se postiže usavršavanjem, traganjem, učenjem… Tamara Obrovac je tu sjajna. Ona povezuje jazz i etno na nestvarno lijep način.

Na kraju se sve svede na povezanost sa samim sobom i talentom koji uvijek, ukoliko se u njega ulaže, ispliva na površinu.

Foto: Sanja Jagatić

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurala bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost. Koristeći našu stranicu slažete se s korištenjem kolačića. više informacija

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurala bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost. Koristeći našu stranicu slažete se s korištenjem kolačića.

Zatvori