Ovog Božića…

Je li i vama proletjela godina? Opet!

Čini mi se kao da sam još jučer šetala bosa po plaži, a već je krenulo vrijeme prvih pahulja, lampica, šarenih ukrasa, klizaljki, kuhanog vina, germknedli, druženja, koncerata i sveg drugog što nas mami iz kuće u ovo, za mnoge, najljepše doba godine.

I dok se većina zabavlja i svoje vrijeme provodi po božićnim partyjima i uživanju u odličnoj hrani, finim vinima i poklonima, još uvijek je puno onih kojima je ovo ipak najgore i najtužnije doba u godini i koje bi, da mogu, prespavali s poplunom preko glave ili bar vrlo rado preskočili i zaobišli cijelu tu gungulu, galamu i blagdanski sjaj.

Svake godine ista priča, želja i popisa previše, a novaca i vremena za sve na popisima premalo. Ponekad se pitam da li je bit blagdana doista pospremanje i rad po kući do iznemoglosti, kuhanje kao da nikad prije niti nikad poslije više neće biti doručka, ručka ni večere, trčanje i gužve po šoping centrima, pokloni za koje nam svake godine sve više ponestaje ideja, a i novaca i sve ono što ide uz to…Veseli li nas doista baš to?

Neki dan sam imala stvarno neki ludi dan, a krenuo je sasvim uobičajeno i po planu kao svaki. Digla sam se na vrijeme, pripremila materijale za dječju radionicu i krenula jednu po jednu obavezu obavljati putem prema školi u kojoj držim radionice za djecu. Vozim se, i u jednom trenutku mi pogled padne na sat koji je pokazivao pola dva i pomislim taman stižem na vrijeme, misleći kako radionica počinje u 13:40h. U isti tren javlja se onaj čudan osjećaj da nešto ne štima i sve vrišti u meni da je radionica počinjala u 13:15h. Napune mi se oči suzama i zovem kolegicu i pitam, i da, naravno, pogriješila sam vrijeme.

Ulijećem u školu, kucam na vrata, i dočeka me topli osmijeh razrednice i još 24 prekrasna osmijeha 5. A razreda i začuje hihotanje i nekoliko ih vikne; „Tetaaa Mimiii! Kaj ste zaspali?“. Baš su me razgalili i nasmijali. Razrednica mi je prepustila ostatak sata i još je zamolila kolegicu koja je poslije nje imala sat, da mi da dio i svog sata, kako bi uspjeli napraviti cijelu Božićnu radionicu.

Stvarno značenje Božića…

Ima li što ljepše od dječjeg otvorenog srca, iskrenih riječi i osmijeha koji će otjerati i najtamniji oblak? Samo djeca znaju i mogu tako iskreno pristupiti svemu, bez očekivanja, preispitivanja i nepotrebnih analiza. Kada bi mi odrasli, malo češće bili kao djeca, i ovi blagdani, ali i svi drugi dani u godini bili bi nam ispunjeniji i veseliji.

Na radionici smo danas pisali naše želje – ono što želimo za sebe, za svoju obitelj i za svijet. Nisu smjeli pisati ništa materijalno, samo ono što se može osjetiti i doživjeti. Bilo je tu puno želja poput sreće, ljubavi, nesiromaštva, više štrajkova kako bi roditelji bili duže kod kuće, da svijet bude čišći, da vlada mir, da svi imaju dovoljno hrane, uspjeh u školi, dugi život, puno prijatelja, dobrih ljudi, zabave, pozitivne energije i još puno drugih lijepih i iskrenih želja.

Nije li to upravo ono što nam je svima potrebno? I da traje baš cijelu godinu, a ne samo za blagdane? Bilo bi lijepo usporiti, zastati na trenutak, ne izgubiti se u svemu što pokušavamo stići do Božića, a onda još do kraja godine. Upitajte se što je to što doista želite, vi, ne što netko drugi misli da je za vas najbolje. Upitajte se koja je to želja vašeg srca?

Stvorite božićnu bajku unutar sebe

Ne gledajte na čaroliju božićnih bajki oko sebe, stvorite božićnu bajku unutar sebe. Upalite to svjetlo koje stalno nečim gasite i gušite, i usmjerite svoj pogled, svoju emociju i svoj fokus prema tom svjetlu. Dopustite mu da ovog puta zasja u punom sjaju. Zagrlite svaki dio sebe i prihvatite se takvima kakvi ste. Ne ono što ste bili, niti ono što bi htjeli biti, već ovo upravo što jeste sada. I na što god naišli, prigrlite i recite si da je i to u redu i da ste i to vi.

Vjerujte da je sve moguće, ali tek onda kada kreće od vas, a ne od nekog drugog ili neke situacije koja dolazi izvana. Pogledajte oko sebe, primijetite kako nitko nije savršen, i kako svatko od nas nosi neku svoju priču, vodi neku svoju bitku, plače, smije se, voli, prihvaća, oprašta, tuguje, pobjeđuje, pada, diže se i ide dalje. I kako sav taj sjaj božićnih lampica jednom završi, ali to svjetlo koje nosite unutar sebe, ne može nitko ugasiti, ali niti upaliti – osim vas samih. Budite uvijek ono što jeste, jer nigdje ne postoji tako savršen i jedinstven primjerak kao što ste to vi! I neka, upravo ta spoznaja bude vaš najveći dar sebi ovih blagdana!

lakoca-zivljenja.hr
info@lakoca-zivljenja.hr

Foto: Unsplash

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurala bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost. Koristeći našu stranicu slažete se s korištenjem kolačića. više informacija

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurala bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost. Koristeći našu stranicu slažete se s korištenjem kolačića.

Zatvori