Novi projekt novinarke Tomislave Vucelić o zdravlju broji milijune pregleda. Otkriva nam priču iza njega

Posljednjih godina način na koji razgovaramo o zdravlju značajno se promijenio. Sve manje govorimo isključivo o bolesti, a sve više o kvaliteti života, mentalnom zdravlju, prevenciji i svakodnevnim izazovima o kojima se donedavno uglavnom šutjelo. Upravo na tom tragu nastao je i Vox Medicus, podcast koji je u kratkom vremenu privukao veliku pažnju publike otvarajući teme zdravlja na stručan, pristupačan i empatičan način.

Iza projekta stoji dugogodišnja televizijska novinarka i urednica Tomislava Vucelić, koja je nakon godina provedenih na Hrvatskoj radioteleviziji odlučila pokrenuti vlastiti medijski format. U nepunih pola godine podcast je ostvario milijunske preglede, a epizode o ADHD-u, menopauzi, mentalnom zdravlju, sluhu i modernim terapijama izazvale su velik interes publike i otvorile važne društvene razgovore.

U intervjuu nam otkriva kako bira teme, zašto smatra da mediji imaju veliku odgovornost u destigmatizaciji zdravstvenih problema, kako je nastajao tim Vox Medicusa te koliko su joj privatne životne promjene promijenile pogled na zdravlje i brigu o sebi.

• U Vox Medicusu zdravlju pristupate na jedan širi, suvremen način. Imate li osjećaj da se i u domaćem medijskom prostoru polako mijenja način na koji razgovaramo o zdravlju?

Apsolutno. Nekada je fokus bio gotovo isključivo na bolesti i liječenju, dok danas sve više govorimo o prevenciji, kvaliteti života, mentalnom zdravlju i dugoročnoj dobrobiti. Zdravlje se promatra kao cjelovito stanje fizičkog, psihološkog i socijalnog blagostanja. U tom kontekstu, mediji sve češće otvaraju prostor stručnijim i odgovornijim razgovorima, iako još uvijek postoji prostor za napredak, osobito kada je riječ o borbi protiv dezinformacija i senzacionalizma. Posebno želim istaknuti da se napokon, polako ali sigurno, razbijaju brojni tabui. Žene otvorenije govore o izazovima menopauze, bez srama dijele iskustva života s endometriozom i tjelesnom težinom, muškarci o bolestima prostate ili erektilnoj disfunkciji, a sve češće se javno progovara i o mentalnim bolestima, autizmu, neplodnosti i drugim stanjima o kojima se donedavno šutjelo.

Ta šutnja često je bila posljedica straha od etiketiranja, osude ili osjećaja srama. Danas više nije najveća sramota reći da se liječite jer se napokon kao društvo osvještavamo da velik broj ljudi prolazi kroz iste ili slične izazove. Sve je jasnija potreba za podrškom i razumijevanjem te da je najpametnije brinuti o zdravlju, a ne šutjeti o problemima. Otvoren razgovor smanjuje stigmu, potiče ljude da na vrijeme potraže pomoć i doprinosi stvaranju informiranijeg i empatičnijeg društva. Kada pojedinci javno dijele svoja iskustva, oni ne samo da osnažuju druge, već i mijenjaju društvene norme i zato mi to u svojim emisijama itekako potičemo.

• Kojim se kriterijima vodite pri izboru tema? Imate li savjetnike, s obzirom na to da sami ne dolazite iz zdravstvenog sektora?

Najprije, zdravstvene teme su mi bliske još iz vremena rada na televiziji, gdje sam primijetila jedan obrazac, da se o određenim stanjima, poput autizma, govori uglavnom povodom obilježavanja određenih datuma, primjerice Svjetskog dana autizma, a zatim ta tema ponovno nestane iz javnog prostora. No, za djecu i roditelje koji s time žive svaki dan, potreba za razumijevanjem i podrškom ne traje jedan dan u godini. Naravno da sam svjesna kako jedan razgovor ili jedna epizoda ne može riješiti ničiji problem, ali može otvoriti prostor za razumijevanje, pružiti nove informacije i, možda najvažnije, poslati poruku da je riječ o temi koju društvo vidi i uvažava, a ne ignorira.

Jedan od ciljeva bio je stvoriti podcast u kojem nema sukoba i nepotrebnih podjela, gdje se teme ne otvaraju radi senzacionalizma ili ideoloških rasprava, već radi stvarne vrijednosti za gledatelje. Željeli smo omogućiti široj publici pristup savjetima vrhunskih medicinskih stručnjaka, do kojih mnogi inače teško dolaze, ali i prostor u kojem ljudi mogu čuti tuđa iskustva i podijeliti svoja. Zato u velikoj mjeri osluškujemo potrebe publike. Primjerice, sa sindromom kroničnog umora prvi sam se put i ja osobno detaljnije upoznala kada me kontaktirao gospodin Ivezić, koji osobno prolazi kroz to stanje i ukazao mi je na problem o kojem se vrlo malo govori, iako je itekako prisutan. Reakcije su to i potvrdile. Tisuće ljudi pogledale su emisiju, mnogi su se javili, dijelili svoja iskustva i tražili pomoć. U takvim trenucima postaje jasno da ono što radimo ima smisla jer otvaranjem prostora za ove teme informiramo, ali i povezujemo ljude.

• Možete se pohvaliti milijunskim pregledima u nepunih pola godine. Koja je epizoda najviše odjeknula kod publike, bilo kroz podršku ili podijeljene reakcije?

Uz ADHD i razgovor o modernim lijekovima za mršavljenje, koji su danas izuzetno popularni, iznenadio je izuzetno velik interes publike za teme sluha. Nagluhost je očito bila pomalo zanemarena i još jedna nedovoljno otvoreno i iskreno ispričana priča s kojom se susreće sve veći broj ljudi i to, koliko vidimo po reakcijama publike, ne samo stariji od 60 godina koji znaju da nagluhost, ako se ne liječi, ubrzava demenciju, nego sve češće i mladi. Preveliko izlaganje buci, različite nekvalitetne slušalice koje koriste pa i stres i drugi faktori, sve više oštećuju sluh i ljudi traže pomoć. Danas su puno veće mogućnosti prevencije određenih oštećenja, ali postoje i moderni uređaji (slušalice), svojevrsni gadgeti, jer je medicina daleko napredovala. Tako da su, očito, korisni suvremeni savjeti i osobna priča našeg olimpijca Zrilića bili zaista pun pogodak, što se teme i reakcije publike tiče.

• Uz vas, jedna od voditeljica podcasta je i bivše lice HRT-a Nikolina Ćosić. Što vas je povezalo u ovoj zajedničkoj priči i kako je nastajao tim Vox Medicusa koji danas stoji iza podcasta?

Doslovno sam se vodila idejom okupljanja “dream teama”, uz dva glavna kriterija: prvi, da sam upoznata s njihovim radom i da su to iskusni medijski profesionalci, dokazano među najboljima u svom području. Drugi, ne manje važan, da znam kako se odnose jedni prema drugima. Bez osnovne ljudskosti i međusobne podrške ne vjerujem u dobar timski rad ni u dobre rezultate. Tako da i Nikolinu Ćosić, kao i sve ostale kolege koji rade s nama na podcastu, zaista smatram ne samo izuzetno sposobnima u svom poslu, nego i dobrim i poštenim ljudima. Imam sreću da su pristali biti dio ove priče i da danas radimo projekt koji svi volimo, a uz to smo i u lijepim međusobnim odnosima, bez grča u želucu kada se radi.

• S “novom karijerom” dogodile su vam se promjene i na privatnom planu. Naime, uskoro očekujete treće dijete. U kojoj mjeri vam se promijenio pogled na zdravlje i brigu o sebi i koliko je na to utjecao i sam podcast?

Trudnoća u četrdesetima svakako me natjerala da drugačije promišljam o zdravlju i da puno svjesnije slušam svoje tijelo. Više pazim što i koliko jedem, jer se sve nekako brže “prima”, i trudim se redovito vježbati jer vidim koliko mi to pomaže i fizički i mentalno. Što god netko rekao, i iako danas žene rađaju i u pedesetima, ako ću biti iskrena, moje tijelo danas reagira drugačije nego prije deset godina. Grudi, trbušni mišići, koža i kosa dobro se drže, ali nisu više isti kao nekada. Zdrava sam, ali činjenica je da mi je tijelo fizički osjetljivije i da su promjene i posljedice trudnoće vidljivije.

Prisutan je i onaj dio kada se ponekad uhvatim u razmišljanju o tome da ću imati 48 godina kad mi treće dijete tek krene u prvi razred… pa i hoću li doživjeti sve što želim sa svojom djecom. No, s druge strane, upravo me to dodatno motivira na trud, prije svega kroz redovitu i odgovornu brigu o svom zdravlju, ali i zdravlju svoje obitelji. Podcast je u tom smislu imao velik utjecaj. Sezonu upravo završavamo s brojnim ginekolozima i drugim stručnjacima koji su podijelili puno korisnih savjeta koje ću i sama primjenjivati. Možda je najveća promjena u tome što sam danas svjesnija koliko je zdravlje važno nego što sam bila u mlađim godinama, kada ga većinom uzimamo zdravo za gotovo.

• Nakon godina provedenih na Hrvatskoj radioteleviziji, okrenuli ste se vlastitom projektu. Je li taj zaokret za vas bio više hrabar iskorak ili prirodan nastavak puta?

Mediji se posljednjih godina jako brzo mijenjaju. Do prije samo pet godina većina ljudi u Hrvatskoj jedva da je znala što je podcast, a danas ga rado i svakodnevno konzumiraju i stari i mladi. Od linearnih programa i broadcast emitiranja, gdje je komunikacija bila jednosmjerna, došli smo do toga da se publika aktivno uključuje u stvaranje sadržaja, komentiranje i oblikovanje onoga što se gleda kroz društvene mreže, ali i platforme poput Netflixa i HBO-a, gdje algoritmi na temelju gledanosti i ocjena utječu na to kakav će se sadržaj dalje producirati.

Potpuno se promijenio način rada i stvaranja sadržaja, ne samo na televiziji nego i u svim ostalim medijima. Kao netko tko je prošao lokalnu, nacionalnu i međunarodnu televiziju, ali i radio, znala sam da ne želim pasivno promatrati te promjene, nego aktivno sudjelovati u njima i biti u korak s vremenom. I kroz doktorski rad, koji je uskoro gotov, intenzivno sam istraživala kako se globalno mijenja medijski okoliš i kako to utječe na publiku, ali i na sam sadržaj. Tako da bih rekla da ovaj zaokret nije bio samo hrabar iskorak nego i vrlo prirodan nastavak mog profesionalnog puta. Volim nove izazove, a ovaj podcast je tek prvi korak u nizu ideja koje planiram realizirati, jer je svijet medija nešto što zaista volim promišljati i u čemu volim stvarati.

Foto: Robert Gašpert