Stop ironing culture: Kako smo prestali peglati i počeli živjeti
Stop ironing culture: Kako smo prestali peglati i počeli živjeti

Stop ironing culture: Kako smo prestali
peglati i počeli živjeti

Ako ste milenijalac, velika je šansa da u stanu imate glačalo koje postoji više kao ideja nego kao nešto što stvarno prakticiramo. Negdje je, zna mu se lokacija, ali rijetko ga koristimo. Možda samo u onim situacijama kad baš moramo ispeglati prezgužvanu košulju ili haljinu za posebne prilike. To je otprilike to.

Glačanje je nekad bilo default. Košulja se nisu nosile zgužvane, nabori su bili znak neurednosti, a mame i bake su se hvatale za glave ako bismo na neko događanje došli a da “nismo po špagi”.  Danas, jednostavno smo kolektivno odustali i mnogi će reći “Bogu hvala”.

stop-ironing-culture-journal2

Izlazimo van nametnutih okvira

Možemo reći da su milenijalci generacija koja je krenula mijenjati stvari i izlaziti iz okvira svih naučenih obrazaca kojima su se prethodne generacije vodile gotovo kao pravilnikom. Svjesni da su rođeni i odrasli u vremenu „između vremena“, na granici tradicionalnih i novih sustava. U trenutku ubrzane digitalizacije i pojave umjetne inteligencije, milenijalci su ti koji su otvorili prostor generaciji Z, a kasnije i alfama, da stvaraju vlastita pravila i kroje neke drugačije verzije svakodnevice.

To se vidi u gotovo svemu. U načinu na koji radimo, trošimo vrijeme, odnosima, navikama koje zadržavamo, ali i onima koje jednostavno odbacujemo bez puno žaljenja.

stop-ironing-culture-journal1

I tako smo došli do jedne sasvim naoko obične stvari, glačanja. Možda zvuči banalno, ali zapravo je logično. Kao generacija smo, jednostavno počeli odustajati od glačanja svega i svačega, onako kako su to rutinski radile naše mame i bake. Milenijalci su tu malo čudna generacija. Odrasli smo s dosta jasnim kućnim pravilima, a onda smo ih počeli rastavljati jedno po jedno.

Trenirka za “u grad”

Prije samo 20 godina bilo je nezamislivo obući trenirku na neko važno događanje u grad, odijela su se nosila samo poslovno i u posebnim prilikama, tenisice na haljinu? Ni čut. Danas messy buns, oversize košulje, rasparene čarape i ležerno spajanje nespojivog postalo je imperativ. Zato nam pegla više i nije potrebna. Naravno, posebne situacije koje zahtijevaju poseban dresscode su uvijek tu, ali svakodnevica je itekako ležernija.

stop-ironing-culture-journal3

Sve se prilagodilo

Materijali su mekši, rastezljiviji, često napravljeni tako da se uopće ne zamarate time kako izgledaju nakon pranja i to je možda ključno – odjeća se prilagodila tome da je ljudi ne žele posebno održavati.

Ipak možda najrealnije objašnjenje cijele priče je zapravo dosadno: Ljudi nemaju volje. Vrijeme se već troši na sto drugih stvari koje ne možemo preskočiti – posao, poruke, mailovi, sve ono što se ne vidi, ali traje. Možda kada bismo usporili i vratili život na neke standardnije, malo manje moderne postavke, možda bi nam bilo jednostavnije ponovno i glačati, iako je sasvim legit da smo to kao naviku izgubili, što nije loše.

Foto: Instagram, dupephotos.com

Učitati još
Zatvori