Solo time trend
U nekom trenutku smo kolektivno skužili da je stalna dostupnost mentalno malo… Naporna. Poruke, grupe, storyji, pozivi, “gdje si, što radiš, ajmo ovo, ajmo ono”., dok ne dođe trenutak kad mozak kaže: “Ako još jednom čujem notifikaciju, mobitel ide na airplane način rada bez povratka”.
Solo time je tu upao kao mali reset gumb.
Odmah da kažemo, to ne znači biti asocijalan. Bitna razlika je da ovo nije “ne volim ljude”. Ovo je više “volim ljude, ali i sebe bih ponekad htio čuti što mislim bez 14 drugih glasova u pozadini”.
Jer realno, kad ste stalno u društvu, malo izgubite kontakt sa sobom. Ne u filozofskom “tko sam ja” smislu (iako i to nekad dođe u 2 ujutro), nego u jednostavnom: Što ja zapravo danas? Pizza ili zdrava hrana? Netflix ili šetnja? Ili samo ležanje i gledanje zid kao profesionalni ništa-raditelj?
Solo time = mali luksuz
Najbolji dio? Počinjete ga doživljavati kao luksuz, ne kao prazninu.
Otiđete sami na kavu – nitko vas ne prekida usred misli
Šetnja bez slušalica – mozak napokon ima “tabove” koje može zatvoriti
Putovanje solo – radite planove koji se ne moraju uskladiti s još 3 tuđa rasporeda i 2 “vidjet ćemo”.
Naravno, u početku je čudno. Prvih 15 minuta solo kave mozak radi u smjeru: “Gdje su svi? Jesam li zaboravio nešto? Trebam li izgledati zauzeto?” Onda se dogodi preokret. Krenete gledati ljude, nebo, ništa posebno i odjednom vam je OK.
Upravo ste razbili najveći mit: “Bit će mi dosadno”. Neće.
Dosada u solo vremenu obično traje kratko, jer mozak koji je navikao na stalnu stimulaciju prvo paničari, a onda se sjeti da postoji stvar zvana mašta i onda krene:
“hmm, što ako promijenim karijeru”
“zašto ovaj golub hoda kao da posjeduje kvart”
“možda ipak naučim nešto korisno… Ili ne”
I to je poanta. Nema filtera, nema tuđih planova, nema kompromisa.
Malo realnosti, bez sugarcoatinga. Naravno, solo time nije uvijek zen. Nekad je samo “sjedim doma i scrollam kao da imam dogovor s ekranom”. To je isto ok. Nije svaka solo minuta instant samospoznaja i prosvjetljenje, ali razlika je u tome što imate izbor. Niste uvučeni u tuđe planove, nego ste barem svjesno besciljni, ako već jeste.
Zašto je ovaj trend uopće eksplodirao?
Zato što smo predugo bili u “stalno s nekim” modu. Posao, društvene mreže, poruke, grupe, obaveze. Solo time je postao kontrapunkt tome. Ne kao bijeg, nego kao balans. Malo je ironično: Što smo više povezani online, to više ljudi otkriva da im treba vrijeme kad nisu povezani ni s kim. Solo time trend u biti nije ništa posebno. To je samo normalizacija ideje da je ok biti sam i da to ne znači da nešto fali. Ponekad je najbolji plan dana onaj da nemate plan. Ponekad je najbolji razgovor onaj u glavi koji ne prekida nitko s “ej pogledaj ovo”.
Ponekad je najzdravija stvar samo biti svoj, bez publike i iskreno, ako je to trend, neka potraje.
Foto: dupephotos.com
