Psihološke igre na početku odnosa: Tko se kome javlja prvi? Testiranje, povlačenje i igranje hladno
Tko se javlja prvi?
Znate ono kad ne znate trebate li poslati poruku, tko se mora javiti prvi, tko prvi želi dobro jutro i laku noć, je li to previše i koja je granica između “sviđam ti se i super mi je” i “naporan si i ovo sve ide prebrzo”. Da su odgovori na ova pitanja jednostavni, odnosi bi danas izgledali puno drugačije, no nisu.
Početak odnosa često zamišljamo kao razdoblje spontanosti, lakoće i uzbuđenja i ponekad to zaista je tako. No vrlo brzo, gotovo neprimjetno, u priču ulaze psihološke igre. Ne zato što netko svjesno manipulira, nego zato što svi u nove odnose ulazimo s prethodnim iskustvima, razočaranjima i strahovima koje nosimo sa sobom.
Sve svoje strahove nosim sa sobom
Umjesto da se pitamo sviđa li nam se osoba s druge strane, počinjemo razmišljati o pravilima. Tko se kome prvi javlja? Koliko je prerano poslati poruku? Treba li čekati ili pokazati interes i prije nego što se odnos uopće formira, već smo u nekoj vrsti tihe borbe.
Testiranje kao način traženja sigurnosti
Jedna od najčešćih igara na početku odnosa je testiranje. Riječ je o sitnim, često nesvjesnim pokušajima da provjerimo koliko smo drugoj osobi važni. Ne javimo se neko vrijeme kako bismo vidjeli hoće li se ona prva javiti. Odgovaramo kratko, s odmakom, kako bismo vidjeli hoće li se druga strana potruditi. Ponekad se čak i namjerno povučemo kako bismo izazvali reakciju.
U pozadini takvog ponašanja gotovo uvijek stoji potreba za potvrdom. Želimo znati gdje smo, ali se bojimo pitati direktno. Testiranje nam daje osjećaj kontrole, ali rijetko donosi stvarnu sigurnost. Umjesto otvorenosti, odnos počinje s nepovjerenjem, a to se često nastavlja i kasnije. Što, svi sigurno znamo, u konačnici ne završi dobro.
Povlačenje kad nam je dobro
Druga česta dinamika na početku odnosa je povlačenje. Dogodi se baš onda kad se čini da stvari idu u dobrom smjeru. Razgovori su opušteni, postoji kemija, sve djeluje prirodno i onda se netko iznenada povuče. Poruke postaju rjeđe, odgovori kraći, inicijativa slabija. Takvo povlačenje često nema veze s drugom osobom. Više govori o strahu od bliskosti. Kad se počnemo vezivati, javlja se bojazan od gubitka kontrole, razočaranja ili ponovnog povređivanja. Povlačenje tada postaje način da se zaštitimo, ali istovremeno stvara zbunjenost kod druge strane i otvara prostor za nove igre.
Kako se ponašati u vezi?
Savjet da treba igrati hladno i dalje je duboko ukorijenjen u našoj kulturi. Učeni smo da prevelik interes smanjuje privlačnost i da dostupnost znači slabost. Zato često glumimo nezainteresiranost, iako nam je stalo. Odgađamo odgovore, suzdržavamo se od javljanja i pravimo se da smo zauzetiji nego što jesmo. Igranje na hladno ponekad može stvoriti privremenu napetost, ali dugoročno šalje poruku distance. Ako se obje strane ponašaju tako, odnos se vrlo brzo pretvara u niz propuštenih signala i krivih tumačenja. Umjesto povezivanja, dobivamo nesigurnost.
Psihološke igre na početku odnosa
Jedno od ključnih pitanja početka odnosa danas je pitanje poruka. Tko se kome prvi javlja i koliko često. Poruke su postale mjerilo interesa i potvrda vlastite vrijednosti. Ako se uvijek mi javljamo, počinjemo sumnjati u ravnotežu odnosa. Ako se ne javljamo, pitamo se hoće li se druga strana uopće javiti. Ako se ona ne javi, to često doživljavamo osobno. Problem je u tome što poruke rijetko pričaju cijelu priču. Ljudi imaju različite stilove komunikacije, različite navike i različite strahove. No u ranoj fazi odnosa rijetko to uzimamo u obzir jer smo fokusirani na znakove koji nam potvrđuju ili ruše sigurnost.
Kako prepoznati da smo negdje zapeli?
Znak da smo ušli u zonu psiholoških igara često je osjećaj stalne napetosti. Više razmišljamo o taktici nego o tome kako se stvarno osjećamo. Analiziramo poruke, vrijeme odgovora i značenja između redaka. Umjesto uzbuđenja, odnos nam stvara nesigurnost. Ako nam početak odnosa više liči na strategiju nego na upoznavanje, vrijedi se zapitati služi li nam ta dinamika i je li to uopće odnos za nas. Dobro je postaviti si pitanje jesmo li i sami spremni za taj odnos.
Može drugačije
Alternativa igrama postoji, ali zahtijeva malo hrabrosti. Zove se jasnoća. Javiti se kad nam se javlja. Pokazati interes bez pretjerivanja i bez skrivanja. Ne testirati, nego promatrati. Dati drugoj osobi prostor da pokaže tko je, bez zamki i provjera. Jasnoća ne znači brzinu ni naivnost. Znači dosljednost sebi. Na početku odnosa ne moramo znati kamo to vodi, ali možemo znati kako se u toj dinamici osjećamo. Možda najvažnije pitanje nije tko se kome prvi javlja, nego kako se osjećamo dok čekamo odgovor.
Foto: dupephotos.com
