Kad vam se više ne da snimati važan događaj, a kamoli kavu
Ako ste primijetili da sve rjeđe fotografirate ručak, objavljujete storije sa svakog izlaska ili osjećate potrebu dokumentirati svaki vikend, niste jedini. Dio ljudi više ne osjeća potrebu da svakom iskustvu dodjeljuje dodatnu vrijednost kroz objavu. Događaj se dogodio i bez fotografije. Večera je bila dobra i bez objave restorana. Otišli ste na koncert i nitko nije dobio dokazni materijal. Ima nešto posebno zadovoljavajuće u tome, totalno kao da nam se promijenio prijem dopaminskog rusha.
Donedavno (kod nekih je naravno još uvijek tako) je bilo gotovo neobično otići na putovanje i ne objaviti barem nekoliko fotografija. Danas sve češće čujemo rečenice poput: “Bilo mi je toliko dobro da nisam ništa snimio.”
Privatnost je ponovno postala cool
Godinama se činilo da je ideal moderan, otvoren i maksimalno dostupan život. Znalo se gdje radite, što jedete, kako vam izgleda dnevna soba i s kim ste otišli na vikend. Sada se događa mali twist. Svi svjesno biramo ostaviti dijelove svog života izvan interneta. Ne zato što nešto skrivamo, nego zato što ne želimo da baš sve bude javno. Posebno je zanimljivo što su upravo mlađe generacije, koje su odrasle uz društvene mreže, počele razvijati drukčiji odnos prema privatnosti. Nije više nužno da svi znaju za novu vezu, promjenu posla ili svaki detalj godišnjeg odmora. Neke stvari jednostavno ostaju među ljudima koji su zaista bili tamo.
Umor od vlastitog brenda
Jedan od razloga zašto dolazi do ovog zaokreta možda je činjenica da smo godinama bili vlastiti PR timovi. Nije bilo dovoljno samo živjeti. Trebalo je predstavljati sebe. Graditi osobni brend. Održavati online identitet. Paziti kako izgleda profilna fotografija. Razmišljati o tome što objaviti, a što ne. U nekom trenutku mnogi su shvatili da je to zapravo dodatni posao i to posao koji traje 24 sata dnevno. Naravno ako od toga živite super, a ako pak ne, vrlo lako je moguće da će vam to uskoro dosaditi (ako već nije).
Jer nakon radnog dana malo kome se još da razmišljati o tome kako će izgledati fotografija čaše vina na terasi. Pogotovo kad vino postane mlako dok tražite pravi kut. S druge strane, život na internetu je postao presavršen, a svi smo do sada shvatili da ustvari to nije istina i umorni smo od toga da sve treba izgledati popeglano. Čak i više pratimo one ljude koji su prirodni i neproračunati, jer se samo želimo odmoriti od “umjetno stvorene savršenosti”.
Život nije bež kulisa
Većinu slobodnog vremena odgovaramo na mailove, čekamo dostavu, čistimo, imamo obiteljske obaveze, odgajamo djecu, tražimo parkirno mjesto ili pokušavamo shvatiti zašto je račun za struju opet veći nego prošli mjesec. Teško je osjećati se kao protagonist epske priče dok već pet minuta pokušavate otvoriti staklenku krastavaca. To nam je sasvim ok. Ne mora svaki dan imati zaplet. Ne mora svaki trenutak biti značajan. Ne mora svaka odluka predstavljati osobni razvojni trenutak. Ponekad je sasvim dovoljno da dan prođe normalno.
Možemo zaključiti da je nova privilegija biti sporedan lik. Cheers to that.
Foto:dupephotos.com
