Jedino što trebamo su Smokve i pogled na more – je li jednostavan odmor postao sinonim za luksuz?
Ljeto bez plana
Možda je dio tog novog luksuza i to što više nemamo potrebu ispuniti svaki dan. Nekada se na godišnjem odmoru podrazumijevalo da treba vidjeti što više toga. Danas sve češće želimo upravo suprotno. Ne znati gdje ćemo na ručak. Ne imati rezervaciju za večeru. Ne planirati izlet za sutra. Ustati kad se probudimo, otići do plaže kad nam se ide i vratiti se kući tek kad nam postane prevruće.
Takav ritam nije osobito atraktivan na društvenim mrežama. Nema mnogo toga za fotografirati, osim možda tanjura s lubenicom, mokrih ručnika na balkonu i pogleda koji je svaki dan isti, ali upravo je u tome njegova vrijednost. Jer nakon mjeseci kalendara, rokova, sastanaka i podsjetnika, lijepo je imati dan koji nema sadržaj.
Možda je to razlog zbog kojeg sve više cijenimo ona mjesta na kojima se ne događa ništa posebno. Malo mjesto uz more, kuća s terasom, plaža na koju se vraćamo svako jutro. Nakon nekog vremena prestanemo razmišljati propuštamo li nešto.
Ne propuštamo.
Samo smo konačno negdje stigli.
Smokve, more i vječno lijeno popodne
Postoji nešto gotovo staromodno u ideji da se popodne provede jedući smokve i gledajući more. Nema tu posebnog programa, preporuke s interneta ni itinerara koji treba slijediti. Smokve su na stolu jer ih je netko jutros donio iz vrta. More je ispred nas jer smo slučajno odabrali stol u hladu. Knjiga je otvorena na istoj stranici već pola sata jer smo u nekom trenutku prestali čitati i ništa od toga ne treba popravljati. Možda nam upravo takvi trenuci nedostaju tijekom ostatka godine. Ne zato što su spektakularni, nego zato što su dovoljno spori da ih uopće primijetimo.
Sjetimo se kako su izgledala ljeta prije nego što smo počeli fotografirati svaki njihov trenutak. Kako se odlazilo na more bez potrebe da se zna gdje je najbolja plaža, najbolji restoran ili najljepši zalazak sunca. Kako je bilo dovoljno kupiti sladoled, prošetati do rive i vratiti se kući prije mraka.
Ne moramo se nužno vratiti u prošlost da bismo ponovno pronašli taj osjećaj. Dovoljno je ponekad odustati od potrebe da odmor bude događaj. Jer odmor ne mora biti nešto što ćemo prepričavati. Možda je dovoljno da ga se sjećamo po tome kako smo se osjećali.
Luksuz nije uvijek ono što možemo kupiti
Godinama se luksuz odmora povezivao s onim što si možemo priuštiti. Bolji hotel, udaljenija destinacija, privatna plaža, restoran u koji treba rezervirati stol mjesecima unaprijed i sve to, naravno, može biti lijepo, ali postoji jedna stvar koju ne možemo rezervirati.
Vrijeme.
Zato danas luksuz možda izgleda malo drugačije. To je nekoliko sati bez mobitela. Ručak koji ne mora završiti brzo. Poslijepodne bez obaveza. Večer u kojoj ne gledamo na sat. Mogućnost da cijeli dan provedemo na istom mjestu i da se zbog toga ne osjećamo krivima.
U tom smislu, jednostavan odmor možda zaista postaje jedan od najskupljih oblika odmora. Ne zato što za njega trebamo potrošiti više novca, nego zato što si u svakodnevnom životu sve teže dopuštamo vrijeme koje nema nikakvu svrhu, a možda je upravo to ono što tražimo kada konačno stignemo na more. Ne još jedno iskustvo koje ćemo dodati na popis. Ne još jednu fotografiju. Samo pogled na more i osjećaj da nigdje ne moramo biti. Sretan godišnji svima koji slave.
Foto: Instagram, dupephotos.com
