Plesali bi, svirali ili išli na plivanje? Niste jedini, sve više nas privlače hobiji iz djetinjstva

Kada imamo sve manje vremena, a nažalost u današnjem ubrzanom životu to je često, dobro pazimo kako ćemo ga provoditi. Dosta pišemo o hobijima, aktivnostima, kvalitetnom provođenju slobodnog vremena, ali i o tome kako je u redu da ponekad samo ljenčarimo i ne namećemo si zadatke i neostvarive ciljeve. No, u posljednje vrijeme svjedočimo, a i sami se često ulovimo, tome da se vraćamo nekim hobijima koje smo imali u djetinjstvu.

Je li to neko vraćanje sebi? U neke bezbrižne dane kada smo doista uživali u životu bez prevelikih planova i ciljeva.

Možda je razlog jednostavniji nego što mislimo. Kada smo bili djeca, hobiji nisu imali nikakvu svrhu osim da nam budu zabavni. Nismo išli na tenis da bismo poboljšali produktivnost, na plivanje zbog mentalnog zdravlja ili na balet kako bismo pronašli balans između privatnog i poslovnog života. Radili smo to jer nam se sviđalo.

Vraćamo se hobijima iz djetinjstva

Danas je situacija nešto drugačija. Čak i slobodno vrijeme često pokušavamo optimizirati. Biramo aktivnosti koje će nam pomoći da budemo u boljoj formi, naučimo novu vještinu ili se barem osjećamo kao da smo kvalitetno iskoristili dan. Upravo zato nije neobično da se sve više ljudi vraća hobijima koje su nekad davno ostavili iza sebe.

Ponovno upisivanje tenisa nakon deset ili petnaest godina pauze više nije rijetkost. Jednako je i s plivanjem, plesom, pa čak i sportovima koje smo nekad trenirali gotovo svakodnevno, a onda ih zamijenili fakultetom, poslom i obavezama. Djevojke koje su kao djevojčice pohađale balet danas ponovno odlaze na rekreativne satove. Dečki koji su godinama igrali nogomet nakon posla ponovno organiziraju termine s ekipom. Ne zato što moraju, nego zato što ih to veseli.

Crtanje, plesanje, glazba

Zanimljivo je i to da se ne vraćamo samo sportovima. Sve su popularniji tečajevi crtanja, keramike i rada s glinom. Aktivnosti koje su nekad bile rezervirane za školske izvannastavne programe danas pune večernje termine i liste čekanja. Nakon dana provedenog pred ekranima, mnogima upravo rad rukama djeluje kao najbolji odmak od svakodnevice. Tu je i glazba. Koliko ljudi poznajete koji su kao djeca svirali gitaru, klavir ili violinu, a zatim godinama nisu dotaknuli instrument? Danas ga ponovno vade iz ormara ili si napokon kupuju onaj koji su oduvijek željeli. Razlika je samo u tome što sada sami odlučuju kada će vježbati i nitko ih ne tjera na nastupe pred rodbinom.

Kolekcionarstvo

Neki su otišli korak dalje pa su oživjeli i stare kolekcionarske navike. Bilo da se radi o vinilima, stripovima, sportskim karticama, LEGO setovima ili predmetima vezanima uz omiljene filmove i serije, odrasla dob donijela je nešto što kao djeca nismo imali vlastiti budžet. Pa ono što je nekad bila mala kolekcija od nekoliko komada danas može postati ozbiljan hobi. Možda se zapravo ne vraćamo prošlosti koliko se vraćamo aktivnostima koje nisu bile opterećene očekivanjima. Hobijima koji nisu služili ničemu drugome osim da nam ispune poslijepodne, a u vremenu kada gotovo sve ima neki cilj, rezultat ili rok, upravo to nam djeluje kao super ideja.

Foto: dupephotos.com