Amaterizam u hobijima: Zašto se sve više vraćamo aktivnostima od kojih ne očekujemo savršenstvo?

Za početak ako imate hobije čestitamo, jer u današnjem tempu i načinu života imati volje nakon svega što moramo obaviti u danu, stvarno je uspjeh raditi nešto za sebe. Disclaimer na početku je da se ne trebati osjećati krivima ako hobi nemate ili za njega nemate ni volje ni vremena. Živimo takve živote da to nije ništa čudno, čak i da je imati vrijeme za sebe luksuz. No, baš tomu i služe ovi tekstovi, možda da vas malo motiviraju, da vam pokažu da je ok ako vaš život nije savršen život s Instagrama, ali i da, ako poželite, malom reorganizacijom možete potražiti neki hobi koji će vam u konačnici izmamiti osmijeh na lice kada vam ga dan oduzme.

Amaterizam u hobijima

Novi trendovi baš to i pokazuju. Hobiji se biraju prema onom dobrom starom načelu, radi procesa i uživanja u njemu. Ne mora svaka fotografija završiti na Instagramu, tečaj keramike pokušajem stvaranja nove karijere ili sat tenisa put ka međunarodnom turniru. Hobiji ponovno postaju ono što im je i u srži – vrijeme za vas u kojem uživate bez da morate imati rezultat.

Zašto smo uopće prestali raditi stvari samo iz gušta?

Možda zato što smo se navikli da sve što radimo mora imati neku svrhu. Nije dovoljno da nam je nešto zanimljivo, korisno bi bilo da iz toga nešto i naučimo. Nije dovoljno da nam nešto opušta mozak, dobro bi bilo da nas usput učini produktivnijima, zdravijima ili uspješnijima.

To se s vremenom preselilo i na hobije. Počeli smo ih promatrati kao ulaganje. Ako već trošimo dva sata tjedno na neku aktivnost, bilo bi dobro da od nje imamo nešto više od zabave. Pa se keramika pretvara u potencijalni mali biznis, fotografija u budući freelance posao, a sport u još jednu stavku na listi osobnih postignuća. Naravno, nema ništa loše u tome da hobi preraste u nešto veće. No problem nastaje kada ga od samog početka biramo s tom idejom. Tada se lako izgubi ono zbog čega smo ga poželjeli isprobati.

Povratak amaterizma

Zato nije slučajno da posljednjih godina raste interes za hobije koji ne obećavaju previše. Keramički studiji niču na svakom koraku, analogna fotografija ponovno je popularna, sve je više plesnih tečajeva za odrasle, a zborovi više nisu rezervirani samo za profesionalce ili glazbenike. Ljudi se vraćaju aktivnostima u kojima ne moraju biti najbolji. Postoji nešto oslobađajuće u tome da odete na sat plesa i znate da vas nitko neće ocjenjivati. Da fotografirate bez potrebe da svaka fotografija bude savršena. Da napravite šalicu koja je malo nakrivljena i da vam to bude potpuno u redu. Možda nam je upravo to nedostajalo. Prostor u kojem nije važno koliko ste uspješni, koliko brzo napredujete ili kakav će biti krajnji rezultat.

Proces ponovno postaje važan

Ako pogledate hobije koji su danas posebno popularni, primijetit ćete da ih povezuje jedna stvar. Većina njih traži vrijeme. Ne možete ih ubrzati. Ne možete ih optimizirati. Ne možete preskočiti pola procesa kako biste što prije stigli do cilja. Kod keramike morate proći cijeli put od komada gline do gotovog predmeta. Kod analognog fotoaparata ne vidite rezultat odmah. Kod pjevanja u zboru ili plesa dio užitka nalazi se upravo u ponavljanju, vježbanju i zajedničkom iskustvu. Drugim riječima, fokus više nije na rezultatu nego na vremenu koje provodite radeći nešto što vas veseli.

Ne mora sve biti korisno

Ne mora sve što radite imati mjerljivu korist. Ne mora svaki interes postati posao i ne mora svaka aktivnost donositi napredak. Ponekad je dovoljno da vam popravi dan, a u vremenu kada nam se često čini da svaki trenutak moramo iskoristiti maksimalno učinkovito, možda je upravo to najkorisnija stvar koju možemo napraviti za sebe.

Foto: dupephotos.com