Razgovarali smo s dizajnericom Nežom Dapčevič o njezinoj diplomskoj reviji predstavljenoj u Parizu

Dom, kao prostor povlačenja i unutrašnje koncentracije, u kolekciji koju je kreirala Neža Dapčevič, postaje polazna točka za promišljanje mode koja se kreće između funkcionalnosti, materijalnosti i ideje o tijelu u prostoru. Kolekcija je predstavljena u okviru diplomske revije studenata na Institut Français de la Mode u Parizu. U tom kontekstu kolekcija pod nazivom HEIMA ne funkcionira samo kao završni rad, već kao promišljeno istraživanje o tome kako suvremeni život oblikuje naše svakodnevno iskustvo, pokret i percepciju osobnog identiteta.

Iza projekta stoji Neža Dapčevič, dizajnerica slovenskog porijekla čiji je rad oblikovan različitim iskustvima. Od Slovenije, preko Islanda, do Pariza. Odrastanje u bliskom odnosu s prirodom razvilo je kod nje senzibilitet za tišinu, ritam i sporiji odnos prema prostoru. Islandski pejzaži i iskustvo planinarenja otvorili su joj vizualni i konceptualni okvir za razmišljanje o tijelu u kretanju, o materijalima koji reagiraju na vremenske uvjete i o odjeći koja prati fizičko iskustvo prostora.

Neža Dapčevič o kolekciji HEIMA

Kolekcija HEIMA tako postaje i osobna mapa iskustava i šire promišljanje o suvremenom načinu života postavljajući pitanje što znači osjećati pripadnost prostoru u trenutku kada je direktan odnos s prirodom sve rjeđi. U razgovoru koji slijedi, Neža Dapčevič govori o tome kako se ideja doma može prevesti u materijal i konstrukciju. Na koji način povijesni arhetipovi utječu na suvremeni dizajn i zašto moda može biti prostor za širi dijalog o tijelu, zdravlju i obrascima svakodnevice.

Neža Dapčevič otvoreno i iskreno o novoj kolekciji, iskustvu i studiranju u Parizu.

Tvoja kolekcija nosi naziv HEIMA, riječ koja na islandskom znači kod kuće. Kako si došla do tog naslova i što za tebe znači ideja doma u kontekstu ove kolekcije?

Naziv HEIMA došao je vrlo prirodno, već na samom početku rada na kolekciji. Prije dolaska u Pariz živjela sam, studirala i radila na Islandu, gdje je život u velikoj mjeri usmjeren na prirodu i boravak na otvorenom. Islandski jezik je izuzetno poetičan i upravo sam u njemu pronašla tu riječ. Heima na islandskom znači kod kuće, ali za mene dom nije samo fizički prostor. On je stanje bliskosti, sigurnosti i introspekcije. Ova kolekcija istražuje upravo taj osjećaj i postavlja pitanje: je li kuća zaista naš dom ili dom može biti i priroda? Danas previše vremena provodimo u zatvorenom prostoru. Istraživanja pokazuju da čak 80 % Amerikanaca svakodnevno provodi većinu dana unutra, a nakon pandemije Covida takav način života postao je još prihvaćeniji. To se ne odnosi samo na modnu industriju, već i na mnoge druge sektore.

Kada si počela razvijati kolekciju HEIMA, što je bio prvi impuls – koncept, materijal, silueta ili određena slika koja te je inspirirala?

Kada sam počela razvijati kolekciju, prvi impuls bila je atmosfera i osjećaj, više nego konkretna silueta. U početku sam izrađivala sportske komade i zamišljala kako bi izgledalo kada bi balkanska žena otišla na planinarenje. Što bi obukla, kako bi se kretala i kakav bi stav imala. Sport i ples su oduvijek važan dio mog života, paralelno s modom, a u posljednje vrijeme sve više se bavim planinarenjem na Islandu. Upravo me taj svijet inspirirao – ali i ideja drugačijeg životnog stila žena koje se profesionalno bave planinarenjem. U istraživanju su mi posebno bile važne dvije figure: Junko Tabei, prva Japanka koja je 1975. godine osvojila Mount Everest, i Lhakpa Sherpa, žena koja je čak deset puta uspjela osvojiti najviši vrh svijeta.

U radu često istražuješ odnos između tekstila, teksture i forme. Kako je izgledao proces eksperimentiranja s materijalima dok si razvijala ovu kolekciju?

Veoma intuitivno. Velik dio rada odvijao se direktno kroz rad s tekstilom, prije svega kroz filcanje islandske vune, ali i kroz istraživanje tehnike filcanja različitih materijala. Koristila sam i puff paste tehniku bojenja, s pomoću koje sam napravila odijelo čija tekstura podsjeća na lavu, kamen ili pijesak. Prvi put sam se bavila i dizajnom pletenine, što mi je omogućilo da naučim kako da razvijem materijal. Tako sam istraživala kako nova tekstura ili novo razvijeni materijal mogu utjecati na volumen i pokret odjeće.

Kolekciju si razvijala tijekom studiranja na Institut Français de la Mode u Parizu. Na koji način je rad u tom akademskom okruženju utjecao na tvoj način razmišljanja o modi?

Rad na kolekciji bio je izuzetno formativno iskustvo. Okruženje je potaknulo analitičko razmišljanje o modi, ali i eksperiment. Važno je naglasiti da to nije umjetnička akademija, već škola usmjerena isključivo na modu. Upravo zato postoji veoma tanka linija između stvaranja umjetničkih komada i dizajniranja odjeće koja je zaista nosiva. Svaki komad u kolekciji zasniva se na određenom arhetipu koji služi kao polazna točka u procesu dizajna kako dizajner ne bi izgubio funkcionalne aspekte odjeće. To podrazumijeva razmišljanje o detaljima poput džepova, načina zakopčavanja, konstrukcije i različitih mogućnosti nošenja.

IFM je poznat po tome što kombinira kreativni rad s teorijskim promišljanjem mode. Koliko je taj pristup oblikovao tvoj način razvijanja koncepta za kolekciju?

Takav pristup radu značajno je utjecao na način na koji razvijam koncept. Već tijekom prve godine studija radila sam na brend projektima u suradnji sa kućama kao što su Balenciaga, Maison Lesage iz kompleksa 19M, kao i s brendom Ami Paris. Iz projekta u projekt postavljala sam sebi novi izazov i pokušavala izaći iz zone komfora.

Kako izgleda tvoj kreativni proces kada razvijaš kolekciju – počinješ li od istraživanja i referenci ili od samog rada s materijalima i formom?

Dolaziš iz Slovenije, a danas živiš i radiš u Parizu. Koliko je tvoje porijeklo i okruženje u kojem si odrasla utjecalo na način na koji razmišljaš o modi i identitetu?

Studiranje i rad u Parizu često znači i susret s drugačijim modnim sistemom i industrijom. Kako je to iskustvo promijenilo tvoju perspektivu dizajnerice?

Diplomske kolekcije često funkcioniraju kao prostor potpune kreativne slobode, bez direktnog pritiska tržišta. Koliko ti je ta sloboda bila važna dok si razvijala kolekciju HEIMA?

Kada danas pogledaš kolekciju kao cjelinu, što smatraš njenim najvažnijim elementom – ideju, konstrukciju, materijal ili atmosferu koju stvara?

Poslije predstavljanja kolekcije, u kojem pravcu želiš razvijati svoj rad – kroz osobni brend ili kroz iskustvo rada unutar neke modne kuće?

U narednom periodu voljela bih nastaviti razvijati svoj dizajnerski jezik kroz iskustvo rada u modnoj kući u Parizu.

Neža Dapčevič je ime koje trebate zapamtiti, a više o njoj i njenim radovima pogledajte na njenom službenom Instagram profilu.

*Tekst je preuzet s Journal.rs

Foto: Launchmetrics/Spotlight