

‘Ponekad mi sve i dalje djeluje nestvarno’ – Pričali smo s Anom Patković, Hrvaticom koja danas radi u Ganniju
Anu Patković pratimo već neko vrijeme. Njen stil, karakter i profesionalni put su nas odmah zaintrigirali, tako da je bilo pitanje vremena kada ćemo detaljnije popričati s njom. Dok mnogi još uvijek romantiziraju modnu industriju, Ana Patković je iz prve ruke iskusila sve njene slojeve. Danas radi za jedan od najutjecajnijih skandinavskih brendova, ali njezina priča nije fokusirana samo na modu. Kao što i sama kaže, oduvijek je imala velike snove, a radom i upornošću ih je i – ostvarila. Razgovarali smo s njom o Kopenhagenu, osobnom stilu, društvenim mrežama i zašto su najzanimljiviji ljudi često oni koji nikad nisu potpuno pripadali jednom mjestu.


Preseliti se iz Hrvatske u Kopenhagen i raditi za Ganni zvuči kao san svake djevojke koja se želi baviti modom. Postoji li neki trenutak kada si prvi put pomislila: Ok, ovo je stvarno moj život sada?
Moj životni put je pomalo neobičan. Odrasla sam u malom gradu u Kanadi u obitelji migranata iz Hrvatske. Često smo se selili, pa nikad nisam imala osjećaj da sam negdje baš potpuno pripadala. Ali uvijek sam imala velike snove i živjela sam u svojoj mašti. Upravo me ta vjera da trebam i mogu drugačije ili više od onoga što me okružuje dovela do mjesta gdje sam danas.
Prvi put kada sam pomislila: Ok, ovo je stvarno moj život, je bilo kada sam se preselila u Pariz studirati modni dizajn. Za taj sam se san morala sama izboriti i jako puno raditi. Od tada samo nastavljam sanjati, prihvaćati prilike i ne bojati se nepoznatog. Naučila sam da se snovi ostvaruju samo ako si spreman raditi za njih. Zapravo imam taj osjećaj i sada dok odgovaram na ovo pitanje. Sjedim u avionu i pišem odgovore za intervju na putu za New York zbog posla. Ponekad mi sve ovo i dalje djeluje pomalo nestvarno.
Kopenhagen danas ima jednu od najutjecajnijih modnih scena na svijetu. Što si ondje naučila o modi što možda nikada ne bi mogla naučiti u Hrvatskoj?
Kopenhagen ima jako zanimljivu modnu scenu jer je pun brendova koji su relativno mladi, ali se šire globalno. Dovoljno je mali da je lako upoznati ljude iz industrije i pronaći prilike, a opet dovoljno velik da možeš raditi na projektima koji imaju međunarodni utjecaj.
Upravo to mi je donijelo iskustvo koje vjerojatno ne bih mogla steći u Hrvatskoj. Iako imamo puno talentiranih dizajnera i zanimljivih brendova, modna industrija još uvijek nije na istoj razini globalne prepoznatljivosti kao u Kopenhagenu.


Koliko je danas teško raditi u modi, a ostati imun na trendove koji se neprestano mijenjaju? Imaš li osjećaj da modna industrija ponekad ‘pojede’ individualnost?
Zapravo mislim da moda radi suprotno. Ljudi koje sam upoznala u modnoj industriji često su jako svoji i ne boje se isticati. Upravo se individualnost najviše cijeni. U modi ne možeš dogurati daleko ako samo slijepo pratiš trendove. Najuspješniji ljudi su oni koji imaju vlastitu viziju i usude se biti drugačiji. Na kraju krajeva, trendove koje svi ostali prate stvaraju oni koji se ne boje biti drugačiji.
Tvoj Instagram djeluje vrlo estetski promišljeno, ali opet neopterećeno. Koliko danas osobni stil zapravo postaje dio profesionalnog identiteta, pogotovo u modi?
Ono što nosiš je prva stvar koju ljudi primijete prije nego što te upoznaju, tako da stil definitivno igra veliku ulogu u identitetu. Ljudi te pamte po stylingu. Ponekad ni ne shvaćamo koliko naš stil može ostaviti dojam i postati dio našeg osobnog, ali i profesionalnog identiteta. Znaju mi se javiti djevojke koje su me prepoznale na ulici po kombinaciji suknje preko hlača, nešto što često nosim. Čak mi i kolege na poslu ponekad kažu da su se obukli “kao Ana”.




Tjedan mode u Kopenhagenu danas mnogi smatraju relevantnijim od nekih tradicionalnih modnih prijestolnica kada govorimo o stvarnom street style utjecaju. Što misliš da Kopenhagen scena radi drugačije od, primjerice, Pariza ili Milana?
Scena u Kopenhagenu puno je inkluzivnija u odnosu na tradicionalne Tjedne mode. Svi su dobrodošli i vidi se puno veća raznolikost ljudi i stilova. Brendovi koji tamo izlažu su često mlađi, eksperimentalniji i još uvijek se probijaju, što cijelu scenu čini svježom i zanimljivijom. Sve djeluje nekako opuštenije i manje opterećeno pravilima nego u Parizu ili Milanu, i baš ta ležernost daje Kopenhagenu njegov prepoznatljiv karakter.
Kada pogledaš modnu scenu u Hrvatskoj i onu u Danskoj, što ti se čini kao najveća razlika – ne samo estetski nego i mentalitetom?
Najveća razlika je vjerojatno u mentalitetu, a onda se to naravno odražava i na modu. U Danskoj su ljudi opušteniji, individualniji i manje ih zanima što će drugi reći ili kako nešto “treba” izgledati. Manje je kulturnih šablona. Na Balkanu mi se čini da se ljudi i dalje prilagođavaju nepisanim društvenim pravilima, više brinu o mišljenju drugih, i o tome kako ih okolina doživljava. To se onda vidi i u modi, gdje se često više razmišlja o tome kako nešto treba izgledati ili koje brendove nosiš.
Naravno, to je generalizacija. Ali iz vlastitog iskustva znam da kada dođem u Hrvatsku, često primijetim kako ljudi ne razumiju uvijek moj stil oblačenja jer odudara od onoga što su navikli.


Društvene mreže danas stvaraju osjećaj da svi moraju imati savršen lifestyle, savršen posao i savršen stil. Koliko je važno pokazati i onu manje glamuroznu stranu života u modi?
Ovo je nešto o čemu stalno razmišljam kada je riječ o društvenim mrežama. Uglavnom svi dijelimo samo najbolje trenutke, uspjehe, putovanja, lijepe stvari, a puno rjeđe ono što se događa iza toga.
Trudim se biti nefilterirana i pokazati realniju stranu rada u modi, ali iskreno, i sama često objavljujem samo highlight trenutke. Mislim da je to normalno, ali je isto važno povremeno podsjetiti se da iza svega toga postoji puno rada, nesigurnosti i truda koje ljudi ne vide.
Kada maknemo modu i posao – što te zapravo najviše veseli u svakodnevnom životu?
Vesele me ljudi u mom životu, sve veze koje sam izgradila, ne samo u Kopenhagenu nego i prijatelji koje imam po cijelom svijetu. Stalno sam u nekim planovima, bilo da je to kratka kava ili putovanje. Najviše me ispunjava upravo to što sam okružena ljudima koje volim i koji vole mene. To mi je, iskreno, najvažnije.
Što bi rekla mlađoj sebi koja je tek sanjala život u modnoj industriji? I postoji li nešto što bi voljela da ti je netko tada iskreno rekao?
Rekla bih da život nije samo posao. Kad si mlad, jako si fokusiran na to da gradiš karijeru i da se profesionalno ostvariš, ali s vremenom shvatiš da je ono izvan posla zapravo puno važnije.
Voljela bih da sam ranije više pažnje usmjerila na sebe i na odnose s ljudima, umjesto što sam toliko energije davala industriji. Balans je nešto što se nauči tek s vremenom.
Foto: Privatna arhiva, Instagram (@apatkovic)




