U početku bijaše millennial pink
Millennial pink je već odradio svoje. Bio je mekan, pomalo ironičan, dovoljno neutralan da ga svi mogu prihvatiti bez previše pitanja. Imao je u sebi taj trenutak kulture gdje je sve moralo biti “ugodnije” nego što je stvarno bilo. Ta pink estetika je bila svojevrsni filter za stvarnost. U restoranskom dizajnu i lifestyle estetici to je značilo tople zidove, terrazzo, zlatne slavine koje izgledaju kao da su tu više zbog fotografija nego zbog funkcije i svjetlo koje uvijek izgleda kao zalazak, čak i u podne.
Millennial blue
Zatim je internetskom establišmentu i to dosadilo i okrenuo se u drugom smjeru – onom autentičnom. Ta riječ je preplavila sve (i vrlo brzo izgubila potpuni smisao), ali se zadržala u načinu ponašanja.
Ljudi su se zasitili umirujućeg, gotovo pasivnog vizualnog jezika. Kao reakcija dolazi nešto puno tvrđe, direktnije i manje “dizajnirano da se svima svidi” – millennial blue. Ne pastel, ne navy koji je siguran i corporate, nego ona električna, ponekad Yves Klein varijanta plave koja izgleda kao da ne pokušava biti ugodna nego prisutna. To je boja koja postoji i izaziva reakciju.
Ta plava ima drugačiju energiju u prostoru. Ako pink govori “ostani malo, bit će ti ugodno”, blue govori “pogledaj ovdje”. U restoranima to znači manje neutralnog backgrounda i više odluke. Zid više nije samo pozadina za tanjur nego dio iskustva koji ga može i nadglasati. U digitalnom kontekstu ista stvar: Plava je postala način da se nešto izdvoji iz beskonačne sive mase sadržaja. U domovima? Apsolutni statement.
Millennial green
Osim ove plave za koju su svi tvrdili da je definitivno boja jedne generacije, pojavila se i nova stara boja millennial green. Odjednom je sve preplavila ta nijansa zelene. Možemo ju opisati kao neki miks maslinaste, pastelne, pistacio, matcha… Nijanse koje izgledaju kao da su već malo izblijedjele prije nego što su uopće stigle u prostor. Možda je baš zato toliko popularna.
Posebno se vidi u interijerima. Prije nekoliko godina gotovo svaki novi stan koji je završavao na Pinterestu imao je bijele zidove, hrast i crne detalje. Sad je zelena postala način da se prostoru doda karakter bez osjećaja da pokušava biti dizajnerski showroom. Kuhinje u sage green nijansama su praktički novi standard za “stan koji izgleda sređeno, ali ne sterilno”. Čak i ljudi koji ne prate trendove biraju zelenu jer djeluje smirujuće bez tog wellness klišeja koji je dugo bio vezan uz bež tonove.
Zapravo sve te “millennial” boje imaju više veze s generacijom nego s dizajnom. Nije slučajno da su ljudi koji su odrasli između recesija, internetskih rebrandinga, coworking prostora i konstantnog online života razvili tako specifičan odnos prema atmosferi oko sebe. Generacija koja je veći dio života provela pokušavajući balansirati između burnouta i potrebe da sve ipak izgleda donekle pod kontrolom, normalno da je počela komunicirati raspoloženje kroz interijere, odjeću i nijanse zidova.
Millennial pink bio je možda najbliže optimizmu ili barem verziji optimizma koja dobro izgleda na internetu. Blue je došao kao reakcija, malo hladniji, samouvjereniji, gotovo umoran od potrebe da bude “ugodan”, a green je možda najrealniji od svih. Nema potrebu biti ni futuristički ni nostalgičan. Samo pokušava prostor učiniti podnošljivijim za svakodnevni život. U svakom slučaju millennialci neće ostati zapamćeni po jednom stilu, nego baš po toj stalnoj izmjeni između smirivanja i stimulacije, prihvaćanju i odbacivanju trendova.
Foto: dupephotos.com, Instagram
