Povratak u školu bez stresa? Radna terapeutkinja ima važne savjete koji pomažu kod vraćanja u rutinu
Povratak u školu bez stresa
Kroz oči radne terapeutkinje, povratak u školu promatram upravo kroz prizmu svakodnevnog funkcioniranja.
Važno pitanje nije samo „je li dijete spremno za školu?“, nego i „kako mu možemo pomoći da se ponovno prilagodi ritmu koji školska svakodnevica zahtijeva?“.
Ovdje ne pričamo o djeci koja tek kreću u školu. Pričamo o djeci koja školu već poznaju, ali se nakon nekoliko tjedana drugačijeg ritma ponovno moraju vratiti u svakodnevicu koja od njih traži više strukture, organizacije i samostalnosti.
Ne pokušavajte promijeniti cijeli ritam u jednom danu
Ako je tijekom ljeta dijete odlazilo kasnije spavati i kasnije se budilo, nije realno očekivati da će nekoliko dana kasnije bez problema ustajati u šest ili sedam sati. Umjesto nagle promjene, korisnije je nekoliko dana prije početka škole postupno približavati vrijeme odlaska na spavanje i buđenja školskom rasporedu. Isto vrijedi i za ostale dijelove dana.
Postupno možemo ponovno uvesti redovitije vrijeme obroka, jutarnju rutinu, pripremanje stvari za sljedeći dan i vrijeme predviđeno za mirnije aktivnosti.
Razgovarajte o školi
Ono što je uvijek najvažnije: pričati s djetetom o tome što će se promijeniti u idućih nekoliko dana ili tjedana. Neka djeca jedva čekaju početak škole, neka osjećaju nervozu, a neka istovremeno osjećaju i jedno i drugo. Možda im nedostaju prijatelji i vesele se ponovnom susretu, ali ih istovremeno brine novi raspored. Možda se vesele učiteljici, ali im nije drago što završava ljeto. Možda jedva čekaju ispričati sve što su radili preko praznika, a istovremeno im se ne ustaje rano.
Djeca žele biti uključena u novosti i informacije koje se događaju i njima. Mi kao odrasli to često zaboravimo. Nekad ih pokušavamo „poštedjeti“ informacija, nekad jednostavno pretpostavimo da oni znaju što slijedi jer su već jednom prošli školsku godinu.
Ali ono što je nama poznato, djetetu ne mora biti. Možemo mu unaprijed reći: „Još ćemo nekoliko dana biti u ovom ritmu, a onda se vraćamo u školu. Ujutro ćemo morati ranije ustajati, navečer ćemo ranije ići spavati, a ponovno ćemo pripremati torbu za školu.“ Takav razgovor možda djeluje vrlo jednostavno, ali djetetu daje ono što mu je u prijelaznom razdoblju često najpotrebnije: predvidljivost.
Cilj nije napraviti „vojnički“ raspored, nego djetetu ponovno dati strukturu i osjećaj da zna što slijedi.
Rutina ne mora biti savršena
Djeca se često lakše nose s promjenama kada znaju što mogu očekivati. Zato jednostavna jutarnja ili večernja rutina može napraviti veliku razliku. Umjesto da dijete svakog jutra sluša niz uputa poput „ustani, operi zube, obuci se, doručkuj, gdje ti je torba?“, možemo zajedno osmisliti nekoliko jasnih koraka koje dijete može pratiti.
Kod mlađe djece posebno mogu pomoći vizualni rasporedi; primjerice nekoliko sličica koje pokazuju što slijedi: ustajanje, oblačenje, doručak, pranje zubi, uzimanje torbe i odlazak u školu. Starija djeca mogu sama sudjelovati u izradi svog rasporeda. Možemo ih pitati: „Što ti ujutro najviše pomaže?“ ili „Što najčešće zaboraviš pa da to stavimo na popis?“.
Tako rutina nije nešto što smo mi nametnuli djetetu, nego nešto što smo napravili zajedno. I važno je da bude jednostavna i izvediva. Ako napravimo raspored od petnaest koraka i očekujemo da ga dijete svaki dan savršeno prati, vrlo brzo možemo dobiti dodatni stres.
Rutina treba pomoći svakodnevnom funkcioniranju, a ne postati još jedna obaveza koju dijete mora „savršeno odraditi“.
Dajte djetetu dovoljno vremena
Jedna stvar koju često zaboravimo kada pričamo o povratku u školu jest da dijete ne prelazi samo iz ljeta u školu, nego tijekom jednog dana prolazi kroz jako puno malih prijelaza. Iz kreveta u kupaonicu. Iz kupaonice za stol. Od doručka do oblačenja. Od kuće do automobila/tramvaja ili škole. Nakon škole iz učionice u produženi boravak, trening ili neku drugu aktivnost.
Nama se ti prijelazi čine sitnima jer ih radimo automatski. Djetetu svaki od njih može zahtijevati dodatni napor. Zato je korisno ostaviti malo više vremena.
Ako znamo da dijete teško prelazi iz jedne aktivnosti u drugu, nije dobro da mu u 7:25 kažemo da se sada mora obući jer u 7:30 moramo izaći iz kuće. Najava može izgledati vrlo jednostavno: „Još imaš pet minuta za igru, a onda idemo spremati stvari za školu.“
Nekoj djeci pomoći će i vizualna podrška poput sata/tableta s odbrojavanjem koji mogu sami pratiti. To nisu velike prilagodbe, ali upravo takve mogu napraviti veliku razliku u tome hoće li jutro započeti mirno ili u žurbi i svađi.
Djeca s teškoćama u razvoju često trebaju drugačiji pristup
Za djecu koja imaju teškoće u razvoju povratak u školu može biti još zahtjevniji. Njihov živčani sustav možda će puno intenzivnije reagirati na promjenu ritma, buku, gužvu, velik broj ljudi, nove zahtjeve ili jednostavno na količinu informacija koju moraju obraditi tijekom dana.
Zato ponašanje koje odraslima izgleda kao „ne želi“, „ne sluša“ ili „opet radi probleme“ ponekad zapravo može biti znak da je dijete preopterećeno. To ne znači da djetetu ne trebaju granice. Naprotiv, granice i struktura i dalje su važne. Ali način na koji ćemo ih postaviti može biti drugačiji. Kratka i jasna uputa često će biti učinkovitija od pet uputa odjednom. Najava promjene može biti učinkovitija od naglog prekida aktivnosti. Pauza može biti korisnija od dodatnog inzistiranja.
I ono što je najvažnije: pokušajmo gledati ponašanje kao informaciju.
Ako dijete svakog dana nakon škole dolazi kući izrazito razdražljivo, plačljivo ili potpuno iscrpljeno, možda nam svojim ponašanjem govori da mu je dan bio prezahtjevan. Tada se vrijedi zapitati što možemo promijeniti u njegovoj svakodnevici, umjesto samo tražiti način da ga natjeramo da se „bolje ponaša“.
Nakon škole ne mora odmah slijediti još deset obaveza
Nakon nekoliko sati sjedenja, koncentracije, slušanja, socijalne interakcije i prilagodbe različitim podražajima, djetetu ponekad jednostavno treba PAUZA. Ne mora svaki dan nakon škole odmah slijediti zadaća, trening, glazbena škola i još nekoliko aktivnosti.
Nekom će djetetu trebati kretanje. Drugome mir i tišina. Trećem malo vremena za igru. Četvrtom možda samo zagrljaj i nekoliko minuta bez pitanja.
Kao radni terapeuti često gledamo upravo kako dijete funkcionira tijekom dana, a ne samo u jednom njegovom dijelu. Ako želimo da dijete nakon škole može kvalitetno napraviti zadaću, možda mu prvo moramo dati priliku da se odmori i regulira. To nije razmazivanje. To je razumijevanje djetetovih potreba.
Ne tražimo savršen početak školske godine. Možda će prvih nekoliko dana biti kaotično. Možda će dijete biti umornije nego inače. Možda će jutra trajati duže, a nova rutina neće odmah funkcionirati. Naš je posao pomoći djetetu da ponovno pronađe svoj ritam, a ne očekivati da ga pronađe samo preko noći.
Ne moramo prvog dana imati savršeno posloženu rutinu, savršeno pripremljenu torbu i dijete koje bez pogovora ustaje u šest ujutro. Povratak u školu je proces. Ponekad će trebati više vremena. Ponekad ćemo morati nešto promijeniti. Ponekad ćemo shvatiti da ono što smo zamislili jednostavno ne funkcionira za naše dijete.
I to je u redu.
