Debljina nije problem volje: Sve o multidisciplinarnom pristupu koji donosi stvarne rezultate

Epidemija debljine već je odavno prestala biti isključivo estetsko ili individualno pitanje. Sve je više znanstvenih dokaza koji potvrđuju da je riječ o kroničnoj i izrazito složenoj bolesti iza koje stoji čitav niz bioloških, psiholoških i društvenih čimbenika. Istodobno, lijekovi nove generacije za liječenje debljine poput Wegovyja sve se češće nalaze u fokusu javnosti, ali i dalje izazivaju brojna pitanja, strahove i predrasude. Kako bismo razjasnili što debljina uistinu jest, zašto dijeta i vježbanje često nisu dovoljni te kome su i na koji način namijenjeni suvremeni farmakološki pristupi, razgovarali smo s doc. dr. sc. Ana-Marijom Liberati Pršo, liječnicom Klinike za internu medicinu KB Sveti Duh, doktoricom znanosti iz područja nutricionizma i jednom od vodećih domaćih stručnjakinja za endokrinologiju, dijabetes i liječenje pretilosti kroz multidisciplinarni i personalizirani pristup.

• Sve se češće govori da višak kilograma nije samo posljedica nedostatka snage volje. Kako Vi, kao liječnica, objašnjavate uzroke debljine i zašto je važno naglasiti da je riječ o kroničnoj bolesti, a ne moralnom propustu?

Debljina je multifaktorijalna bolest, kompleksna priča satkana od genetike, poremećaja neurološkog, endokrinog, gastrointestinalnog i imunološkog sustava, izloženosti kroničnom stresu, nespavanju, uzimanju određenih vrsta i skupina lijekova te pogrešnih životnih navika poput prehrane bogate takozvanim praznim kalorijama, ugljikohidratima, konfekcioniranim namirnicama i rafiniranim mastima. Mogli bismo još dugo i detaljno nabrajati uzroke i faktore rizika, no jedno je jasno. Debljina nije jednostavna jednadžba u kojoj su dva pribrojnika prevelik energetski unos i nedostatak volje ili samokontrole.

• Kada govorimo o skidanju kilograma, koji su ključni elementi multidisciplinarnog pristupa i zašto samo dijeta i vježbanje često nisu dovoljni?

Samo dijeta zapravo nikada nije samo. Ona podrazumijeva detaljnu obradu svakog pojedinog pacijenta i sagledavanje svih aspekata njegova života i zdravlja. To uključuje prehrambene preferencije i nepodnošenja određenih namirnica, način života i mogućnosti tempiranja obroka, socioekonomski status koji utječe na dostupnost namirnica, moguće alergije, interakcije nutrijenata s lijekovima koje pacijent uzima te biokemijske parametre koji ponekad ograničavaju ili diktiraju izbor hrane. Multidisciplinarni tim trebao bi uključivati najmanje nutricionista, liječnika po mogućnosti internista, psihologa a ponekad i psihijatra te kineziologa.

• U posljednje vrijeme lijekovi za mršavljenje, poput, primjerice, Wegovyja, postali su izuzetno traženi. Možete li objasniti kako oni zapravo djeluju u tijelu i kome su namijenjeni?

Lijekovi iz skupine GLP-1 receptor agonista i GLP-1 GIP dvojnih agonista djeluju na više razina i organskih sustava. U središnjem živčanom sustavu mijenjaju prehrambene preferencije, često dovodeći do zdravijih izbora hrane i razvoja gađenja prema masnoj i teškoj hrani. Smanjuju glad i apetit te omogućuju dugotrajniji osjećaj sitosti. U probavnom sustavu usporavaju pražnjenje želuca, čime se produljuje signal sitosti i usporava apsorpcija nutrijenata. Djeluju i na gušteraču, gdje balansiraju lučenje inzulina i glukagona, normaliziraju vrijednosti glukoze u krvi i smanjuju glukovarijabilnost, dok na razini jetre smanjuju inzulinsku rezistenciju i normaliziraju metabolizam triglicerida, što dovodi do smanjenja masnoće u jetri.

• Često postoji strah da se korisnici previše oslanjaju na lijek. Može li lijek biti dugoročno rješenje ili je uvijek dio šire terapije koja uključuje prehranu, fizičku aktivnost i psihološku podršku?

Lijekovi poput semaglutida, liraglutida i tirzepatida, koji su trenutačno dostupni na hrvatskom i europskom tržištu u indikaciji liječenja debljine, mogu biti dugoročno rješenje, ali isključivo kao dio šire terapije. Ona uključuje personaliziranu prehranu, tjelesnu aktivnost, adekvatnu hidraciju, dovoljno sna i psihološku podršku. Sam lijek bez promjene životnih navika nije dovoljan.

• Koje su najčešće predrasude koje susrećete kod pacijenata ili njihove okoline kada je riječ o primjeni lijekova za gubitak kilograma?

Najčešće pitanje koje pacijenti postavljaju jest je li terapija doživotna. Najčešća bojazan odnosi se na moguću pojavu karcinoma i upale gušterače, dok je najraširenija predrasuda da se radi o čarobnim lijekovima koji će bez ikakvog truda u nekoliko mjeseci dovesti do normalne tjelesne mase.

• Kako izgleda proces procjene je li pacijent kandidat za takav lijek i na što posebno obraćate pozornost?

U našem Centru za debljinu i klinički nutricionizam KB Sveti Duh obrada započinje detaljnom anamnezom, s posebnim naglaskom na psihološku i socioekonomsku komponentu, procjenu motivacije pacijenta te eventualne rizične faktore u osobnoj i obiteljskoj anamnezi. Razmatraju se dosadašnje bolesti, terapija, suplementi, prehrambene navike uz korištenje validiranih upitnika, a potom slijedi antropometrija, procjena sastava tijela bioimpedancijom te laboratorijska obrada. U mnogim slučajevima rade se i ultrazvučni pregledi štitnjače i abdomena.

• Postoje li zdravstvena stanja kod kojih se ovi lijekovi posebno preporučuju ili, obrnuto, situacije kada ih nije sigurno koristiti?

Osim snažnog učinka na tjelesnu masu, ovi lijekovi imaju izražen pozitivan učinak na kardiovaskularno zdravlje te bubrežnu, jetrenu i kognitivnu funkciju. Zbog toga su posebno korisni kod osoba s prekomjernom tjelesnom masom ili pretilošću koje imaju pridružene bolesti navedenih organskih sustava. Ne preporučuju se osobama s osobnom ili obiteljskom anamnezom medularnog karcinoma štitnjače ili MEN sindroma, onima koji su preboljeli upalu gušterače te trudnicama i dojiljama.

• Kakva su dosadašnja saznanja o sigurnosti dugotrajne primjene lijekova za mršavljenje i koje nuspojave pacijenti najčešće prijavljuju?

Dosadašnja saznanja pokazuju da su ovi lijekovi sigurni ako se koriste unutar indikacije, nakon detaljne obrade i uz redovito praćenje pacijenta. Nuspojave su rijetke i uglavnom blage te prolazne, a najčešće se javljaju mučnina, nadutost, zatvor ili proljev te blaga glavobolja.

• Koliko pacijenti prosječno gube na težini uz ovakvu terapiju i kako se ti rezultati uspoređuju s pokušajima mršavljenja bez medicinske podrške?

U praksi ne postoji pravi prosjek. Gubitak kilograma izrazito je individualan i ovisi o pridržavanju preporuka, početnoj tjelesnoj masi i životnim navikama. Neki pacijenti u prva tri mjeseca izgube pet do šest kilograma, dok drugi izgube i petnaest do dvadeset. Upravo zato je medicinska podrška ključna jer omogućuje realna očekivanja i održive rezultate.

• Što se događa nakon što pacijent postigne željenu težinu i kako izgleda faza održavanja?

Nakon postizanja ciljne tjelesne mase preporučuje se nastavak terapije u dozi održavanja, koja je često i dvostruko manja od doze korištene za mršavljenje. Važno je naglasiti da je pretilost kronična, doživotna bolest koja zahtijeva dugoročan, strpljiv i multidisciplinaran pristup.

• Kakvu ulogu ima psihološka komponenta u procesu mršavljenja?

Psihološka komponenta ima ključnu ulogu, kako u razvoju pretilosti, tako i u samom procesu liječenja. Upravo zato bi svaki multidisciplinarni tim trebao imati suradnog psihologa ili psihijatra koji prati emocionalne i mentalne izazove pacijenata.

• Što biste poručili osobama koje razmišljaju o lijekovima za mršavljenje, ali se još uvijek dvoume?

Savjetovala bih im da se obrate centrima specijaliziranima za liječenje pretilosti i da u širokom luku izbjegavaju samoprozvane stručnjake koji, bez medicinske edukacije, promoviraju nabavu i korištenje lijekova izvan zdravstvenih ustanova. Liječenje debljine mora biti stručno, sigurno i individualno prilagođeno jer jedino takav pristup donosi dugoročne rezultate.

Foto: iStock, Luma art Production