Vrijeme je da zaboravimo na vaniliju i karamelu. Rastući trend za 2026. su neo-gurmanski parfemi

Pogledamo li nekoliko godina unazad, jedan od vodećih mirisa neupitno je bila vanilija. Ovaj nezamjenjiv kulinarski sastojak baza je najpoznatijih parfema na svijetu. Međutim, iz godine u godinu sve češće ga viđamo u mirisnim kompozicijama toliko slatkim da izazivaju zazubice.

Ipak, izdati novi parfem koji miriše isključivo na vaniliju danas je previše očekivano – dalo bi se diskutirati i je li zapravo radikalno, i obožavateljima parfema lagano passé. Njeno mjesto u parfemskom svijetu nikada u potpunosti neće biti zamijenjeno, no tržište polako preuzimaju druge “jestive” note; mlijeko, riža, bosiljak, matcha, sezam…

Izgleda da je stiglo vrijeme tzv. neo-gurmanaca, mirisa koji predstavljaju fine dining, ili bar eksperimentalnu kuhinju, parfemskog svijeta. No vratimo se na početak.

Prvi gurmanac nam je i dalje iza ugla…

Kad se govori o gurmanskim parfemima, gotovo je nemoguće zaobići jedan miris koji je početkom 90-ih potpuno promijenio parfemsku industriju. Riječ je o parfemu Angel, koji je 1992. lansirao Thierry Mugler. Iako su parfemi i prije toga sadržavali slatke note, Angel se smatra prvim pravim gurmanskim parfemom. Naime, tada je po prvi put u središte kompozicije stavljen miks nota koji realistično evocira desert.

U to vrijeme dominirali su cvjetni, aldehidni i svježi mirisi, a ideja da parfem miriše poput slastice mnogima je djelovala gotovo nezamislivo. Upravo zato je Angel bio toliko revolucionaran. Parfem su kreirali parfumeri Olivier Cresp i Yves de Chirin, a inspiracija Muglera bila je jednostavna, ali vrlo neobična za parfemsku industriju: želio je stvoriti miris koji podsjeća na slastice i mirise djetinjstva.

Rezultat je bila bogata, gotovo jestiva kompozicija u kojoj se isprepliću note pralina, karamele, vanilije i meda, uz snažnu bazu pačulija, koja parfemu daje dubinu i ravnotežu. Upravo ta kombinacija slatkog i zemljanog učinila je Angel potpuno drugačijim od svega što je tada postojalo na tržištu. Vrlo brzo postao je i jedan od najutjecajnijih mirisa moderne parfumerije…

Y2K vraća slatkoću

Njegov uspjeh otvorio je vrata cijeloj novoj kategoriji mirisa; De facto, nakon Angel parfema tek uspostavljamo kategoriju gurmanaca. Radi njega, mnogi su brendovi počeli razvijati parfeme inspirirane desertima i slasticama, pa su se tijekom 2000-ih na tržištu počele pojavljivati kompozicije s notama karamele, čokolade, vanilije i praline, kao i opojne “egzotične” mirisne opcije s tropskim voćem.

Povratkom Y2K trenda u modi, ne čudi nas kako se taj nostalgičan trenutak vratio i u parfemskom smislu, pa društvene mreže bruje predominantno o desertnim parfemima. Od 2023. godine bilježi se značajan broj pretraživanja parfema koji mirišu kao slastice, a usudili bismo se reći da je barem 30% parfema izdanih u posljednjih godinu dana bilo gurmanske kategorije. “Ako želiš mirisati kao pita od jabuka…”, “Ovo miriše točno kao crème brulée” ili “Otkrio sam parfem koji miriše na kremu od pistacije”, samo su neki od bombastičnih naslova na koje je skoro nemoguće ne kliknuti, posebice ako ste fan spomenute slastice.

Pričamo li psihološki, jestivi parfemi stvaraju osjećaj ugode i sigurnosti, jer su nam direktna poveznica s hranom koja nam stvara jednaku senzaciju. Slušanjem opisa jestivih parfema, direktno možemo zamisliti slasticu, njen izgled, miris, teksturu, i to nam pojedini parfem može učiniti izrazito poželjnim. Također, usudili bismo se reći da slatkoća u mirisima, koja danas čak i niche parfeme počinje trpati u više muške ili više ženske kategorije, perfektno pliva u aktualnoj političkoj klimi i koketira s patrijarhalnim pogledom na žene koje su slatke i krhke, kao da su napravljene od šećera. Pa zašto onda ne bi tako i mirisale?

Neo-gurmanski parfemi kao mirisni bunt

Naivno bi bilo reći kako su neo-gurmanci samo novi mirisni trend, kao ni što ni taj ton plave koji je trenutačno popularan nije slučajno odabran. No neo-gurmanski parfemi su oni koji sadrže gurmanske note, no one nisu apsolutni centar kompozicije i dobro su izbalansirane s drugim notama. Djeluju kompleksnije, sofisticiranije, ali i manje slatko i zagušljivo. Također, neupitno su uniseks i ne kombiniraju više samo očekivane desertne note, već zalaze i u sferu povrća, orašastih plodova, konvencionalno slanih namirnica, pa i umamija.

Najveća promjena događa se upravo radi slanih, aromatičnih i nekonvencionalnih “kuhinjskih” mirisa koji kao takvi ipak ne zalaze u kategoriju ultra niche parfema, već ostaju umjetnički nastrojeni, ali univerzalno dopadljivi. Oni sadrže basmati rižu, soju, rajčicu, maslinovo ulje, sezam, bosiljak i kardamom…

Oni pružaju mogućnost parfumeru da koketira s neobičnim mirisnim komponentama, obožavateljima parfema daje priliku da se istaknu mirisom, a i svima ostalima da izoštravaju osjetila i privikavaju nos na nešto drugo.

Prvi korak: voće i oud

Tijekom prošle godine primijetili smo povećan broj launcheva parfema s notama tropskoga voća. Mango, marakuja i breskva istaknule su se kao note o kojima ćemo, vjerujemo, i ove godine puno slušati. Kombinacija koja se pokazala izrazito unosnom bila je voće i oud. Miks slatkog i oporog, zaigranog i animalnog, podjednako je osvojila muškarce i žene i izgleda, kombinacija je koja garantira instant bestseller.

Jednako su popularne bile i mliječne kompozicije, kao i sve s pistacijom, i dalje u poprilično slatkim i jestivim kompozicijama. No sve češće kombinirano i uz više drvene, gorke ili slane note za lijep kontrast koji istovremeno daje balans.

Međutim note koje sada proviruju su zelene, aromatične i više intimne prirode. Primjećujemo muškatnu kadulju, bosiljak, list smokve, ružmarin, lavandu… Ovo su note koje istovremeno djeluju poznato i radikalno, jer koliko god nam izazivaju osjećaj ugode i sigurnosti, svojevrsni su tihi bunt. Oni su svježi i bliži koži, radikalno su intimni u toj mjeri da je neodoljivo opisati ih kao novi vid tihog luksuza.

Sasvim očekivano da se javljaju, kao kontrast tome što je jak parfem koji uđe u prostoriju prije vas postao svojevrstan statusni simbol. Čak i simbol lažnog luksuza popularizacijom tzv. arapskih dupe parfema.

Zašto baš sada?

Kao što smo spomenuli, rast neo-gurmanskih parfema nije samo još jedan trend u parfumeriji. On je rezultat dubljih ekonomsko-socioloških promjena u društvu. Pogledamo li širu sliku, direktan su rezultat emocionalne psihologije potrošnje (potražnja za ugodom), promjene pogleda na luksuz (rast malih luksuza) i utjecaja društvenih mreža (trend niche parfema).

Baš kao i 90-ih kada je Mugler htio stvoriti parfem koji evocira ugode iz djetinjstva, u post-pandemičnom razdoblju kojega je – između ostalih problema – pojela i recesija, nije čudno kako se ljudi i dalje žele utješiti parfemom. Nostalgija za “nekim boljim vremenima” pronalazi utjehu u mirisu koji podsjeća na kolač od vanilije ili čokoladni brownie koji, neupitno, uvijek stavlja osmijeh na lice.

No jednako tako, zapravo udara i dvije muhe jednim udarcem. Kako su niche parfemi postali toliko popularni, da se dio industrije svojevoljno kategorizira kao indie, art ili ultra niche čisto da bi izbjeglo tu konotaciju, kupiti parfem koji je trenutačno u hypeu podupire našu ideju da si možemo priuštiti nešto luksuzno. Iako je neupitno riječ o vidu luksuzu, on je relativno pristupačan u usporedbi s drugim statusnim simbolima. Parfem je u stvari savršen primjer takvog proizvoda.

Uz sve to, ono čega smo se nagledali proteklih godina s vremenom nam, logično, postaje dosadno. Trebamo nešto drugačije, ali ne prerazličito da nam je strašno. Nešto novo, ali s elementima poznatog. Ljudi su ipak bića navike. Neo-gurmanski parfemi se čime kao savršen način zadovoljavanja svih naših potreba.

Foto: Instagram, Fugazzi