Skijanje je za mnoge omiljena zimska aktivnost. Onaj trenutak kad se popnete na vrh planine, udahnete hladan zrak i pred vama su savršeno bijele staze koje kao da vas zovu da samo krenete. Ipak, mi smo skijanje ovaj put doživjeli malo drugačije – sporije, intimnije i nekako bliže prirodi. Upravo taj “drugačiji” osjećaj bio je razlog da već na povratku zaključimo: ovo nije klasično ski putovanje. U nastavku donosimo što nas je točno osvojilo.
Koruška, najjužnija i jedna od najrjeđe naseljenih austrijskih saveznih država, smjestila se u Istočnim Alpama i prepoznatljiva je po kombinaciji planina i jezera. Zimi taj kontrast postaje posebno čaroban. Okružena Visokim Turama i planinama Nockberge, Koruška nudi sve: od manjih, obiteljskih skijališta s opuštenijom atmosferom do većih područja za zimske sportove. No ono što joj daje poseban šarm jest činjenica da skijanje ovdje nije jedina glavna stvar. Ovdje imate priliku iskusiti zimska planinarenja i krpljanje kroz snijegom prekrivene šume, kao i klizanje na zaleđenim prirodnim jezerima. Naše putovanje, ipak, fokusiralo se na skijanje i to na tri različite planine.
Heiligenblut – ozbiljna visina, siguran snijeg i Tunnelbahn kroz rudnike
Fokus našeg putovanja bio je Nacionalni park Hohe Tauern. Što je u praksi značilo jedno: u tri dana obići sva tri skijališta koja se nalaze u sklopu ovog austrijskog nacionalnog parka. To su: Heiligenblut, Ankogel/Mallnitz i Mölltaler Gletscher. Prvi dan rezervirali smo za Heiligenblut, skijalište koje nas je osvojilo već na prvu, i to kombinacijom ozbiljne planinske kulise i opuštene atmosfere. Heiligenblut se proteže na respektabilnih 1.600 metara visinske razlike. Start je na 1.300 metara nadmorske visine, a vrh doseže čak 2.902 metra. Jasno je zašto ovdje snježni uvjeti rijetko iznevjere: upravo zbog visine omogućen je pravi planinski ski bijeg. Posebno nas je dojmio Tunnelbahn – neobičan detalj koji ovo skijalište čini drugačijim. Riječ je o tunelskoj žičari koja povezuje središnju stanicu s Fleissalm sjedežnicom, pa se uspon pretvori u mini doživljaj, a ne samo logistiku između staza.
Heiligenblut je istovremeno mirno, gotovo intimno mjestašce i skijalište koje nudi sve što vam je potrebno. Od odličnog skijanja do zanimljivog après-ski momenta na nekoliko lokacija. Staze su odličan miks plavih i crvenih, a najviše će ga voljeti oni koji uživaju u kombinaciji kraćih i dužih relacija jer ovdje stvarno možete birati tempo, ovisno o tome jeste li došli po sport, gušt ili oboje.
Mölltaler Gletscher – iznad 3000 metara nadmorske visine
Drugi dan skijanja bio je rezerviran za posjet Mölltaler glečeru i moramo priznati kako nam je ovo bio vrhunac putovanja. Čim se stignete na vrh glečera, zrak je oštriji, sunce žarko sija, a najveća prednost svega je pravi snijeg. Naime, s obzirom da se Mölltaler glečer nalazi na 3.122 metra nadmorske visine na samom vrhu se nalazi pravi snijeg. Ako ste skijaš onda vam je vrlo jasno zašto nas je to razveselilo. S obzirom da je Mölltaler glečer dio nacionalnog parka fokus svake zime je na očuvanju prirodnog snijega, a to je moguće jedino na izrazito visokim nadmorskim visinama.
Staze na glečeru su odlične za one dane kad želite brz tempo i kad vam treba taj dobar flow spuštanja. Iako ima i opuštenijih dijelova, Mölltaler je onaj tip mjesta gdje se lako zadržite duže nego što ste planirali, jer stalno mislite: “Ajde još jednom ćemo se spustiti, kad smo već tu.”
Ankogel – mir i skijanje bez gužve
Treći dan otišli smo na Ankogel/Mallnitz i odmah smo znali da nas čeka drugačiji tip dana na snijegu. Ovo je skijalište na kojem su trenirali Ivica i Janica, a zašto nam je bilo jasno čim smo se gondolom popeli na vrh planine. Jasno je da se radi o izrazito malom skijalištu, sastoji se od tek 13 kilometara skijaških staza, ali radi se o stazama koje se ne granaju. Dakle jednom kada se popnete na vrh, čeka vas 13 kilometara crnog spusta do samog podneblja planine. Atmosfera je tiša, mirnija, planina je dominantna, a sve djeluje nekako insajderski. Kao da ste došli na mjesto koje lokalci čuvaju za sebe.
Mallnitz kao polazišna točka ima taj šarm malog planinskog mjesta, a čim krenete gore, imate onaj osjećaj širine i prostora koji na većim resortima često izgubi. Nama je najveća prednost ovog skijališta bila činjenica da je na stazama bio minimalan broj ljudi. Možda zbog vremenskih uvjeta, možda jer smo skijali tijekom radnog dana, a možda je bila samo puka sreća. U svakom slučaju nismo se bunili.
Tri skijališta, tri potpuno različita karaktera i jedan zajednički dojam. Ovdje skijanje još uvijek djeluje iskreno, neopterećeno i povezano s prirodom. Hohe Tauern nas je osvojio upravo tom kombinacijom ozbiljnih planinskih kulisa, dobrog snijega i osjećaja mira koji je danas sve teže pronaći na popularnim zimskim adresama. Ako tražite destinaciju s koje ćete se vratiti i umorni i sretni, ali i stvarno resetirani, ovo je putovanje koje vrijedi staviti na listu.
Foto: Austria info
Članak je nastao u suradnji s Austrijskom turističkom zajednicom
