Arhitekt Aleksa Babić vodi nas kroz Tjedan dizajna u Milanu, upečatljive izložbe i skrivene lokacije

U gradu kao što je Milano, gdje se slojevi povijesti i suvremenosti neprestano isprepliću, arhitektura je organizam koji diktira ritam svakodnevice. No, jednom godišnje taj ritam poprima sasvim novu dimenziju. Tijekom Milan Design Weeka, odnosno Tjedna dizajna u Milanu, grad postaje globalna pozornica dizajna, mjesto susreta ideja, estetika i kreativnih energija koje nadilaze granice disciplina. U tim danima Milano nudi iskustvo koje briše granice između prostora, umjetnosti i života.

Upravo kroz takav kontekst najbolje se može shvatiti i rad Alekse Babića, arhitekta čiji je senzibilitet oblikovan životom između Beograda, Pariza, Barcelone, Firence i Dubaija. Kao osnivač studija BAAL Design studija, Aleksa razvija pristup u kojem arhitektura nije izolirana praksa, već prostor susreta s umjetnošću, modom i filozofijom svakodnevice. Njegov pogled na dizajn uvijek je slojevit, intuitivan i duboko vezan uz emociju prostora. O njemu i njegovom radu više smo pisali ovdje.

A ako netko može izdvojiti mjesta i trenutke koji zaista definiraju duh Tjedna dizajna, od skrivenih lokacija do izložbi koje pomiču granice percepcije, onda je to upravo on. U nastavku donosimo njegov osobni izbor favorita koje još uvijek stignete doživjeti do kraja tjedna.

Nilufar Grand Hotel u Nilufar Depotu

Nilufar galerija iz godine u godinu, po mom, ali i mišljenju mnogih drugih s kojima sam imao prilike razmijeniti iskustva čini najznačajniju i najspektakularniju izložbu. Stoga je tako Nilufar Depot donio potpuno drugu energiju u odnosu na sve ostalo, više kao scenografija nego izložba. Koncept Nilufar Grand Hotel je doslovno transformirao prostor u niz zamišljenih hotelskih soba, gdje svaki ambijent ima svoj karakter, svoj mood, skoro kao da ulaziš iz jednog svijeta u drugi.

To je kombinacija suvremenih i prastarih kolekcionarskih komada spojenih u jednu priču. Meni je bilo zanimljivo što se tu dizajn ne promatra kao pojedinačan objekt, nego kao kompletan narativ od svjetla, materijala, rasporeda, a sve zajedno funkcionira tako da stvori atmosferu. Sve djeluje slojevito, pomalo teatralno, ali opet intimno, kao da su prostori “živjeli” prije nego što je bilo tko ušao. Pored toga sam posjetio i manju Nilufar galeriju u Via della Spiga, gdje je isto bilo fantastičnih komada i instalacija.

Interno Italiano by Interni Venosta

Osnivači Dimore studija lansirali su novi brend namještaja inspiriran talijanskim dizajnom 70-ih i tim povodom prezentirali izložbu u privatnoj rezidenciji koju je prije skoro čitavog stoljeća dizajnirao Osvaldo Borsani, a koja nikada prije nije otvorena za posjetitelje. Ljepota Tjedna dizajna za mene leži baš u otkrivanju ovakvih prostora koji su gotovo nestvarni, pa mi u većini slučajeva glavnu reakciju izazove sam prostor u kojem se neka izložba odvija, a ne sama izložba.

Isto tako bilo je i na jednom događaju u najznačajnijoj vili u Milanu – Villi Necchi Campiglio, gdje su pored sjajne zabave oko bazena, otvorene i neke od prostorija koje su rijetko dostupne javnosti, a u kojima se nalazi impresivna umjetnička kolekcija koja uključuje i radove Pabla Picassa. Vila je poslužila kao glavna inspiracija Atheni Calderone (@eyeswoon) za njen novi stan u New Yorku, koji ovih dana krasi naslovne strane svih Architectural Digest magazina širom svijeta. Imao sam je prilike upoznati upravo ovdje i popričati s njom o temi kako je to vratiti se na mjesto odakle je započela svoju, sada već viralnu ideju i koncept.

Alcova

Izložba Alcova mi je ove, kao i prošle godine, ostavila jedan od najsnažnijih dojmova. Postav u okviru napuštenog vojnog kompleksa Baggio Military Hospital djelovala je kao da prostor nije pripremljen za izložbu, već samo otvoren. To je ogroman, zelenilom obrastao prostor s više zgrada, uključujući i dijelove koji su prvi put otvoreni poput crkve i arhiva. U svakoj od prostorija nalaze se razni mladi studiji koji prezentiraju svoje komade ili instalacije. 

Zelenilo ulazi u unutrašnjost prostora, puzavice prolaze kroz prozore i zidove, svjetlo je kao na filmskom setu i sve zajedno briše granicu između interijera i eksterijera. Radovi nisu dominantni, već kao da koegzistiraju s prostorom. U jednom trenutku sam shvatio da više ne promatram instalacije, već sam u nekom stanju koje prostor stvara. Ostao sam skoro dva sata, naježen. Ako bih morao izabrati jednu jedinu posjetu tijekom Tjedna dizajna onda bi to bila Alcova.

Kelly Wearstler x H&M Home

Večera i koktel kod Kelly Wearstler povodom prezentacije i lansiranja njene kolekcije za H&M home bili su vjerojatno jedan od najchic momenata ovogodišnjeg Tjedna dizajna gdje sam se dobro zabavio, a oko same izložbe se definitivno stvorio najveći hype. S obzirom na to da je u tom trenutku kolekcija službeno globalno lansiran, bilo je posebno interesantno biti djelom te energije. Sama kolekcija nosi njen prepoznatljiv rukopis – taktilnost, slojevitost, skulpturalnost i vrijedi je posjetiti.

Jil Sander x Apartamento reference library

Jil Sander x Apartamento bih izdvojio kao atipičnu instalaciju, temeljenu na ideji prikaza oko 60 knjiga po izboru različitih kreativaca, arhitekata, dizajnera i kulturnih figura pozvanih da izdvoje po jednu knjigu koja je najviše utjecala na njihov način razmišljanja i formirala ih kao autore. Kroz ovaj format, Jil Sander koristi platformu kao dio šireg kulturnog dijaloga, što za mene predstavlja jednu od najvećih vrijednosti Tjedna dizajna. Studio Utte toj ideji daje fizičku formu kroz suzdržan i nenametljiv prostorni jezik, u kojem su knjige pažljivo postavljene i naglašene, formirajući jedinstven prostor koji funkcionira kao kolektivni intelektualni portret.

Ono što je meni ostavilo najjači dojam jest upravo ta gotovo “duhovna” razina pristupa, osjećaj da nam je omogućen uvid u umove tih ljudi, ne kroz ono što stvaraju, već kroz ono što ih je oblikovalo. Zbog toga sam fotografirao sve naslove, zajedno s njihovim objašnjenjima, s namjerom da kasnije napravim vlastitu selekciju i dio tih knjiga uvrstim na listu koju planiram pročitati.

• Kada je riječ o gastronomiji, kako biraš mjesta u Milanu i koja bi nam preporučio?

Kada je riječ o gastronomiji, izbor u Milanu uvijek ovisi o ‘vajbu’ u kojem sam i upravo tu fleksibilnost najviše volim kod njega. Ako želim suvremeniji koncept, biram provjerena mjesta poput Sognija i restorana Trattoria del Ciumbia, koji su dizajnirali Dimore Studio. Ta mjesta biram kada su mi pored hrane važni i ambijent i atmosfera. S druge strane, postoje ta dva gotovo kultna, hidden gem mjesta koja za mene predstavljaju suštinu tradicionalnog Milana – Torre di Pisa u Breri i Latteria. To su restorani s autentičnošću koja se ne može inscenirati. U Latteriji hranu i dalje služi nona, što cijelom iskustvu daje posebnu čar. Hrana je jednostavna i savršena. I na kraju dana, sve se prirodno završava u Bar Basso, gdje se susreću svi koje si tog dana vidio i gdje se kuju planovi za dalje, ako netko ima previše energije.

Foto: Aleksa Babić