Mariela Šteko je snaga, stil i hrabrost u jednom. Donosimo razgovor s boksačicom i manekenkom
- Imaš li neki ritual prije važne borbe koji ti donosi sreću ili samopouzdanje?
Imam. Prije svakog meča molim se s tatom. Razgovori s mojim najbližima također mi puno znače jer tada vidim koliko ljudi vjeruje u mene, i to mi daje ogromnu snagu. Manifestiranje je za mene ključno. Prije svakog ulaska u ring vizualiziram sve: dvoranu, kut u kojem stojim, svaki trenutak borbe, čak i rezultat koji želim postići. Uvijek nosim svoje karirane čarape, to mi je mali ritual koji nikad ne mijenjam.
I postoji trenutak bez kojeg ne mogu: posljednja sekunda prije početka meča, kada stojim u kutu s tatom. Uvijek ga pitam: Mogu li ja ovo?, a on mi odgovori: Da, Mariela, ponosan sam na tebe. Te riječi mi daju onu zadnju iskru i pretvore sve u snagu.
- Koja je najveća lekcija koju si naučila kroz sport?
Da možeš postići baš sve ako si sama uvjerena u to, ako čvrsto vjeruješ i radiš na tome bez odustajanja. Ne postoje granice koje ljudska volja i upornost ne mogu probiti.
- U sportu je itekako važno i srce. Što ti daje snagu kad je najteže?
Nevjerojatnu snagu mi daje moja obitelj i moj najbliži krug. Kad vidim koliko vjeruju u mene, to me doslovno podigne. Teške situacije me motiviraju još više jer vidim ih kao izazov koji tada još jače želim pobijediti. Jednom sam nakon poraza prišla svojoj protivnici i rekla: Vidimo se opet. To sam si zadala kao cilj – pobijediti je i biti bolja. I u sljedećem meču sam uspjela.
Kao osoba sam jako pozitivna i zahvalna što sam tu gdje jesam i što radim ono što volim. To si uvijek ponovno prizovem u glavu kad nastane neka teška situacija, da zapravo imam privilegij raditi ono što me ispunjava.
- Što ti prolazi kroz glavu u trenutku pobjede? A što u trenutku poraza?
Za mene rezultat nije najvažniji. Ja volim proces – svaki trening, sparing, turnir. Važno mi je kako sam boksala. Svaki meč mi je kao performans u kojem želim pokazati najbolje od sebe. Često i nakon pobjede razmišljam o detaljima koje sam mogla bolje. Čak i nakon finala Europskog prvenstva vrtjela sam svoje pogreške u glavi, a tata mi je rekao: Mariela, uživaj, molim te. Učim još pustiti da trenutak bude lijep.
Poraz mi probudi ogromnu energiju. Nekad već sljedeći dan sam ponovno u dvorani, jer imam taj unutarnji nemir i želju da odmah nastavim, odmah popravim.
- Kako se općenito nosiš s porazima i kako iz njih učiš?
Iskreno, postala sam stručnjakinja za poraze. Na početku sam izgubila gotovo sve svoje prve borbe. Ali iz svakog poraza sam naučila više nego iz pobjede. Poraz nije ništa loše, on samo pokaže gdje još možeš rasti. Fokus mi je na dugoročno, ne na kratkoročne uspjehe. Svaki dan brusimo nešto novo. U svakoj situaciji postoji nešto pozitivno, samo moraš imati oči otvorene.
Nedavno sam imala snimanje s pariškim fotografom koje u početku nije išlo dobro. Mogla sam se slomiti, ali sam to pretvorila u lekciju. Naučila sam nešto novo što će me kao modela učiniti boljom. Za mene je to najveća pobjeda
- A što kad trebaš predah, u čemu pronalaziš mir?
U vremenu sa svojom obitelji. Kad sam s njima, potpuno se isključim. Tada nisam ni sportašica ni model, samo normalna djevojka, sestra i kći. To me najviše smiruje i drži prizemljenom.
Najviše me ispunjavaju one male, lijepe svakodnevne stvari. One mi donose unutarnji mir, bilo da je to telefonski razgovor s najboljom prijateljicom, dobra kava ujutro, lijepa poruka koju dobijem ili zagrljaj moje sestre. To su stvari koje me svakodnevno čine sretnom.
- Što te trenutačno najviše ispunjava u životu?
Najviše me ispunjava to što imam priliku raditi ono što volim. Nevjerojatno sam zahvalna za sve što sam postigla i što je moj put krenuo u smjeru koji mi dopušta da spojim svoje strasti i pretvorim ih u poziv. Volim balans: velike kampanje, putovanja, ali i mir, obitelj i sport koji me izgradio.
- Kako je uopće došlo do toga da se baviš modelingom uz sportsku karijeru?
Sport je odmalena dio mene: trening, disciplina, rutina. Tako sam odrasla. Modeling se dogodio sasvim spontano. Moram iskreno priznati da mi nikada nije ni palo na pamet da bih uopće mogla raditi nešto takvo ili da bih imala tu priliku. Više agencija me skautiralo, i to mi se i danas često događa i u jednom trenutku sam pomislila: Zašto ne probati?
A kad nešto radim, dajem sve od sebe. Tako sam pristupila i modelingu s jednakim žarom i ambicijom kao i sportu. I tako sam ostala u tome.
- Zanimljivo je spomenuti da si dugo trenirala i balet. Kako je to utjecalo na tvoj stil borbe?
Moj stil boksa je drugačiji. Ruke su mi spuštene, stalno sam u pokretu. Za mene je boks kao ples: pokušavaš pogoditi, a da tebe ne pogode.
Pokušavam biti kreativna, mijenjati ritam, biti nepredvidljiva. Balet mi je dao lakoću i osjećaj za ritam. Taj ples na nogama je ono čime doslovno isplešem svoje protivnice.
- Postoji li nešto novo što bi voljela naučiti ili iskušati uskoro?
Uz sport i modeling, studiram i ekonomiju te se želim okušati kao poduzetnica. Sa sestrom sam pokrenula žensku zajednicu HERO u Münchenu, gdje organiziramo događanja i tečajeve, uključujući i samoobranu za žene i djecu. Želimo prenijeti drugima ono što je sport donio nama — snagu, sigurnost i vjeru u sebe. To je projekt od srca i želim ga graditi dalje. Poduzetništvo je za mene nešto novo, ali ta me nova izazovna uloga baš ispunjava.
