Ove godine međunarodni festival Organ vida ‘ulazi’ u Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu, donosi sve veći i bolji i raznolikiji sadržaj, a pokrenuo je i časopis! Ususret otvorenju festivala koje će se dogoditi 6. rujna o svemu novome i zanimljivome razgovarali smo s direktoricom festivala – Marinom Paulenkom.
Najbogatiji Organ vida do sada
Ovo je najbogatiji Organ vida do sada, krenuo je kao jednodnevni događaj da bi postepeno, kroz godine narastao do jedne od najvećih fotografskih manifestacija u Europi s bazom u MSU-u ove godine, najvećoj instituciji suvremene umjetnosti u Hrvatskoj – jesi li ovakav rast mogla predvidjeti i jesi li mu se nadala?
Predivno je osvrnuti se iza sebe i sagledati ovaj put i vrijeme iza nas – naprosto nevjerojatno, trajalo je dugo, ali zato je vrijedno i na snažnim temeljima. Imala sam i imam snažnu viziju i vjerovala sam se naravno da će nas ovo dovesti do nečeg predivnog. Vjerujem da sve što radiš iskreno, iz srca i s pozitivnom namjerom ne može lučiti neuspjehom. Energija i volja koja nas gura nevjerojatna je i nasi posjetitelji to osjete. Samo zajednički možemo napraviti velike stvari i baš mislim kako nas inkluzivnost i otvorenost prema suradnji može dovesti do nezamislivih rezultata.
Ove godine festival dodjeljuje i važnu nagradu, onu koja nosi ime jedne od naših najistaknutijih povjesničarki umjetnosti – Marine Viculin? Koliku važnost i koje značenje nosi ova nagrada?
Nama ova Nagrada predstavlja veliku važnost, meni osobno zahvalu i lijepu uspomenu na dragu prijateljicu. Nagrada Marina Viculin svjetlo je i potpora novim umjetničkim projektima koji se tek trebaju realizirati, i nastala je upravo zato što takvih potpora kod nas nema i nužno su potrebne za razvoj hrvatske suvremene fotografske scene, a i sama Marina imala je zelju da se ovako nešto inicira. Poznato je koliko fotografski projekt zahtijeva u početnoj fazi i koliko izdavanja medij ima. Nagrada je motivacija svima za daljnje djelovanje i stvaralaštvo, ohrabrenje i mentorstvo, razvoj i produkcija. Od početka do kraja obuhvaća sve faze stvaralaštva, sve do samostalne izložbe.
Planovi za budućnost
Planirate li izlaženje iz granica Hrvatske, hoće li festival postane gostujući u inozemstvu?
Mi već godinama gostujemo po Europi, na različite načine, bilo izložbama bilo projekcijama. Ispred Festivala i Organ Vida organizacije često gostujem kao predavač, članica žirija ili pregledačica portfelja, kustosica. Primjerice dok će nam se odvijati intenzivni tjedan otvorenja u Zagrebu, na jugu Italije projicirat će na noćnim projekcijama finalisti Organ Vida 2017. Održali smo velike izložbe Festivala u Beogradu, Rigi, Novom Mestu, predstavili svoje domaće umjetnike na brojnim predavanjima a pripremamo upravo izložbu troje hrvatskih fotografa u Rotterdamu. Kolaboracije u ovom smislu nužne su i potrebne za vidljivost i sirenje publike festivala kao i upoznavanje sa domaćom produkcijom.
Osim budućnosti festivala, koja je vjerujemo zanimljiva, podsjetimo se zašto je festival pokrenut i jesu li se stvari u međuvremenu promijenile?
Fotografija se stalno mijenja, mijenjaju ju i redefiniraju tržiste, tehnologija, i publika s druge strane. Važno je stoga pratiti sto se događa, artikulirati, održavati dijalog i dati prostor i razumijevanju onima koji fotografiju stvaraju. Festival stoga nije samo višetjedno događanje ispunjeno izložbama nego je platforma za stvaranje novih mogućnosti i razumijevanja. Naravno da se puno toga promijenilo, prije svega mi sami. Dogodile su se predivne stvari, otvorio nam se cijeli svijet i fotografska scena, dogodila su se poznanstva, proširile su se spoznaje. Ucrtali smo Zagreb i Hrvatsku na međunarodnu kartu suvremene fotografske scene i Organ Vida postao je važno mjesto susreta, okupljanja, diskusije i stvaranja. U Zagreb smo doveli brojne značajne umjetnike i stručnjake te pokazali kapitalna djela. Sto se naše organizacije tiče, od ove smo godine partneri u čak tri projekta financirana od strane EU, Kreativna Europa za suradnje i platforme i Europa za građane, koji okupljaju preko 25 partnera iz cijele Europe.
Časopis festivala Organ vida
Što je OVmag? Možeš li detaljnije objasniti kako će funkcionirati i tko sve može sudjelovati?
OVmag je nas novi dvojezični magazin o suvremenoj fotografiji. Zamišljen kao mjesto na kojem možete pronaći aktualne rasprave, eseje, knjige, izložbe i zbivanja u fotografiji iz zemlje i svijeta svake godine doživjet će svoje papirnato izdanje u obliku kvalitetno produciranog časopisa istog imena i na dva jezika koji će obuhvaćati najzanimljiviji sadržaj te godine. Gradimo ga pomalo, i nastao je iz situacije u kojoj su nam festivalske aktivnosti i aktivnosti organizacije postale prevelike za klasičnu formu matičnog weba organvida.com stoga smo odlučili pokrenut još jednu platformu, ali i zbog nedostatka časopisa tog tipa na hrvatskoj sceni. Sada dakle imamo isključivo festivalski web ovfestival.org i magazin ovmag.org.
Za kraj, ne mogu ne primijetiti da je festival već par godina u rukama žena, kako je raditi i organizirati festival kao trenutno organizacijski ženski projekt?
Meni je sjajno raditi sa ženama! Ponosna sam na svoje žene u timu. Jako puno ljudi je radilo na Festivalu, mijenjalo se, došli su neki novi ljudi. Naprosto se godinama isprofiliralo da su nam većina članova organizacijskog tima žene, kao i sve ovogodišnje volonterke, a i žene prednjače u Vijeću festivala. Ponosne smo na tu činjenicu kao i na to da smo kao takve i jedinstvene po pitanju fotofestivalske organizacije u Europi, barem koliko je meni poznato. Ujedno to puno govori i o našem društvu i okolini: mislim da žene volonterski vise participiraju i zalažu se u svojoj sredini, kao i to da se kompetencijama više ističu za vrijeme studija dok se kasnije na tržištu rada naprosto rasplinu, a razlozi su nam itekako poznati.
Foto: Sanja Jagatić
