Malo tko ostane ravnodušan na pjesme Olivera Dragojevića. Glazbenik je to koji je već preko pola stoljeća dio svakog doma, posebno onog dalmatinskog, i to ne kao gost. Njegove pjesme pravi su evergreeni i nimalo ne gube na vrijednosti s prolaskom vremena… Dapače, kao da postaju snažnije, riječi koje Oliver pjeva, izgovara, svojim karakterističnim hrapavim glasom, vremenom produbljuju značenje i nose emocije s kojima se svi toliko lako poistovjećujemo.
Prvi profesionalni nastup održao je davne 1961., iza sebe ima preko pedeset godina karijere i sada će zagrebačku, a i hrvatsku publiku nagraditi velikim koncertom povodom svog sedamdesetog rođendana.Velike su to brojke, imaju težinu i značaj, i u tom vremenu Oliver je ostvario veliki utjecaj i trag u hrvatskoj glazbi te generacijama ljubitelja glazbe. No, on to tako nužno ne gleda, ispričao nam je u razgovoru povodom koncerta u Areni- Ne gledam generacijski, već samo da se publici sviđa to što ja radim, zapravo ne znam koja je to točno dob ljudi koji me slušaju, znam samo da pjesme ostaju, postaju vječne i to je ono što me veseli…
‘Galeb i ja’ šansona je, pravi klasik u svom smislu riječi. Od kada ju je izveo 1975. u Splitu postala je ikonska pjesma i obilježila je početak Oliverove plodne suradnje sa Zdenkom Runjićem. Sam za nju kaže da je to …melodija koja ima neku vrstu glazbene slobodne… Znači raspjevana je, mediteranska, prepoznatljiva po dinamici, radi se o oslobađanju energije… Dalmatinca… Ta pjesma i jest u neku ruku kultna. Ocrtava u stvari mentalitet ljudi s mora. I nadovezao se kako takve pjesme utječu na nečiju karijeru – I svaka dobra pjesma koja dođe u tom svom trenutku promijeni nešto u karijeri… Ili je obogati, ili je produži…
Oliverova publika je raznolika, iznimno je širok krug obožavatelja, pitali smo ga kako ju on vidi, doživljava, što povezuje sve njegove obožavatelje, što ga povezuje sa slušateljima te sam ističe – Možda je bolje opisati način na koji ja to izvodim. Način je nenametljiv, ljude ne iritira te donosi mirnoću i nalaze svoj mir u mojoj glazbi.
Ta ista publika vjerno ga prati već desetljećima, generacije se izmjenjuju, no svaki koncert, svako slušanje je doživljaj za sebe, tako Oliver kaže – Samim time što su pjesme koje ću izvodit već poznate ljudima, čak i s obogaćenim aranžmanom i s gostima, vrsnim glazbenicima – pjesme mogu samo dobiti na kvaliteti. Ta kvaliteta jest ono zbog čega njega vjerno slušaju i na domaćem terenu i u inozemstvu. Mislimo da je usporedba na mjestu ako bismo usporedili baš ovaj nastup sljedeći tjedan u zagrebačkoj Areni u organiziaciji City Centera one i onih koje je do sada održao u kultnim dvoranama kao što su Carnegie Hallu, londonskom Royal Albert Hallu, pariškoj Olympiji i sidneyskoj Opera House. Oliver sam osjeća da su – svi ti koncerti vani u tim velikim dvoranama drugačiji, jer je publika strana, riječi im se trebaju prevesti. No, melodija je ta koja ih veže, spaja i privlači te su zato uspješni, bez obzira na jezičnu barijeru. Osjećaj je taj koji svi dijele.
Pri kraju razgovora zanimalo nas je što je njemu najbitnije u životu, prema čemu se vodi, od kuda taj njegov zarazni mir… i zapravo je recept jednostavan (no ljudima ponekad težak). Za njega su – ljubav, poštenje, pravda, istina, pristojnost, strpljivost… sve ono što krasi dobre ljude – ono čemu svaki čovjek treba težiti i za čime se treba voditi. Ističe da obzirom na napredak tehnologije i svih svakodnevnih procesa koji idu užasnom brzinom naći svoj mir može se jedino ako sami sebe jačate, hrabrite i pomažete.
I zato su ponekad na njegovim koncertima riječi koje uputi ljudima važnije od pjesama i kaže – Stvarno se treba okretati samo stvarima koje su pozitivne, bilo u komunikaciji s ljudima, verbalnoj, neverbalnoj, kontaktu s drugim čovjekom, dodiru, pogledima… Inače… izgubljeni su momenti.
T.R.
Foto: City Center One, Instagram
