Protekli smo mjesec imali više vremena za čitanje nego ikad pa je tako bilo teže odabrati književni favorit mjeseca za Journal Book Club. Odluka je u konačnici pala na roman Marthe Batalhe iz 2016. godine, ‘Nevidljivi život Euridice Gusmao.’
Roman je to od tek 192 stranice krcate živopisnim likovima i radnjom koju pokreću žene i to one nevidljive. Kako Batalha kaže; žene koje se „temelje na životima vaših i mojih baka.“
Nevidljive žene u egzotičnom Brazilu
Knjiga prati život Euridice Gusmao, žene koja je izvrsna u brojnim stvarima, ali to nije bitno jer mora biti izvrsna samo u jednom – obiteljskom životu koji je 40-ih godina prošloga stoljeća bio glavni fokus domaćica u Rio de Janeiru. Samim time autorica nas odmah suočava s rečenicom koja nas prati kroz cijelu knjigu i koja se i danas na neki način čini aktualnom i potrebnom za zapamtiti: Euridice je mogla biti netko i nešto da joj se ta prilika pružila.
„Jer vidite, Eurídice je bila iznimno darovita. Da su joj dali podrobne izračune, projektirala bi mostove. Da su joj dali laboratorij, izumila bi cjepiva. Da su joj dali prazne stranice, napisala bi klasike. Ali dali su joj prljave gaće koje je Eurídice prala vrlo brzo i dobro, nakon čega bi sjela na kauč gledajući u nokte i razmišljajući o čemu da razmišlja.”
Odnos Euridice i njezine sestre Guide kroz knjigu nam pokazuje odabir koji su žene tadašnjeg Rio de Janeira imale. Njihove sudbine razdvojile su se, a nakon godina i godina ponovno se nalaze kao sasvim drugačije žene.
Guida je u životu izabrala ići svojim putem, ma kakav on bio, ali onim koji sama bira i bez uvjetovanja drugih. Euridice je nakon velike životne prekretnice odlučila kroz vlastiti život ići ‘pristojno’ i ‘podobno’ – dala je sve od sebe da ne priušti svojoj obitelji i suprugu bilo kakvo srdito iznenađenje i da postane dobra domaćica. Život svake od njih nije prošao bez da jedan dio njihove osobnosti ne pati. Često je to dirljivo Batalha prikazala upravo kroz Euridice koja, iako čitavo vrijeme mora biti kućanica kakvom se od nje očekuje da bude, istovremeno svoju svakodnevicu puni brojnim hobijima, u njoj tinja želja da se u nečem konačno ostvari pa makar i u svom mikrokozmosu, u četiri zida i u maloj zajednici dobrostojećeg naselja.
U Rio de Janeiru koji je tako šaroliko i živopisno oslikan, autorica nas upoznaje s mozaikom likova koji su prikazivali djelić razmišljanja društva tadašnjeg Brazila. Od sluškinje Das Dores, frigidne susjede Zelije do beskičmenjaka Antonia i prostitutke Filomene, svaki lik donosi svoju pozadinsku priču koja objašnjava kako su ‘disali’ oni siromašni, a kako oni bogati.
Pitko štivo koje će vas usmjeravati od smijeha do suza
‘Nevidljivi život Euridice Gusmao’ roman je kroz koji smo ‘projurili.’ Idealan je to odabir za one koji traže lako čitljivo štivo koje neće gubiti puno stranica na opisivanje. Likovi su produbljeni dovoljno da znamo zašto reagiraju tako kako reagiraju, ali nikad se ne udaljavamo puno od onih središnjih imena koja pokreću priču. Prizori idealno približavaju boje, mirise i život Brazila. Čitajući knjigu bit će vam sasvim jasno zašto je adaptirana u istoimeni film koji je dobio izvrsne kritike na prikazivanju na filmskom festivalu u Cannesu.
Kao što nas knjiga vodi kroz čitavu paletu likova, tako nas, kao u slalomu, vodi iz smijeha u suze i obrnuto. S Euridice, iako je živjela u sasvim drugačijim vremenima, se nije teško poistovjetiti i neupitno je da vam kroz misli prođu i vlastita majka ili bake. Jesu li one osjećale isto i živjele kako je ‘trebalo’ ? Jesu li i žene tako bliske nama imale vizije i snove koje nisu mogle ostvariti?
‘Nevidljivi život Euridice Gusmao’ zato ostavlja dugotrajan bitter-sweet okus u ustima zbog činjenice da se Euridice i Guida, dvije sasvim različite žene s drugačijim idejama o životu, ne čine dalekima, već upravo suprotno – ponekad i previše suvremenima.
