Ako želite početi više čitati domaću književnost, ovo su autori i knjige koje ne smijete propustiti

Ako želite početi više čitati domaću književnost, ovo su autori i knjige koje ne smijete propustiti

Kako to biva i u svijetu filma i televizijske (danas gotovo streaming) industrije, tako smo i na polju književnosti ‘bombardirani’ naslovima stranih spisateljica i spisatelja. Bestseller liste, preporuke najvećih book blogera, kritike iz pera stranih kritičara, Goodreads, BookTok i tako dalje – sve vrvi pričom o popularnim beletrističkim romanima stranih autora, ponajviše onih američkih, britanskih, a u posljednje vrijeme i azijskih. I u tome nema ništa loše, štoviše, za takvim romanima i sami najčešće posežemo, a hrvatski nakladnici posljednjih godina sve ažurnije priređuju hrvatske prijevode takvih uspješnica. Mnoge smo ih obradili u Journal Book Clubu i nipošto ih ne treba ‘odbaciti+ zbog komercijalnog uspjeha.

Međutim, ove smo si godine i sami dali ‘zadatak’ da još jačim mahom nego dosad u prvi plan počnemo gurati hrvatske i regionalne autore. Posljednjih je godina u najinteresantnija književna imena stasala nekolicina mladih autora, dok su neki koji već godinama pišu u recentnije vrijeme izbacili nove izvrsne romane.

Izdvojili smo tek nekoliko imena u čije knjige zaista vrijedi investirati i imati na radaru i njihova buduća djela.

Lana Bastašić

Jedan od povoda za ovaj tekst je upravo ulazak knjige Lane Bastašić, bosanskohercegovačke autorice rođene u Zagrebu, u izbor za Dublin Literary Award. Nakon niza kratkih priča, poezije i književnosti za djecu, 2018. godine objavila je svoj roman prvijenac Uhvati zeca koji je ‘kupio’ ne samo regionalnu, već i svjetsku publiku. Preveden je na 18 jezika, osvojio je Europsku nagradu za književnost 2020. godine i potvrdio zašto se ova autorica mora svrstati među najznačajnije književnice generacije. Razlog više da se upoznate s književnošću Lane Bastašić je činjenica da je započela i nekoliko fantastičnih projekata kao što je škola književnosti Bloom u Barceloni i Tri + tri sestre koje promiče opus ženske književnosti u regiji.

Radnja knjige Uhvati zeca prati dvije mlade žene Lejlu i Saru, nekoć najbliže prijateljice u djetinjstvu, koje nisu razgovarale gotovo 12 godina. Međutim, jedan telefonski poziv prekinut će niz godina u kojima su se udaljile, a potraga za Lejlinim bratom Arminom odvest će nas u kompleksnu povijest njihovo prijateljstva,

Monika Herceg

Moniku Herceg u više smo navrata gledali na virtualnim književnim događanjima, kao i onim uživo, a u razgovorima briljira i u ulozima moderatorice i gošće. Koncem 2020. godine donijeli smo vam razgovor s ovom spisateljicom i pjesnikinjom koja je, bez ikakve dileme, obilježila hrvatsko pjesništvo posljednjih nekoliko godina. Pjesme su joj prevedene na desetak jezika u raznim časopisima, a nedavno nas je razveselila prvim pogledom na američko izdanje zbirke pjesama Početne koordinate. Osvojila je brojne relevantne nagrade za poeziju, ali i priču, a povodom našeg posljednjeg razgovora bila je upravo kazališna premijera predstave Gdje se kupuju nježnosti nastale upravo po njezinom dramskom tekstu.

Monika Herceg kroz pjesme se osvrće na vlastita iskustva, ali i ona univerzalno ljudska, o odrastanju, identitetu koji uvjetovan prostorom, vremenom, okolnostima, ljudima. Miljenko Jergović opisao je zbirku riječima impresivnim riječima o tome da je ovo “ne samo da je ovo jedna od najboljih knjiga u nizu dugom četrdeset i koju godinu, što ga čine i nagrađene knjige Refika Ličine, Anke Žagar, Alojza Ihana i Dorte Jagić – nabrojimo te koje se ovoga čitatelja najviše tiču – nego i ona definitivna, posljednja i najstarija.”

Olja Savičević Ivančević

Olju Savičević Ivančević, vjerujemo, ne trebamo pretjerano ni predstavljati. Autorica rođena u Splitu tijekom posljednjeg je desetljeća zaredala priznanja i dobila više od jedanaest jezika u Europi i SAD-u, napisala je brojne kolumne, dramske tekstove i adaptacije, a njezini su radovi pojedinačno zaživjeli na više od tridesetak pjesama. Po njezinim su pričama nastale popularne predstave pa i kratkometražni filmovi pa je tako teško izdvojiti jedno njezino djelo koje bismo vam preporučili Odlučili smo se zato na ono najrecentnije i interesantno napisano djelo Standardan život koji smo prije nekoliko mjeseci uspjeli primiti u ruke.

Standardan život posebno je intrigantno djelo jer spaja ‘dvije’ autorice – Olju Savičević Ivančević i Sašku Rojc (Oljin heteronim). Sastoji se od prepoznatih zbirki s njihovim potpisima Kućna pravila, genijalni Mamasafari (i ostale stvari) i Puzzlerojc. Atipična poezija pokriva široki dijapazon univerzalnih, velikih i malih svakodnevnih tema i prizora.

Želimir Periš

Želimir Periš doslovce je rasturao hrvatsku književnu scenu 2020. godine svojim romanom Mladenka Kostonoga. Gotovo da nema većeg hrvatskog medija koji nije pisao o ovom romanu, a s obzirom na sve što je ovaj autor uspio postići u knjizi, bez straha možemo reći da bi se tijekom godina mogao svrstati u moderne hrvatske klasike. Iako inače radi kao inženjer računarstva i kreator video igara, Periš piše već dugi niz godina, vodio je brojne književne programe i radionice, a osvojio je i niz nagrada za književnost. Iako mu ovaj roman nije bio prvi doticaj s pisanjem o temama ženskog iskustva, svakako je najimpresivniji.

Na 450 stranice rasteže se priča koju je Periš pisao četiri godine, zatrpao se povijesnom literaturom i istraživanjem i na kraju napravio fascinantan, u najmanju ruku, hibrid epa, povijesnog romana, istraživačkog rada – po riječima mnogih – revolucionarna knjiga u našoj književnosti. Donosi priču o vještici Gili, progonjenoj ženi koju pratimo kroz 19. stoljeća kroz široko područje – od carskog Beča, Istre preko Dalmatinske Zagore do Hercegovine i s njezinim progonom koračamo kroz temu ženskog traumatskog iskustva.

Ivana Bodrožić

Nakon knjige Hotel Zagorje, Ivana Bodrožić nije stala s angažiranim i fantastičnim naslovima. Djela su joj također prevedena na desetak stranih jezika, a našu pažnju svaki put privuče intervjuima koje daje za medije, a u kojima se nerijetko osvrće na društvenu klimu u Hrvatskoj koja se neminovno prepliće s književnošću. Bez obzira na koji se njezin roman odlučili, nećete pogriješiti, ali mi bismo istaknuli jedinstvene Sinove i kćeri, knjigu o kojoj smo s autoricom razgovarali na zimu 2020. godine.

Ivana-Bodrožić-knjiga-Sinovi-i-kćeri

Tada nam je približila temu romana, objasnivši da je “Junakinja ovog romana, Lucija, upravo iz te perspektive priča svoju priču prisjećajući se svega što se dogodilo i što ju je dovelo u to stanje. Druga perspektiva je mladića Doriana koji je zaključan u vlastitom tijelu, prema kojem osjeća nesklad, a samo želi biti samoostvaren, živjeti slobodno, biti partner i sin u svom ogromnom potencijalu koji ima. Međutim, u datim okolnostima on je prisiljen boriti se s društvom koje ga diskriminira i kažnjava bez ikakvog razloga i posljedica. Treća perspektiva je Lucijine majke koja lomljena nasilnim patrijarhatom, zlostavljanjem u djetinjstvu i životu ispunjenom zabranama, predstavlja srce tame iz kojeg proizlaze njezina djeca, upravo time, već u začetku, oštećena.” Više o romanu otkrijte ovdje.

Igor Štiks

Roman W Igora Štiksa prije nekoliko je mjeseci izašao na engleskom jeziku i tako proširio publiku koja mora upoznati rad ovog domaćeg autora rođenog u Sarajevu. Već godinama piše i uređuje, a osim romana koji su mu prevedeni na čak petnaest jezika, Štiks briljira i u dramskim tekstovima i esejima, a primio je brojna međunarodna priznanja.

Kako Journalova kolumnistica Ilina Cenov piše: “Svi oni koji su čitali Štiksa znaju da je on pisac koji pokriva raznolika područja: piše književnu, publicističku i akademsku prozu, dramske tekstove i pjesme, a o raznolikosti tema da niti ne govorimo. Kako piše? Pa izuzetno temeljito i ozbiljno, a njegov literarni talent prepoznat je već u prvijencu.” Njegov roman W politički je triler koji donosi napetu sagu o dvojici nekoć nerazdvojnih mladića, Wladimiru i Walteru, koji su se tijekom života razišli u uvjerenjima i načinu života.

Marko Gregur

Još jedan domaći autor koji ‘rastura’ i čijim se novitetima veselimo je svakako Marko Gregur koji je dobitnik brojnih književnih nagrada, pa tako i nagrada Vladimir Nazor i Fric, a nakon hvaljenih Mogla bi se zvati Leda, Gregur je najrecentnije oduševio pričom Vošicki koja prikazuje “prikazuje život Vinka Vošickog, povremeno je i literarizirana monografija Koprivnice, leksikon imena i galerija karaktera, dramatizirana fiktivnim likovima poput obitelji Ružić i Rosenberg. Velika je ovo priča o pravom čovjeku u krivim vremenima, o dvama svjetskim ratovima i nebrojenim političkim prevratima, usred kojih je Vošicki pozdravljao s „Got do kristi Kunst“ (Bog uskrisi umjetnost). E, pa ovaj roman čini baš to i vraća dio duga gospodinu Vošickom.”

Učitati još
Zatvori