U galeriji Vladimir Filakovac u Zagrebu dvije mlade umjetnice, Melinda Šefčić i Monika Meglić, izlažu radove inspirirane maskama i magijskim svijetom priča.
Izloženi radovi Monike Meglić odraz su njezinih mitologija kojima samoj sebi tumači bit postojanja uvijek na granici između stvarnog i nestvarnog, živog i neživog. Poistovjećuje se sa svojim likovima te stavljanjem maski na njihova lica progovara o dvojnosti i paralelnosti brišući time vrijeme između dvaju svjetova vlastite zbilje. Tradicionalne maske su ovdje ujedno i osobne koje prikrivaju i transformiraju uvijek u konačnici čineći cjelinu potpunom.
Melinda Šefčić svojim duhovnim maskama konstruira izraze vlastitog bića. U tom procesu stvaranja osvještava svoje transformacije, mijene i razvoje ujedinjavajući prošlost sa sadašnjošću. Melinda Šefčić prepušta se intuitivnom traganju i svjesnoj analizi zarobljavajući trenutak na površinama prikazanog. Iza vidljivog; iza maski postoji cijeli promjenljivi svijet koji reflektira ono unutarnje mijenjanjući boje i oblike. Svjedočimo tako tom osobnom karnevalu pod maskama životnih ceremonija gdje zatičemo obredni ples. Njime, Melinda Šefčić potvrđuje simboličko tumačenje ritualnog prizivanja onog unutarnjeg i prirodnog kao i oslobađanja od materijalnog i vanjskog. Inicijacijski je to ples u kojemu ritam tijela ruši granice ujedinjujući prostor i vrijeme u trenutku slobode.
Izložba ostaje otvorena do 18. ožujka 2015.
