Tamara Obrovac Quartet, održat će 16. veljače u Kinoteci mali i intiman koncert koji spada u kategoriju glazbenih poslastica koje se nikako ne propuštaju. Bit će to ujedno i treće izdanje FonoKinoteke, glazbenog programa kina Kinoteka koji jednom mjesečno ugošćuje iznimne glazbenike, autore i kantautore te njihove projekte posvećene glazbi i zvuku. Ususret ovom rasprodanom koncertu uspjeli smo ju ‘uloviti’ kako bi nam otkrila par detalja o koncertu i budućim planovima…
Tamara Obrovac Quartet u Kinoteci
1. Uskoro ćemo Vas opet slušati, a i gledati na pozornici zajedno s Matijom Dedićem na klaviru, Krunoslavom Levačićem na bubnjevima te Žigom Golobom na kontrabasu. Zajedno činite Tamara Obrovac Quartet… Djelujete zajedno već dvadeset godina – kako uspijevate održati tu glazbenu vezu živom?
Ta naša veza glazbena i ljudska veza traje s manjim pauzama već dugo, to je točno; Kruno i Žiga su moja stalna ritam sekcija, a Matija je došao u bend netom poslije diplome.
Pretpostavljam da je “tajna uspjeha” u tome što sviramo uz veliku slobodu, a to je za ovakve sjajne glazbenike i improvizatore iznimno važno. Tu “kemiju koja se stvara između nas na koncertima je teško objasniti, to je neko prepoznavanje na razini glazbenog izričaja, kao i u tzv. normalnim ljudskim odnosima, netko vam odgovara a netko ne…..
2. Koncert koji nam dolazi u Kinu Kinoteka održat će se kao intimno gostovanje i treće izdanje FonoKinoteke. Koliko Vam je kino prostor neobičan za nastupe? Jeste li već imali iskustva s takvim, drugačijim nastupima?
Sa manjim bandovima sam nastupala na najrazličitijim mjestima, uključujući npr i planinsku livadu, krov zgrade u Klagenfurtu, crkve, i najrazličitije druge klupske i koncertne prostore, otvorene i zatvorene, tako da Kinoteka neće biti za nas ništa neobično.
Osim toga kina imaju dobru akustiku prostora, a to je ono što je dosta važno za nas, tako da se baš veselimo ovom već rasprodanom nastupu, hvala publici!
3. Koncert u Kinoteci slijedi onaj u Istarskom narodnom kazalištu u Puli na Valentinovo – što može od nastupa očekivati istarska, a što zagrebačka publika?
Što se repertoara tiče bit će isti, kombinacija između starijih, i nekih novih skladbi, a što se izvedbe tiče to ovisi o trenutku i nikad nije isto, dakle iste pjesme zvuče uvijek različito u svakoj novoj izvedbi, to je suština stvari.
Naravno da se sve to ne bi događalo da se ne radi o zaista iznimnim glazbenicima koji svojim interpretacijama daju konačni pečat svim mojim skladbama, i to tako da ih svojim izvedbama oplemenjuju, a da ih ne koriste kao poligon za pokazivanje svog virtuoziteta što je ponekad slučaj u jazz-u.
4. Na zagrebačkom koncertu imat ćete i goste – recite nam koga možemo očekivati i s kojim sadržajem?
Jako mi je dragu što nam je gost Milan Rakovac, književnik i istarski bard u pravom smislu te riječi, autor briljantnih stihova koje sam uglazbila u pjesmi “Črno zlo”. Milan će pročitati neke od svojih stihova, a pridružit će nam se u izvedbi pjesme Endrigo blues, koju sam uglazbila na njegove stihove.
5. Što vam je draže -nastupati na festivalima, velikim koncertnim prostorima ili ovakvim manjim mjestima tj. intimnijim koncertima? Koje su ljepše, a koje manje ljepše strane u odnosu na lokaciju nastupa?
Osobno sam sklonija intimnim i manjim nastupima u kojima je interakcija s publikom neposrednija, na velikim pozornicama je to sve nekako udaljeno i manje intimno, što zbog same fizičke udaljenosti od publike što zbog obično jačeg i glasnijeg ozvučenja.
6. Uvijek ste uspješno spajali istarski dijalekt i istarske kulturne utjecaje s jazz glazbom, kako na taj spoj reagira publika, posebno kada se usporedi ona istarska sa zagrebačkom, ili čak slavonskom? Osjete li se razlike u reakcijama?
U Puli, mom rodnom gradu imam neki poseban odnos s publikom, jer gotovo polovicu ljudi koji dolaze na koncert poznajem, barem iz viđenja, pa znam reći da u Puli u INK nastupam kao u svom dnevnom boravku.
Što se publike u drugim mjestima i gradovima tiče, bilo u hrvatskoj bilo vani uvijek smo imali zaista sjajne reakcije, razlike postoje recimo u tome da li publika reagira tijekom koncerta, na solističke dionice, neke interakcije između glazbenika, poslije samih pjesama ili više na kraju.
Ponekad je tek na kraju koncerta eksplozija oduševljenja, a ponekad i tijekom, tu jedino vidim neke razlike. U principu ljudi reagiraju na pripadnost glazbi i na emociju koju osjete od nas, to je suština odnosa glazbenika i publike.
7. Što možemo novo očekivati od quarteta? Sprema li se kakav novi materijal…?
Da, već ćemo na ovom koncertu odsvirati neke od novih skladbi koje pripremam za kvartet…
