S Urbanom ususret božićnom koncertu kojemu se svi jako veselimo

S Urbanom ususret božićnom koncertu
kojemu se svi jako veselimo

Blagdansko doba nas veseli iz nekoliko razloga, a jedan je svakako božićni koncert Damira Urbana, sada već tradicionalnog koncerta u zagrebačkoj Tvornici u prosincu. Dok čekamo početak ovog dvodnevnog fenomenalnog glazbeno-scenskog doživljaja, donosimo intervju s Urbanom, a što nam je ispričao, saznajte u nastavku…

1. Predbožićni koncert u Tvornici je postao tradicija, nešto čemu se već od početka listopada krenemo veseliti. Ove godine je prvi dan rasprodan ekspresno, a publiku je obradovala i vijest o drugom dodanom danu. Iako će ovaj tradicionalan predbožićni koncert biti nesumnjivo jedno od najljepših glazbenih i scenskih iskustava ove zime, koliko su takvi nastupi naporni? Uzimaju li mnogo energije?

Vjerujem da uzimaju, ali ja toliko volim taj osjećaj koji se može doživjeti jedino na pozornici, izvodeći i svaki put iznova proživjeti pjesme. Taj osjećaj, kada se na neki način izgubiš, a opet je sve, pod savršenom kontrolom, taj osjećaj potpune slobode, a onda na kraju i to ogromno tijelo, ta masa energije stvorena mješanjem publike i samog izvođaća… je nešto sto učini da svaki napor nestane. u istome se trenutku skroz potrošiš, često nakon nastupa nisi u stanju ni govoriti, ali se isto tako i napuniš. Usudio bih se reci, i obnoviš. Jedino su dani do samog koncerta problematični. Tu se zna nagomilati panike, treme i raznih dvojbi. Međutim, istog trena kada koncert započne…sve to nestane kao da nikada nije ni postojalo.

2. Kako je uopće došlo do, očigledno odlične, ideje o predbožićnom koncertu? I zašto Tvornica?

Iskreno, ne sjećam se vise. vjerujem da je do toga došlo iz nekog zasićenja silnim kičem što nam se u tom periodu nudi. Htjeli smo donijeti protutežu, nešto drugačiju atmosferu, ali i sadržaj.

Tvornica je jedan od naših najboljih koncertnih prostora tako da je bilo lako donijeti odluku gdje ćemo svirati. Sada nitko od nas nije mislio da će to izrasti u svojevrsnu tradiciju. prekidali smo par puta taj niz, ali evo… opet se vraćamo na mjesto zločina 🙂

3. Ova godina je za Vas ona kojom obilježavate dosta okruglih godišnjica. Osjećate li se zrelijom osobom, umjetnikom, ili Vas još uvijek drži onaj žar kao pred dvadeset godina?

Hm…i jedno i drugo. Dakle, osjećam se zrelijim, sigurnijim u svoje odluke i ono sto radim, a isto tako, osjećam i onaj isti žar kao pred, cak bih rekao trideset godina ili vise, a ne dvadeset… Hahahahaha

Nikada me glazba nije toliko veselila, ali i ispunjavala, kao sto je to danas. nikada nisam osjećao toliku potrebu za njom, kao sto to osjećam danas. Nikada nisam toliko toga novog u glazbi želio naučiti i usvojiti, kao što to želim danas. Čini mi se da tek postajem svjestan njene važnosti, važnosti teksta tj. pisane riječi, ali i izgovorene ili pjevane riječi.

4. Razmišljate li o stvaranju van glazbe, djelujete mi dosta kao čovjek od kazališta…?

Puno me toga zanima pa tako o puno toga i razmišljam. Da, veseli me raditi u kazalištu. Bez obzira što sam u kazalištu i glumio par puta, a ne samo radio glazbu, smatram da je sve to jako slično… kao što je i slikanje slično glazbi. Volio bih se tako u budućnosti nešto više okrenuti stvaranju glazbe za kazalište i film.

Vjerujem da tu imam jako puno toga za naučiti, pa samim time i puno toga za dati. Vidjet ćemo. Naučio sam na vlastitom primjeru koliko život zna biti nepredvidljiv i čudan. Dugo sam mislio da je crtanje i slikanje ono sto će me u potpunosti odrediti, ali glazba je tada, samo malo provirila u moj život i evo gdje sam sada :).

5. Kada možemo očekivati novi album, neki novi materijal?

Trenutno radimo i završavamo par stvari u isto vrijeme. Snimili smo koncert sa zagrebačkom filharmonijom, snimili smo i veći dio materijala za nas novi, studijski album, radimo na reizdanju albuma “žena dijete” i još puno toga. siguran sam da ćemo u 2019. godini imati vise od tri, a manje od sedam izdanja:). Naravno, prije svega toga, nadam se još jednom singlu, a onda krećemo!

Učitati još
Zatvori