O novoj hit predstavi ‘Sve o ženama’ razgovarali smo s Kristinom Krepelom

O novoj hit predstavi ‘Sve o ženama’ razgovarali smo s Kristinom Krepelom

untitled-22

Za par dana, 21. veljače, u Maloj dvorani KD Vatroslav Lisinski premijerno će Teatar Gavran izvesti predstavu Sve o ženama s Lanom Gojak, Mirelom Videk Hranjec i Katarinom Arbanas u alternaciji te Kristinom Krepelom u glavnim ulogama. Ovaj popularni tekst Mire Gavrana napokon se vraća na hrvatsku pozornicu, ovog puta u režiji Mladene Gavran koje je prije osamnaest godina i glumila u istoj jedan od ženskih likova. Kako je glumiti u ovoj, glumački zahtjevnoj predstavi i to više likova, otkrila nam je glumica Kristina Krepela.

1. Za par dana čeka nas premijerna izvedba predstave Sve o ženama, inače najizvođenijeg teksta Mire Gavrana u zagrebačkoj KD Vatroslav Lisinski. U predstavi, uz još tri glumice, na pozornici oživljavate sve zajedno petnaest ženskih likova. O kojima se radi?

Radi se o pet priča koje se međusobno isprepliću, pet priča o ženama u različitim životnim razdobljima, ali koje povezuju uvijek slične ženske teme. U ovoj predstavi složene strukture tri glumice igraju svaka po pet uloga, oslikavajući bogatu skalu različitih ženskih odnosa i likova. Prva priča je priča o tri djevojčice koje idu zajedno u vrtić, druga nam priča govori o tri tajnice koje dijele zajedničko radno mjesto i kompeticiji koja se tamo dogada, treća je o tri žene u staračkome domu, četvrta govori o odnosu između dvije sestre koje su u dugogodišnjoj svadi i njihove brižne majke koja ih pokušava ponovno spojiti i pomiriti, i peta priča govori o odnosu između dvije vrlo bliske prijateljice i krizi koju taj odnos prolazi kada u njihov život ulazi treća žena. Igram dakle sve, od djevojčice Dade u vrtiću, otkačene tajnice Dubravke, brižne i ljubavne majke Marije, do gospode Agneze u domu i predivne, ali vrlo komplicirane prijateljice Lade.

untitled-19

2. Predstava je igrala u Hrvatskoj prije osamnaest godina i režiju sadašnje predstave potpisuje Mladena Gavran koja je tada, 2000. godine, glumila u predstavi. Koliko je njezino iskustvo glumice tada pomoglo Vama sada da pod njezinom palicom ponovno ‘oživite’ te ženske likove?

Mladena Gavran je prije svega jedna fantastična glumica i divna žena, ali i sjajan pedagog! Od samog početka rada na predstavi beskrajno mi je inspirativna i upravo zbog njezinog odličnog vodstva, ali i sigurnosti koju je u mene ulijevala, pustila sam se do kraja u sve uloge koje su me čekale. Kao glumici izuzetno mi je važno povjerenje između mene i redatelja. Tada se apsolutno mogu prepustiti vodstvu i biti slobodna u svojoj kreativnosti i mašti. Volim se prepustiti u ruke svom redatelju i bez straha davati rješenja, znajući da će me voditi najboljim putem. A upravo je to ono sto sam osjećala kod Mladene i zahvaljujući njezinoj podršci i vjeri, ušla sam potpuno u pet svjetova tih divnih pet žena koje igram. S obzirom na to da Mladena zna komad izvana i iznutra, odlično nas je i kao redateljica vodila  ali nije nam nametala svoja rješenja, već je tražila od nas da same stvorimo svoje “žene”, njihov svijet i odnose i iz nas vadila kreativna rješenja, što je najprirodnije i meni najdivnije. Puno sam od nje naučila i nadam se da ću još puno naučiti. I voljela bih još više žena redateljica vidjeti na hrvatskim kazališnim daskama, ali i u hrvatskom filmskom svijetu.

pjimage

3. Prije Zagreba odigrali ste ju u manjim mjestima – kako ja publika reagirala, posebno jer je imala tu čast vidjeti predstavu prije zagrebačke premijere?

Prva velika izvedba bila je na samo Valentinovo u Daruvaru, pred potpuno rasprodanom dvoranom u koju su čak stavili dodatnih tridesetak stolica. Publika je bila apsolutno fantastična!!! Bolju nismo mogli poželjeti! Reagirali su odlično od samog početka, smijali su se i pljeskali nam nakon skoro svake scene, ali isto tako u dramskim trenucima apsolutno bili uz nas i u potpunoj tišini proživljavali s nama svaki trenutak. To je i nama dalo još vise snage i želje da se prepustimo čarima igre i emocija, ali i da lakše poletimo prema zagrebačkoj premijeri.

untitled-17

4. Kako ste se pripremali za predstavu, posebno jer glumite više ženskih likova?

S obzirom na to da je predstava ne samo emotivno, nego i fizički zahtjevna jer u nešto više od sat i pol vremena promijenimo sva emotivna stanja, ali i svu silu kostima i rekvizite, a za promjene imamo svega po desetak sekundi, počeli smo s detaljnim čitačima probama na kojima smo sloj po sloj analizirali svaku od priča i uloga i tako ih onda počele raditi u prostoru. Ponekad bi probu posvetili samo scenama koje čine priču “Ljubav” a govore o odnosu između dvije sestre i njihove majke. Ponekad samo scenama iz priče “Samo prijateljice” koje govore o krizi koju doživljava odnos kad se u prijateljstvo između dvije žene uplete treća…

Sve sam uloge morala pronaći negdje u sebi jer sve su one dio mene i ja sam dio svih njih. Smatram da svi mi u sebi nosimo sve, svu paletu emocija i doživljaja, iskustava i sposobni smo za puno više od onoga sto mislimo da jesmo, za sve. U svakome od nas živi i brižnost i grubost, i ljubavnost i netrpeljivost, mržnja, ali i oprost. Pitanje je samo kojeg “vuka” hranimo. Upravo zbog toga što vjerujem da u mojem nepresušnom vrelu emocija nalazi se sve ono sto mi treba u radu na mojim ulogama, lakše sam ušla u stvaranje svojih “pet žena”. Trebalo je samo naći put do svih njih. Ponekad je to bilo kroz glas ili govornu manu, ponekad kroz gestu i pokret tijela, ”masku” kojom bih dočarala neki karakter, kao u slučaju starice u domu, a ponekad je jedini put bio ravno kroz srce. Najvažnije je bilo u svemu tome obraniti svaku od njih, bez obzira na “vuka” kojeg bi u određenom trenutku one hranile.

untitled-13

5. Pet različitih priča donose jednu veliku sliku suvremene žene – koliko je ona kompleksna i koliko je teško (ili izazovno) ‘prebaciti’ se iz lika u lik na pozornici i to u samo jednoj večeri?

Pred današnjim ženama mislim da su postavljeni veliki izazovi. I sama ih osjećam. Puno veći, nego što su to možda naše majke imale. Vrijeme je velikih promjena, što ne znači nužno da je to loše. Dapače! Međutim, u svim tim turbulentnim trenucima koji se trenutno oko nas događaju a tiču se upravo nas žena,treba zadržati i hladnu glavu i s racijom pristupiti promišljanju svega. Komad Mire Gavrana “Sve o ženama” fantastičan je upravo zbog toga sto pokazuje kako nas žene vežu iste stvari i kako zapravo od samog početka života pa do starosti dijelimo ista pitanja, dvojbe, strahove, zamjeranja, ali i načine na koje volimo i sto se događa kada na određene situacije potpuno izgubimo kompas i pustimo da nama ovlada uzavrela krv. Tada se događaju još veće katastrofe. Dok s druge strane, u komadu imamo i primjere kako ljubav i zajedništvo može izliječiti sve rane.

Prvi puta igram u ovakvom kazališnom komadu i moram priznati da mi je još uvijek izazovno u toj ogromnoj brzini ne samo promijeniti kostim, već ući u potpuno drugu ulogu i emotivno stanje koje moram tada donijeti na scenu. No, igranjem predstave sigurna sam da će mi to ići sve lakše i brže. Učili su me da su naše emocije oblaci na nebu koji dolaze i prolaze, a mi smo to nebo. Prema tome, vjerujem da smo sposobni za ulaženja i izlaženja iz svih emotivnih stanja, a na nama je glumcima da tu emotivnu “harmoniku” što više sviramo i rastežemo kako bi sa sto većom lakoćom do svih svojih emocija dolazili.

untitled-24

6. Predstava je ovo koja nikoga u publici ne ostavlja ravnodušnim. Kako ju Vi, s druge strane kazališta, doživljavate?

Žao mi je što nikada ne mogu doživjeti predstavu koju igram izvana, onako kako ju vidi i doživljava publika. Otprilike mogu zamisliti neke stvari iz kuta promatranja publike, ali vrlo teško. Voljela bih da ponekad mogu izaći iz sebe i odgledati predstavu u kojoj igram. Ono o čemu definitivno mogu govoriti jest igra i emocije koje na sceni dijelim sa svojim predivnim, inspirativnim i talentiranim kolegicama glumicama, Mirelom Videk, Katarinom Arbanas i Lanom Gojak koje sam jako zavoljela i od kojih sam također puno naučila. Kolika god da je trema, znam da su one tu uz mene i nema mi ljepšeg nego kada izađem na scenu i pogledam duboko u oči Mirele ili Katarine. Trema se tada brzo rastopi, srcem zavladaju emocije i sve onda krene lakše. Nadam se da će publika zaista zavoljeti predstavu i sve naše “žene” i da su pred nama mnoga igranja i emocije koje ćemo još dugo dijeliti zajedno. Volim sve svoje “žene “ koje igram, puno su mi dale. A ja ću se truditi da život svake od njih na sceni opravdam.

untitled-27

Odjeća: eNVy room
Make up: DermaCare
Frizura: Frizerski studio Evelin
Zahvaljujemo se caffe baru Kak’ se šika na ljubaznosti i ustupljenom prostoru za fotografiranje.

Učitati još
Zatvori