Journal lice: Filip Vidović

Journal lice: Filip Vidović

untitled-7

Ovosezonsko iznenađenje na kazališnoj sceni svakako je mladi glumac Filip Vidović. Nakon premijere, sada hit predstave ‘Ciganin, ali najljepši’ njegovo ime je ono što smo najčešće mogli čuti ili pročitati, a da je vezano uz predstavu… Ostavio je i na nas veliki dojam svojom glavnom ulogom te smo ga ulovili za razgovor o predstavi, glumačkim utjecajima i budućim planovima. Što nam je ispričao, pročitajte u nastavku..

Filip Vidović

1. Nakon glumačkog debija u Kazalištu Komedija u predstavi ‘Talijanski slamnati šešir’ publika Vas ove sezone gleda u ulozi Sandija (Sandokana) glavnog lika priče i predstave ‘Ciganin, ali najljepši’. Kakvo je osjećaj, iskustvo biti ‘bačen’ odmah po studiranja na Akademiji u velike ansamble i predstave, posebnu u jednu koja od samog starta slovi za jednu od najboljih ove sezone?

Pa zapravo, moj debi dogodio se puno ranije, imam već nekoliko uloga prije Talijanskog šešira, neke od najvažnijih su: Room no.7 u ZPC-u, Moja nuklearna ljubav u Teatru Rugantino, Tonkica Palonkica i Ezop u Žar ptici, Petar Pan u ZKM-u, Tri sestre u Gavelli, I živjeli su sretno u POU Velika Gorica… Ali, može se ipak reći da je 2017. godina bila jako sretna godina za mene, i to baš s ove dvije uloge koje ste naveli. Obje sam uloge dobio na audiciji (u Šeširu u alternaciji s Janom Kerekešom), što je dobar osjećaj. Značajno je to iskustvo za mladog glumca stvarati tako veliku ulogu u Talijanskom šeširu s Georgijem Parom, ulogu u kojoj se glumi, pjeva i pleše. A Sandi u Ciganinu je od onih uloga koje glumac dobije par puta u životu, ako ima sreće.

2. Vaš otac Ivica Vidović sigurno je utjecao na odabir zanimanja. Jeste li ga pratili tijekom njegova rada i koliko je utjecao na Vaše stvaralaštvo?

Na neki posredan način svakako je utjecao. U našoj kući su se čitali dramski tekstovi, tata je ponavljao svoje uloge, i mama i tata znali su imati ponekad glumačke probe u kući, gledali su se filmovi koje možda djeca drugih roditelja nisu često imala prilike, i sl.

Ali je tijekom mog odrastanja Ivica Vidović bio samo moj tata.

untitled-1

untitled-3

3. Vaše prvo iskustvo s glumom bilo je u predstavi ‘Playbeckett”’ u Teatru Ulysses na Brijunima kada ste još bili dijete. jeste li već tada osjećali, znali čime ćete se baviti? Koliko je to iskustvo obilježilo vaš daljnji profesionalni razvoj?

Bio sam dječak od dvanaest godina kada sam se našao na sceni uz svog oca Ivicu Vidovića, u predstavi Teatra Ulysses “PlayBeckett”. Bili su tu i Pero Kvrgić, Zijah Sokolović i Rade Šerbedžija. Bila je to moja prva i jedina predstava u kojoj sam bio na sceni s ocem. Tada to još nisam doživljavao tako ozbiljno, nego više kao neku lijepu igru, ali da, od tog ljeta je zapravo sve krenulo. Ubrzo sam se upisao u Dramski studio ZKM-a kod Ines Škuflić, a kasnije sam se iskušao i na Lidranu, čak i pobijedio te godine. Zatim je došla Akademija.

4. Glumili ste glazbenika Juru Stublića u TV seriji ‘Crno-bijeli svijet’ – u odnosu na kazalište što je draže, bolje, što Vam bolje ‘leži’ i zašto?

Bilo je to jako zanimljivo iskustvo, imao sam manju, ali bitnu, ulogu. To mi je bilo prvo profesionalno snimanje. Nedavno sam imao još jednu priliku raditi na seriji Počivali u miru i bio mi je veliki užitak opet biti na setu. Zanimljiv je taj svijet i nadam se da ću u budućnosti imati još više takvih prilika. Ne bih htio uspoređivati rad u kazalištu i rad na filmu jer su to dva različita medija. I jedno i drugo su izazovna i zanimljiva iskustva i ne želim se opredijeliti samo za jedno. Mislim da je u našim prilikama to ograničavajuće i da me rad u kazalištu i na filmu samo može obogatiti.

untitled-2

untitled-5

5. U ‘Ciganinu’ glumili ste uz velika imena hrvatskog glumišta, kakav je dojam ravnopravno surađivati s Ninom Violić, Ksenijom Marinković, Goranom Grgićem, samo da spomenemo neka imena…?

Divno bi bilo da je ovakvih partnera i redatelja, ovakve suradnje, uvijek, ili barem nešto češće. Primili su me kao sebi ravnog, podržavali su me za vrijeme cijelog procesa. To je jedan divan osjećaj i meni je to jako puno značilo. Bio sam slobodan pokazati svoje slabosti, nije me bilo sram pitati sve što nisam znao, sve što me mučilo. U svim tim pitanjima pomagali su mi svi iz ansambla, a pogotovo Nina i Ivica Buljan. Ivica mi je dao veliko povjerenje i slobodu u radu, a kad se radi u takvim uvjetima tek onda može nastati nešto dobro, lijepo i kvalitetno.

untitled-6

6. Predstava je postavljena na specifičnom međimurskom dijalektu i donosi kompleksnu društvenu i emotivnu priču. Vaša uloga glavnog lika, Roma koji živi u zajednici koja je netrpeljiva prema manjinama… čini se kao težak zadatak i priličan zalogaj, posebno za mladog glumca – kako ste se pripremali za ulogu?

Uloga je zahtjevna, ali mi je veoma bliska, pa je samim tim glumački zadatak ustvari lakši. Sandi je topao, i čvrst, i spreman da se izbori za ostvarenje svojih osjećaja, ali ne vidi jasno stvarnost oko sebe što dovodi do tragičnog raspleta. Prepoznajem djelomično u svemu tome pa mi put stvaranja uloge nije bio težak. Pitanje jezika je pitanje vježbi i odluka kakav jezik želimo u pojedinim scenama. Kad smo došli do odgovora kakav jezik želimo, poslije je išlo lakše, iako nije mali trud bio savladati ga.

untitled-8

untitled-9

7. Uspjeh predstave ‘Ciganin, ali najljepši’ i brojne pozitivne kritike, što za predstavu, što za Vašu ulogu sigurno laskaju. Što nakon ovolikog uspjeha, imate li planove u bližoj budućnosti? Gdje i kada ćemo Vas još gledati?

Za sada me možete gledati u predstavama spomenutim na početku, a u pripremi su i neki novi projekti o kojima ću više moći reći uskoro.

untitled-10

untitled-11

untitled-12

untitled-15

untitled-17

untitled-18

Foto: Sanja Jagatić Photography

Učitati još
Zatvori