

Od plesanja za Cher i Tinu Turner do svijeta luksuznih nekretnina: Razgovarali smo s Ivonom Brnelić
Karijerni put Ivone Brnelić rijedak je primjer transformacije u kojoj se umjetnost, intuicija i biznis susreću s iznimnom prirodnošću. Ostvarila se kao plesačica na pozornicama sa svjetskim zvijezdama, da bi se tijekom pandemije koronavirusa pronašla u nečemu sasvim drugačijem – dizajnu interijera. U razgovoru koji slijedi, Ivona nam otkriva kako su je globalna iskustva oblikovala, zašto promjene nikada nije doživljavala kao rizik te kako danas definira luksuz u prostoru koji, baš poput pozornice, mora imati i funkciju i emociju.

Vaša karijera započela je na svjetskim pozornicama. Plesali ste uz Tinu Turner, a surađivali ste i s mnogim drugim zvijezdama poput Cher i Beyonce. Kako danas gledate na to razdoblje? Koje su vam ključne profesionalne lekcije koje ste tada usvojili?
Kad danas gledam na to razdoblje, prvo što mi padne na pamet je koliko je bilo zahtjevno, ali i koliko je bilo nevjerojatno iskustvo koje me izgradilo. Odlazak u London 1991., sama, bez sigurnosti, bio je ogroman korak. Nisam tada puno analizirala, jednostavno sam znala da to moram napraviti. Uvijek sam slijedila svoje snove, i to me vodilo kroz cijeli taj period.
To je bilo jedno stvarno intenzivno razdoblje formiranja ličnosti. Naučila sam se oslanjati na sebe, donositi odluke i nositi se s posljedicama. Bilo je puno trenutaka kad je bilo lakše odustati nego nastaviti, ali nešto me stalno vuklo dalje.
Danas vidim da je to bila kombinacija vjere, strpljenja i izdržljivosti. U tom poslu jako brzo shvatiš da nagrada ne dolazi odmah. I da mnogi odustanu baš zato. Rad i disciplina su važni, ali ono što zapravo napravi razliku je ta unutarnja snaga da ostaneš na svom putu.
Suradnje s umjetnicima poput Tine Turner, Cher i Beyoncé bile su posebno poglavlje. Ono što me najviše fasciniralo nije bila samo njihova veličina na pozornici, nego način na koji rade. Ta razina posvećenosti, preciznosti i energije… to je nešto što se ne može naučiti izdaleka. To moraš doživjeti.
Danas sam zahvalna što sam bila dio tog svijeta, ne samo zbog karijere, nego zbog svega što sam tada postala.
Suradnje s umjetnicima poput Tine Turner, Cher i Beyoncé bile su posebno poglavlje.
Vaš osjećaj za ritam, prostor i emociju ste prenijeli iz plesa u dizajn interijera. Možete li konkretno opisati kako taj ‘umjetnički mindset’ izgleda u praksi kada radite na nekretnini?
Nekretninu doživljavam na jednoj dubljoj razini, svaka ima svoju energiju. Nije isto gdje se nalazi, kakvo je okruženje, kako svjetlost ulazi u prostor… sve to se prirodno prenosi i u energiju samog prostora.
Sve što je vani na neki se način prelijeva u interijer, i upravo tu nit pokušavam uhvatiti kada uređujem prostor. Kada se to uspije, prostor dobiva autentičnost i jednu opuštenost koja se ne može umjetno stvoriti.
U tom procesu prvo pokušam osjetiti prostor. Tek kad ga stvarno razumijem, prelazim na sljedeći korak – klijenta. Tada nastaje spoj između funkcionalnog i estetskog. Prostor mora imati smisla za život, ali i određenu emociju.
Vodim se intuicijom, što mi je ostalo iz plesa, taj osjećaj za ritam i kretanje kroz prostor. Za mene je nekretnina na neki način pozornica: svjetlo oblikuje prostor, a materijali, teksture i boje stvaraju ugođaj.
Kad je prostor dobro postavljen, to se ne vidi odmah ali se osjeti čim uđete.

Što je bio okidač za vaš karijerni zaokret? Sjećate li se trenutka kada ste odlučili napustiti međunarodnu plesnu karijeru i krenuti u potpuno novi smjer?
Nije se to dogodilo naglo. Tijekom plesne karijere, dok sam bila u Londonu, uvijek sam znala da ću se vratiti u Hrvatsku, taj smjer mi je oduvijek bio jasan.
Po povratku sam otvorila RiS Dance Center i RiStudiofitness, studio za ples i rekreaciju za žene, i tome sam se u potpunosti posvetila. To je bio prirodan nastavak svega što sam radila godinama.
Dizajn interijera je cijelo vrijeme bio prisutan, ali više u pozadini. Zapravo sam taj talent najviše otkrivala kroz uređenje vlastitih nekretnina. Krenulo je s mojim stanom u Londonu pa poslovno-stambenom zgradom u Rijeci, ali uz ples jednostavno nisam imala prostora da se tome ozbiljnije posvetim.
I onda se dogodila korona. Sve je stalo i prvi put sam imala vrijeme. Iskoristila sam ga da se posvetim dizajnu, dodatno educiram i zapravo dam toj drugoj strani sebe prostor koji je dugo čekao.
Nakon toga se otvorila prilika koju nismo planirali, ali je imala smisla, zajedno s partnerom Ivanom Kovačićem, koji dolazi iz svijeta nekretnina, preuzeli smo predstavništvo Christie’s International Real Estate za Hrvatsku. To je bio trenutak u kojem su se sve te linije nekako spojile.
Promjene mi nikada nisu bile problem. Zapravo, uvijek sam ih doživljavala kao prostor za rast.

S partnerom Ivanom Kovačićem vodite firmu Remington Real Estate. Kako izgleda podjela uloga i što smatrate ključem uspješnog partnerstva?
Dobro funkcioniramo jer dolazimo iz različitih svjetova koji se prirodno nadopunjuju. Ivan iz businessa, ja iz kreativnog, i upravo u toj razlici nastaje ravnoteža.
Mislim da je ključ uspješnog partnerstva u međusobnom poštovanju i razumijevanju, ne samo onoga što radimo, nego i načina na koji razmišljamo. Važno je da svatko ima svoj prostor, ali i da postoji povjerenje koje često ne treba ni puno objašnjavati.
Ivana iznimno cijenim, njegovu razinu znanja, profesionalnosti i poslovne etike. I osjećam da je to uzajamno. Iz takvog odnosa prirodno dolazi mir, a iz tog mira onda i kvalitetna suradnja.
Na neki način se reflektiramo, ono što sam ja učila kroz rad s vrhunskim umjetnicima u kreativnom svijetu, on donosi iz poslovnog okruženja. I upravo ta kombinacija daje snagu cijeloj priči.
Promjene mi nikada nisu bile problem. Zapravo, uvijek sam ih doživljavala kao prostor za rast.
Kupci luksuznih nekretnina kupuju osjećaj. Što za vas danas definira luksuz? Je li to lokacija, dizajn ili nešto treće?
Luksuz je danas slojevit i vrlo osoban ne može se svesti samo na jednu stvar. Ovisi o tome što pojedinac traži i u kojoj je fazi života.
Kod second home nekretnina, rekla bih da sve počinje s osjećajem. To je onaj trenutak kada prostor ima smisla. Naravno, lokacija je ključna – pozicija, otvoren pogled, odnos prema okruženju. To je prvi sloj koji gradi emociju.
Ali ono što dolazi nakon toga je jednako važno. Prostor, njegova prozračnost, način na koji je organiziran, ali i detalji unutar interijera koji daju karakter i stvaraju atmosferu. To je ono što nekretninu pretvara u mjesto gdje se želiš vraćati, a ne samo boraviti.
Luksuz je za mene posvećenost detalju. U tome da je svaki element prostora promišljen i međusobno usklađen, od tlocrta i proporcija do materijala i svjetla – tako da prostor funkcionira bez napora.
Detalj tu igra ključnu ulogu, jer upravo on otkriva razinu promišljenosti i daje prostoru njegovu stvarnu vrijednost.

Postoji li neki projekt na koji ste posebno ponosni jer najbolje pokazuje taj spoj umjetnosti i tržišne strategije?
Naš zadnji projekt, luksuzan stan u samoj jezgri Opatije, jedan je od onih na koje sam posebno ponosna. Već sama lokacija nosi nevjerojatnu vrijednost, pogled koji odmah zaustavi i daje cijelom prostoru jednu dodatnu dimenziju.
Interijer sam oblikovala kao interpretaciju moderne Opatije, bez suvišnih naglasaka. Sve je usklađeno, profinjeno, ali nenametljivo. Htjela sam zadržati taj osjećaj lakoće i opuštenosti, da prostor ne dominira, nego da te prirodno uvede u njega.
To je onaj trenutak kad uđeš i ne razmišljaš previše, jednostavno osjetiš da je sve na svom mjestu. Upravo u tom balansu između estetike i osjećaja prostora vidim spoj umjetnosti i tržišne logike.


Kako vidite razvoj luksuznog tržišta nekretnina u Hrvatskoj u sljedećih pet do deset godina?
Mislim da je u narednim godinama nužno promijeniti pristup razvoju luksuznih nekretnina u Hrvatskoj. Tržište se već mijenja i kupci danas traže drugačije proizvode – promišljenije, cjelovitije, s kvalitetno oblikovanim prostorom, dobrim proporcijama i jasno definiranim načinom korištenja.
Sve veći naglasak mora biti na interijeru, jer upravo on stvara emociju i čini razliku u odluci o kupnji. Nije dovoljno imati dobru lokaciju i arhitekturu, prostor mora biti zaokružen i imati jasan identitet.
U tom procesu vidim veliku ulogu nas kao savjetnika. Mi smo na izvoru informacija, svakodnevno u kontaktu s kupcima i jasno vidimo što tržište traži. Upravo zato možemo biti snažna podrška investitorima od analize tržišta, preko definiranja proizvoda, pa sve do zatvaranja cijelog kruga kroz uspješnu prodaju.
Cilj nije graditi nekretnine koje će godinama čekati kupca, nego oblikovati projekte koji su dobro pripremljeni, promišljeni u detalju i imaju svoju publiku već u startu. To zahtijeva suradnju između investitora, dizajnera interijera i nas kao posrednika, ali upravo u toj suradnji vidim najveći potencijal za kvalitetan razvoj tržišta.
Strah nije prepreka, nego neka vrsta unutarnjeg testa.
I za kraj, što biste savjetovali ljudima koji razmišljaju o radikalnoj promjeni karijere, ali ih koči strah od nepoznatog?
Rekla bih da strah ne treba gurati od sebe, nego ga prigrliti i pokušati ga vidjeti drugačije. On nije znak da nešto ne treba napraviti, nego upravo suprotno, da smo na pragu nečeg novog.
Svi važni pomaci u mom životu dogodili su se uz prisutan strah. Razlika je samo u tome hoćeš li stati ili napraviti korak. I svaki put kad ga napraviš, nešto se pomakne u tebi i oko tebe.
S vremenom shvatiš da strah nije prepreka, nego neka vrsta unutarnjeg testa. I da se iza njega uvijek nalazi prostor rasta. Postaješ sigurniji, dublji, više svoj.
Zato bih rekla ne čekati da strah nestane. On neće. Ali se može naučiti ići kroz njega. I baš u tome nastaje ono najvrjednije – verzija tebe koju još nisi upoznao.
Foto: Filip Gržinčić




