Projekt koji dokazuje kako rekonstrukcija istarske kuće s kraja 19. stoljeća može izgledati neočekivano
U istarskom urbanom tkivu, skrivena od neposredne čitljivosti, nalazi se secesijska kamena kuća s kraja 19. stoljeća, objekt složene biografije i snažnog arhitektonskog identiteta. Projekt VĒNØ-66, iza kojeg stoji Wizia studio, ne pristupa toj kući kao povijesnom artefaktu koji treba konzervirati u statičnom stanju, već kao živom sustavu koji zahtijeva precizno čitanje, odgovornu rekonstrukciju i suvremenu interpretaciju.
Da Wizia studio prostor čita kao priču, dokazali su već s nekoliko projekata o kojima smo pisali. Ovoga puta predstavljamo njihov najnoviji projekt.
Projekt VĒNØ-66
Riječ je o autentičnoj kamenoj četverokatnici izgrađenoj u razdoblju intenzivnog urbanog razvoja Istre, čija je struktura kroz vrijeme prolazila kroz različite namjene i transformacije. Upravo ta slojevitost postaje temelj projektnog razmišljanja. Projekt započinje analizom postojećeg stanja, ne samo u tehničkom, već i u prostorno-narativnom smislu. Objekt je u trenutku preuzimanja pokazivao ozbiljna oštećenja: tragove požara, statičke probleme i degradaciju dijela izvornih elemenata. No unatoč tome, temeljna kamena struktura ostala je očuvana, potvrđujući kvalitetu gradnje i logiku konstrukcije karakterističnu za kraj 19. stoljeća.
Suvremena interpretacija tradicionalne arhitekture
Masivni zidovi, jasno definirane etaže i karakteristične volte svjedoče o arhitekturi koja je nastala iz potrebe za trajnošću, a ne privremenim rješenjima. Upravo zbog toga projekt ne polazi od ideje zamjene, već od reinterpretacije.
Na projektu VĒNØ-66 ostvarena je bliska suradnja s arhitektom, čiji je obuhvat uključivao analizu postojećeg stanja, prostorne strukture i povijesne slojevitosti konteksta. Kroz proces etažiranja, konzervatorske evaluacije i izrade idejnog rješenja definiran je okvir za suvremenu interpretaciju tradicionalne arhitekture, uz precizno usklađivanje novih intervencija s karakterom lokalne graditeljske baštine.
Takav pristup omogućio je stabilnu i jasnu arhitektonsku osnovu unutar koje se interijer razvija kao nastavak arhitektonske misli, a ne kao odvojeni dizajnerski sloj. Povijest kuće nije jednoznačna. Prve poznate vlasnice bile su dvije sestre, čiji je životni i društveni kontekst ostavio trag u organizaciji prostora. Kasnije kuću nastanjuje lokalni doktor, a u jednom razdoblju objekt preuzima funkciju poliklinike. Svaka od tih faza ostavlja drugačiji prostorni i simbolički zapis.
Projekt VĒNØ-66 ne nastoji te slojeve rekonstruirati doslovno, već ih koristi kao intelektualni resurs. Povijest je ovdje alat za donošenje odluka, od prostorne organizacije do izbora materijala i dizajnerskog jezika. Za kraj donosimo još malo fotografija…
Interijer kao arhitektonska disciplina
U okviru tako definiranog arhitektonskog konteksta, u ovoj fazi projekta predstavljamo interijer stana na drugom katu kuće, razvijen kao disciplinirani arhitektonski sustav unutar postojeće strukture. Oblikovanje prostora temelji se na dijalogu između zatečene arhitekture i suvremenog načina stanovanja, pri čemu se izbjegava dekorativni pristup u korist jasne prostorne logike i kontrolirane materijalnosti.
Središnji element interijera je Calacatta mramor, snažnog crteža i izražene grafike. Njegova uloga nije reprezentacijska niti simbolička, već prostorna jer mramor uvodi napetost i vizualnu gustoću te djeluje kao kontrapunkt reduciranoj, smirenoj osnovi stana.
Brušeni inox i polirani aluminij uvedeni su selektivno, kao suvremena asocijacija na jednu od povijesnih faza kuće. Njihova preciznost i hladnoća dovedene su u ravnotežu s toplinom drva i mekoćom organskih linija, čime se uspostavlja jasna, ali nenametljiva materijalna hijerarhija.
Koloristički koncept stana proizlazi iz identiteta regije. Žuta, plava i zagasita crvena, preuzete iz istarskog grba te zelena kao asocijacija na krajolik i maslinike, uvedene su fragmentarno i s mjerom. Boja se ne koristi kao dekorativni sloj, već kao prostorni kod – alat za naglašavanje volumena, prijelaza i arhitektonskih elemenata.
Volte, kao jedan od ključnih elemenata arhitekture kuće, u stanu na drugom katu tretirane su kao aktivni prostorni generator. Naglašene bojom i rasvjetom, one definiraju ritam prostora i usmjeravaju kretanje, bez potrebe za dodatnim gestama ili intervencijama.
Ovaj stan ne nastoji zaključiti priču kuće niti dati konačnu interpretaciju projekta VĒNØ-66. Umjesto toga, on predstavlja jedan sloj u procesu rekonstrukcije – promišljenu, suvremenu artikulaciju prostora unutar povijesne strukture, čiji će cjeloviti arhitektonski prikaz biti predstavljen po završetku projekta.
Galerija
Vizualizacije: Wizia studio
